Arhiv tekstova
Život u bajci
Veliko je zadovoljstvo biti vrš-njak naj festivala u Hrvatskoj posvjećenog djeci i u čast djece. Osnovan 1958. godine prvobitno kao bijenalni da bi nakon drugog po redu, zbog ekspanzije dječjih kazališta prerastao u godišnji. Svih ovih godina Festival je zadržao razigranost, maštu, lepršavost djeteta, a godine su mu donijele šarm i mudrost sredovječnosti.
Toplih ljetnih dana lipnja, u šarenom, osunčanom Šibeniku, smjenjivali su se glazbeni, kazališni, likovni, folklorni i performansi svih oblika umjetnosti na sveopću radost djece i odraslih. Zastupnici umjetnosti iz svih krajeva Hrvatske i mnogih krajeva svijeta naprosto se utrkuju pokazati svoja umjeća i vještine.
Već od jutra, koje u Dalmaciji ne počinje tako rano, kreću prateći sadržaji Festivala, da bi u večernjim satima kulminiralo kazališnim predstavama, promocijama knjiga za djecu, predstavljanjima sportskih klubova, folklornim i glazbenim koncertima.
ISKONSKA POTREBA ZA IGROM: Duh dječji neobuzdanog veselja i igre lebdi nad gradom puna dva tjedna s toliko bogatim sadržajima da već nakon nekoliko dana imate dojam da ste na Festivalu bar duplo dulje, čemu u prilog ne govori sat i kalendar.
Značajan dio Festivala su radionice namijenjene djeci. Likovna: radionica murala, grafička karta dječjih prava (multimedijalni projekt), kiparska radionica, radionica batika, radionica slikanja akvarela čajem i sokovima, radionica podučavanja u izradi papira, radionica slikanja u maniri enkaustike, slikarska radionica slikovnica Andersenovih bajki, dramska radionica: dramsko fizičko kazalište, lutkarska radionica, lutkarska radionica za voditelje lutkarskih družina i odgajatelje, novinarske-info radionice: Bilten Festivala, NORA, radio Zujalica, radionica TV reportaže, radionica animiranog filma, glazbena radionica sa nekonvencionalnim glazbalima. Radionice se organiziraju s namjerom da djetetu današnjice vrate iskonsku potrebu za igrom kao stvaralačkim impulsom koji je na čas izgubio svoj put između računala i televizije.
OZRAČJE FESTIVALA: Međunarodni Festival djeteta, 45. po redu, podario je stotinu i dvanaest nastupa, što iz Hrvatske, što iz četrnaest zemalja svijeta, u izvedbi 1500 umjetnika različite dobi. Radionice su okupile oko 500 djece grada Šibenika, Rijeke i gostiju iz Italije.
Nostalgiju za prošlim vremenima Festivala organizatori nastoje utažiti sveopćim mobiliziranjem onih koji rade za djecu i sa djecom i tako ovom kulturnom happeningu dati sjaj najvećih svjetskih kulturnih događaja. Ono što pada u oči je veliki broj mališana na svim događanjima, kao i veliki broj djece i mladih ljudi sa akreditacijama »službeno« na prsima, kojima je čast biti dio Festivala.
Već od ulaska u šibensku kalelargu kroz stilizirana vrata Festivala poput najtananijih niti paukove mreže ozračje Festivala vas zaokupi i povede daleko od realnosti u neki ljepši i bolji svijet, svijet dječje neiskvaren.
Maleni Šibenčani imaju sreću rasti s festivalom na kojem »školuju« ne samo oko i uho već i dušu. Pokraj mnoštva sadržaja koji dugo ostaju u sjećanjima malenih jedna od tečevina Festivala su Bilten i NORA (novinarska radionica) koji godinama unatrag okupljaju djecu predškolske do srednjoškolske dobi kako bi pisali komentare, kritike i izvješća viđenog na festivalu.
NADA U HUMANIJI SVIJET: Mnogobrojni su trenuci kojima Festival budi najčistija osjećanja ostavljajući duboki trag u srcu i budi nadu u humaniji svijet. Jedinstvena je i nezaboravna predstava »Podignimo jedro« koju su izvela djeca i odrasli iz Udruge osoba sa cerebralnom paralizom »Srce« iz Splita. Iskrenost, toplina, nesebično davanje sebe prema mogućnostima najbolji je primjer kako poteškoće ne mogu slomiti duh čovjeka već ga čine jačim, a pobjeda je tamo negdje, samo treba istrajati.
Lijep je osjećaj pobjede, a nazočna se publika osjećala pobjednikom skupa s dječakom Dujom, glavnim glumcem i naratorom, koji je po završetku predstave ponosito, visoko podigao priznanje za sudjelovanje na Festivalu i dugo tako stajao uz buran pljesak i uzvike »Bravo!«.
Nadamo se da čitajući ove redove niste stekli dojam kako je Međunarodni Festival djeteta savršenstvo bez mane, jer bi to značilo bez duše. Ne, to je zreo čovjek sa srcem djeteta i svim manama i vrlinama ljudskog bića. Iskreno i od srca mu želimo dug i sretan život poput onog u bajkama. Tako ćemo iz godine u godinu imati sreću i zadovoljstvo dvotjednog života u bajci u kojoj nas čekaju svi dragi ljudi koji Festival čine.
Ljubica Suturović i Arsen Ćosić
