Arhiv tekstova
Neizbrisiv trag velikoga biskupa
U povodu 190. obljetnice rođenja biskupa Ivana Antunovića Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost, koji nosi ime ovog velikog narodnog preporoditelja bačkih Hrvata, u subotu 2. srpnja je u župi sv. Roka održao svoju svečanu sjednicu.
Uz članove Instituta i druge goste na sjednici, koju je vodila Katarina Čeliković, pročelnica »Bunjevačko-šokačke knjižnice« Instituta i predsjednica »Hrvatske čitaonice«, nazočni su bili i predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Iva Aranjoš i Tihomir Stilović te predstavnici HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora.
VELIČINA BISKUPA ANTUNOVIĆA: Glazbenu uvertiru ovoj svečanoj sjednici dao je zbor »Collegium musicum catholicum« pod vodstvom ravnatelja Miroslava Stantića, izvevši skladbu Zdenke Kočonde »Bačka«. Okupljenima se prvi obratio predsjednik Instituta dr. Andrija Kopilović. Govoreći o Antunoviću on je kazao: »Može se postaviti pitanje u čemu je tolika veličina Ivana Antunovića, da nas nakon toliko godina, stoljeća, okuplja i nadahnjuje? Ponajprije razlog tome vidim u prvoj činjenici da je čovjek naše krvi, našeg roda i našega naroda. Velikani, koji pripadaju određenom narodu, uvijek su za taj narod zaduženje i svjetlo.« Kopilović je istaknuo i kako je Antunović živio je u jedno osobito vrijeme, »puno izazova i mogućnosti«: »On je na te izazove i mogućnosti odgovorio na način koji zadivljuje i nadahnjuje i danas. Koliko god se povijest mijenja i nekada ne ponavlja, ipak je istina da su okolnosti života podunavske hrvatske zajednice u nekom smislu trajno ‘smještene’ u jedan okvir problema izazova koji su u sebi vrlo slični«, kazao je Kopilović, ističući kako je veličina biskupa Antunovića najviše u njegovoj osobi, karakteru i vlastitostima koje su ga kao kreposti resile kao čovjeka, svećenika, biskupa i preporoditelja.
»ZNAKOVI VREMENA«: Kopilović je istaknuo i činjenicu da je Antunović prepoznavao »znakove vremena« te da se nije plašio hrabro suočiti i dati svoj doprinos da na te znakove odgovori na najbolji način: »U to vrijeme, a sada je i naše vrijeme takvo, trebalo je dati svjedočanstvo preporoditeljske snage za rad na vrlo važnom području, a to je: biti i ostati ono što jesi.«
Govoreći o radu samog Instituta, Kopilović je ukazao kako je ova crkveno-društvena institucija osnovana da bi nastavila utrtim stazama koje je Antunović započeo, služeći se također metodama i zadacima koje im je ovaj preporoditelj pokazao.
»Međutim, svjesni smo da smo i kao zajednica i kao pojedinci samo sjena onoga što je on bio, učinio i značio. No, to nas ne ispričava da ne radimo i ne odgovorimo potrebama i poslanju u sadašnjem povijesnom trenutku«, napomenuo je Kopilović. Potvrđujući ovakvu tvrdnju, on je ukazao na značajnu nazočnost ove ustanove u hrvatskoj zajednici ovdje i šire u posljednjih petnaestak godina – značajnu izdavačku djelatnost, organiziranje nekoliko značajnih manifestacija godišnje i sudjelovanje u gotovo svim događanjima. Kopilović je najavio i skoro otvaranje »Hrvatske čitaonice« u kući pokojnog člana ovog Instituta prof. Bele Gabrića, čovjeka koji je upravo u Institutu »prepoznao značajnu instituciju u našem narodu«.
PROUČAVANJE ANTUNOVIĆEVE PISANE BAŠTINE: U nastavku sjednice Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta, prikazao je u kratkim crtama životni put i djelovanje biskupa Ivana Antunovića.
On je u svom izlaganju osobito naglasio kako je, proučavajući posljednjih mjeseci bogatu pisanu baštinu biskupa Antunovića i njegovo djelovanje, uočio kako sve ono što hrvatska zajednica danas ima i radi posjeduje čvrsti temelj upravo u Antunovićevom životu i radu: »Promatrajući sadašnji život i rad hrvatske zajednice na ovim prostorima mogu reći da sada, iako imamo slične pa i veće probleme, ipak imamo daleko više nego što je hrvatska zajednica imala u njegovo vrijeme. No, u svakoj instituciji i u svakoj inicijativi može se prepoznati svijetli trag njegove osobe i njegovog rada.«
Anišić je na kraju svog izlaganja, govoreći o pripremi magistarskog rada pod naslovom »Bračni i obiteljski moral u djelima biskupa Ivana Antunovića«, objasnio kako je u pripremanju rada utvrdio veliki broj članaka biskupa Antunovića koji dosada nisu nigdje registrirani. Osim njegovih pisanih i rukopisnih djela, spominju se dosada uglavnom 34 članka i 7 dopisa, dok Anišićev dosadašnji istraživački rad na ovom polju bilježi preko 220 članaka i 56 dopisa, koji će se, kako je najavio, naći u prilogu njegovoga magistarskog rada.
O INKULTURACIJI VJERE: Predavanje pod naslovom »Iz baštine koja zadužuje« tajnika Instituta Franje Ivankovića bavilo se temom inkulturacije vjere kod Hrvata-Bunjevaca kroz rad biskupa Ivana Antunovića, i koje predstavlja izvadak iz Ivankovićeve diplomske radnje na Teološko – katehetskom kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu. »U svom radu Ivan Antunović vjeri daje prednost pred narodnošću pojedinca. Svjestan je da vjera daje nadnaravnu vrijednost svemu našem djelovanju. Ona se ostvaruje u življenju pojedinca i zajednica. Njezina uloga u čovjekovu životu ne može se zamijeniti drugim elementima«, kazao je Ivanković, ističući kako iz ovoga stava slijedi Antunovićeva zauzetost za preporoditeljsko djelovanje.
Svečana sjednica Instituta završena je još jednim nastupom zbora »Collegium musicum catholicum«, ovoga puta s pjesmom Milana Asića »Blagoslovljena ova zemlja moja«.
Davor Bašić Palković
