Arhiv tekstova
Zgrade u Bešlićevom majuru
Za razliku od salaša, makar koliko velikog domazluka, u majuru je bilo više kojekaki zgrada, kake u salašu nisu imali. Bešlićev majur naspram domazluka imo je:
* Kaštelj, čeljadska zgrada, opisana u prošlom broju.
* U majurskom domazluku su odranjivali sve fele (vrste) živine, od koji su nike imale i više staja. Napravili su obaško košare (staja za konje) za paradeše i za radne konje; veliku volaricu (staja za marvu) za simentalce, »švajceraj«, volaricu za marvu koju su gojili (tovili); obaško svinjake za 400-500 svinja: za svinje za sime (neristove i krmače s prasicima), svinjake za poljske svinje (svinje koje spremaju za tov) i obaško za ranjenike (tovljenike), ovčinjak za najmanje 300 ovaca, i kokošinjce za pile (perad) da si imali obaško za kokoške više ziđani kokošinjaca i kolibara (kulača, ziđani okrugli kokošinjac), velik guščinjak, nuz njeg ograđenu odaju za patke, dok su njim morkače (biserke) skoro uvik noćivale na drvima oko kokošinjaca.
* Ledaru su ukopali u zemlju, u šumnjaku blizo parka i severno od kaštelja, u njoj su priko cile godine imali leda, izvađenog u zimu iz obližnjeg malog jezera, ostatka rita. U majuru bi bilo teško gazdovat brez ledare, odranjivali su tušta živine, često su koju morali priklat, pa su u ledari držali meso dok ga nisu prodali el potrošili. U njoj su držali friški sir i puter prija neg su ga odneli el poslali kupcu, a na ledu su čuvali i drugu ranu i piće. Po vrućem vrimenu i najviše u kanikuli su večernju mužu mlika u velikim kanama držali do ujtru.
* Kruvara je bila obaška zgrada s velikom sobom i dvi velike parasničke peći. U njoj su držali brašno, zakuvavali i pekli kruv za nadničare i drugu pogođenu čeljad koje su kruvarili.
* Blizo ulaza, priko puta švajceraja bila je kasapnica (dernica /klanica/ i mesara) u kojoj su klali svinje, ovce i drugu živinu po potribi el iz prinude.
* Zgrada s generatorom. Po sićanju Ane Bešlić Lazo je pri kraju dvadeseti godina XIX. vika kupio generator za struju kojeg je tiro eksplozivni motor. Struju su uvukli u sve staje, osvitlili avliju, al je u kaštelj nisu uvukli, u njemu su do kraja za osvitljenje hasnirali lampaše (svjetiljka na petrolin). U to vrime generatori su pravili struju od 110 V, a za svitlo su hasnirali sijalice od 15 do 40 W, s kojima je bilo vidnije u stajama od dotleg hasnirani lojanica (svjetiljka s lojem izmišanim sa žutom zemljom) i kamenica (svjetiljka na petrolin s otvorenim plamenom).
* Na srid avlije prid kašteljom, izmed staja u visokoj soji (okruglo na vrvu račvasto drvo), koja je još i danas (2005.) stoji, bilo je namišćeno zvono, s kojim su zvonili na početak i svršetak rada na njivi, uveče su s njim zvali žene da dođu rad mlika.
Imali su obaško zaduženog čovika koji je je radio na održavanju reda u avliji i parku, koji je vrebo na dolazak ledonosnog oblaka, zvonio je na njeg dok ga nije rastiro. To zvono je sačuvano i danas je u groblju u Aleksa Šantiću, s njim zvone za oprost od pokojnika.
* Kaštelj je bio ozelenjen uređenim parkom s oko pet jutara, severno sve do stančićkog (stanićkog) litnjeg (zemljanog) puta. U tridesetim godinama u parku je Lazo, poznat lovas (lovac), dao napravit volaricu s korlatom za rogatog jelena s nikoliko košuta, koje je rado pokazivo gostima, baš i ko nikoliko srna u ograđenom parku.
Starali su se i o ticama, koje su se gnjizdile u parku, ranili su ji iz obaško namišćeni ranilica, to su obavljala dica komencijaša i za to bili obaško plaćeni.
Oko ledine su bili jablanovi po kojima se iz velike daljine naziro majur.
* Iza magazina južno su imali velik vinograd s voćnjakom.
* Ispod kaštelja je bio podrum na osam basamaga (stepenica) skoro do magazina u kojem su držali vino i rakiju.
* Tri guvna (misto za piću /kabastu ranu/ i prostirku) su bila blizo staja, obaško za marvu (goveda), konje i manje guvno za svinjake i ovčinjak. Guvna su razmistili da se što manje šetaju radnici kad unose piću i prostirku za živinu, a đubre (stajnjak) iz staja su tragačom izgurali u korlatove (ograđen prostor za stajnjak) blizo staja.
* Imanje su čuvali dvadesetak vašaka (kerova, pasa), od koji su skoro svi za dana bili svezani, al je bilo i puštani.
g
