Arhiv tekstova
Hrtkovci, vječna inspiracija
Petrovo i Pavlovo, veliki su katolički blagdan koji se obilježava u čast sjećanja na Isusovu braću i sljedbenike, koje je car Neron dao pogubiti davne 67. godine u jednom od čestih progona kršćana. Petra su razapeli na križ poput Isusa, na brežuljku Vatikanu, no on je tražio da ga razapnu naopačke, jer on nije Bog, on nije Isus, on je samo njegov namjesnik na zemlji. Pavao je uživao status Rimljanina i pogubljen je odsijecanjem glave, a ostaci njegovoga groba nađeni su u temeljima današnje Papinske bazilike.
Znamo iz Biblije da je Isus Šimunu dao ime Petrus, što znači stijena, simbolizirajući na taj način čvrstinu vjere u Boga i čvrstinu temelja žive Katoličke crkve. Danas je taj blagdan vrlo često štovan kao crkveni god u mnogim gradovima i selima diljem katoličkog svijeta, a mještani Hrtkovaca u Srijemu slave ga kao svoj crkveni god.
NEKAD BILO…: Hrtkovci, pitomo, ravničarsko, lijepo ušoreno selo pružilo se uz Savu 16 kilometara. južno od Rume i otprilike tako i od Srijemske Mitrovice, s više od tri tisuće žitelja, pretežito Hrvata, ali i Mađara, Nijemaca, Srba…
E, tako je bilo nekada. Danas mjesto nastanjuju pretežito žitelji srpske nacionalnosti pa je čak bilo i namjera promjene imena mjesta u Srbislavci.
A ime mjesta se prema mađarskom povjesničaru Csonakiju, pojavljuje u prvim pisanim dokumentima davne 1477. godine kao Hudrovcz, da bi u poslijetursko vrijeme bilo Herkovcze, pa 1853. godine Hertkovecz, potom 1861. godine Hertkovci i današnji se naziv spominje tek s razvojačenjem Vojne granice 1881. godine. U vrijeme Granice Hrtkovci su bili sjedište V. kumpanije IX. Petrovaradinske regimente, no glavni je događaj za Hrtkovce bio Odluka Marije Terezije o službenoj dodijeli zemljišta u trajno vlasništvo Klimentima 1749. godine, što mnogi povjesničari uzimaju kao nadnevak nastanka Hrtkovaca. I danas neka prezimena asociraju na te obitelji Klimenta kao npr. Loš, Nilić, Vuksanić, Marašić, Cakić, Kolić, Ivanić, Pakić… a uglavnom su i danas ponosni na podrijetlo
NAZIV PO HRTOVIMA: Legenda kaže da je mjesto dobilo naziv po hrtovima, prelijepim lovačkim psima koje su mitrovački vlastelini vodili u lov uz Savu. Inače, života je na ovim prostorima bilo i mnogo ranije, o čemu svjedoči arheološki lokalitet Gomolava gdje su pronađeni tragovi iz mlađeg kamenog doba. Lokalitet su koncem 19. stoljeća pronašli hrtkovački učitelji vodeći na izlet uz Savu, a 1904. godine znanstvena je istraživanja započeo naš poznati arheolog Josip Brumschmidt. Uz Gomolavu, tu su i drugi lokaliteti, Mali Odrovci, Živolić, Građenik uz Vranju i Dešića breg, gdje su pronađeni ostaci rimskih nekropola, opeke, keramika, kamena oruđa, željezna koplja, Probusov brončani novac pa i Arkadijevi zlatnici.
Nakon Klimenta, Hrtkovce nastanjuju Hrvati s područja Like i Korduna, u nekoliko valova koncem 18. i s početkom 19. stoljeća. Dolaze obitelji koje su još i danas tamo ili su bile do 90-tih, kao Barić, Begić, Bogović, Čorak, Čabrajić, Grišić, Golek, Jurčević, Jurković, Krpan, Kalac, Manceta, Maglić, Pavišić, Plivelić, Rendulić, Rukavina, Stipetić, Stanišić, Tkalac, Turkalj, Vranković, Volarić…
NACIONALNA STRUKTURA: U prvoj polovici 19. stoljeća Hrtkovce nastanjuju i Nijemci, koji su iskrčili dio naselja i napravili Švapski šor, ali većina je tih obitelji protjerana u zimu 1944. i 1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata. Neke su obitelji pak ostale kao Roland, Kliger, Konc, Portner, Volf… Nakon mađarske revolucije 1848. godine u Hrtkovce dolazi i dobar dio Mađara, no kroničar je zabilježio da su to pomađarene obitelji slavenskog porijekla kao Mužik, Rajda, Novak, Pardovicki, Limbocki, Balog Bertok, Duborski, Povržan, Šamo, Tamaš, Torma, Sulocki, Žemberi…
Prema popisu iz 1890. godine Hrtkovci su imali 2253 žitelja, najviše katolika, a po nacionalnom sastavu najviše Hrvata, jer su se i Klimenti izjašnjavali kao Hrvati. U 1905. godini imaju 2632 žitelja od čega Hrvata i Klimenta 1029, Mađara 724, Nijemaca 696, Srba 74, Židova, 25 i ostalih 56.
ZLA VREMENA: Prva je župna crkva podignuta u susjednim Nikincima 1770. godine, posvećena sv. Antunu Padovanskom a Hrtkovci su bili filijala, dok je u Hrtkovcima drvetom građena crkva podignuta 1786. godine a župnik je domaći sin Antun Maletić. Prva je škola, Graničarska državna škola otvorena 1773. godine. Tako je bilo nekada.
Onda su došle 90-te i Hrtkovci su među prvim mjestima s većinskim hrvatskim pukom bili na udaru nacionalizma. I mada je etnička slika mjesta mijenjana često, počevši od 1914. godine i Prvog svjetskog rata kada je srpska vojska zapalila župni dvor, općinu, paromlin i kuće nekih viđenih ljudi, a žitelji morali pobjeći za Rumu, pa preko 45. i Drugog svjetskog rata kada su protjerani Nijemci i nepodobni Hrvati, preko Hrvatskog proljeća 1971. godine a posebice 90-tih.
Počele su otvorene prijetnje, posebice kako se u proljeće 1991. u selu pojavio vojvoda Šešelj sa spiskom mještana koji su nepoćudni i prijetio da će uvesti reda milom ili silom, pa sve do Petrova 1992. kada je ubijen Mijat Štefanac, kada se moralo ići. Hrtkovčani su danas diljem svijeta i diljem Lijepe naše a najviše ih je u Zagrebu – 130 obitelji, u Kuli kod Požege 72 obitelji, Slatini 54, Požegi 21, Sisku, Ivanjoj Rijeci i Cabuni po 11, Jakšiću, Rovinju i Zaprešiću po 10 i tako još u 70-tak mjesta. Osnovali su Zavičajni klub Gomolava, čiji je predsjednik Franjo Nilić, koji je danas s obitelji u Sisku. »Okupljamo se dva-tri puta godišnje, ali najviše nas je za Petrovo u Zagrebu i u Kuli. Ja se i s pjesmama svojim vraćam u Hrtkovce i oni će mi biti vječna inspiracija«, kaže Nilić.
ŽIVOT IDE DALJE: »Kula je danas Hrtkovci u malom«, kaže Ante Plivelić, koji je s obitelji u Zagrebu od 1971. i dokazao se kao gospodarstvenik. »Vidite, ima nas diljem Europe i diljem svijeta, ima nas diljem Hrvatske i netko je uspio više, netko manje, kako to već biva, ali ja kada dođem kod kumova u Kulu i kada me ponude lubenicama, zaštitnim znakom Hrtkovaca, odmah vidim i rodne Hrtkovce, i moj šor, i Vranju i Gomolavu i čitav Srijem. Tu u Kuli, započeli smo gradnju nove katoličke crkve koja će biti posvećena svetom Petru, a kamen temeljac je blagoslovio sveti otac papa Ivan Pavao II. prigodom pastoralnog posjeta Hrvatskoj i na svečanoj euharistiji u Mariji Bistrici. Temelji su udareni, gradnja je započela i naši će ljudi uskoro imati svoju crkvu baš kao i u našim Hrtkovcima.«
»Petrovo je veliki dan za sve naše Hrtkovčane, ma gdje bili«, kaže Zlatko Žužić, glavni urednik lista Gomolava ali i glasila protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata »Zov Srijema«. »Svečano smo ga obilježili i ove godine, u Zagrebu, Kuli, Rijeci i Požegi. U Kuli je toga dana kirbaj. U Požegi smo imali tradicionalni turnir u malom nogometu, a i ovoga smo se Petrova u Zagrebu okupili u župi svetih Petra i Pavla kod našeg župnika vlč. Matije Stepinca, baš kao i proteklih desetak godina. I u Hrtkovcima je bilo svečano, čuo sam se sa župnikom Željkom Tovilom. Danas je tamo još oko 600 katoličkih vjernika, ni trećina od nekadašnjeg broja, no na blagdan svetih Petra i Pavla župna je crkva sv. Klementa u Hrtkovcima prepuna«. g
