Arhiv tekstova
Nesporan prinos njegovanju materinjeg jezika
I ove je godine, treći put zaredom, objavljena zbirka stihova pod nazivom »Lira naiva«. Ova zbirka sadrži pjesme trideset i dva autora, a izdavači knjige su Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« i Hrvatska čitaonica iz Subotice. Odabrane stihove objavljene u zbirci »Lira naiva 2005« i problematiku funkcije pjesničkog teksta razmatrat ćemo u širem kontekstu.
Pjesnički tekst je jezična tvorevina, a njegovo značenje ogleda se u ideji povezanoj s riječju i ta ideja je predstavljena korišćenjem izraza u sklopu različitih tekstualnih organizacija. Veoma je važno što različite tekstualne organizacije posjeduju potenciju smještanja u opći tekst kultura, a takav stav zastupa i teoretičarka književnosti Julia Kristeva. Uklapanje raznih nacionalnih književnosti u opći tekst kultura je veoma važan, jer se ostvarivanjem te mogućnosti promovira nacionalna kultura.
UKLAPANJE U SINKRONU KNJIŽEVNU SITUACIJU: Nas će sada interesirati pjesnička pisma pisana na hrvatskom jeziku u Vojvodini i mogućnost odnosa i uklapanja tih pisama u druge korpuse. Treba istaknuti nužnost interakcije književnog korpusa hrvatske manjine u Vojvodini s književnim korpusom matice, isto kao prema korpusu domicilne zemlje. Zbog čega je nužna pomenuta interakcija? Zbog toga što se književna proizvodnja nužno mora uklopiti u sinkronu situaciju kako bi se ta književna proizvodnja imala vitalitet, jer je egzistencija, pa tako i postojanje književnog djela moguće samo u određenim okvirima u kojima su uspostavljeni vrijednosni koordinatni sustavi, a te vrijednosne sustave nalazit ćemo upravo u okvirima pomenutih književnih korpusa, koji su opet dio korpusa općeg teksta kultura. Književni teoretičar Mihail Bahtin mišljenja je da tekst ne treba promatrati izolirano, mimo drugih tekstova, a razumijevanje teksta podrazumijeva »upoređivanje datog teksta s drugim tekstovima i davanje novog značenja u novom kontekstu«.
Moramo imati u vidu i da se tekst uključuje u razne vantekstualne veze. Jezik je društveno uvjetovan i zbog toga se pjesničko pismo me može promatrati mimo vantekstualnog konteksta. Dakle, pjesnički tekst ima pored estetske i društvenu funkciju upravo odnosom i uklapanjem u vrijednosne sustave književnih korpusa, čime se odvija uklapanje u civilizacijsko iskustvo kultura i u aktualne kulturne sfere poimane u najširem smislu. Time se ostvaruje mogućnost promoviranja izraza duha nacionalnih zajednica i uključenja u opće kulturne kodove.
DRUŠTVENA I ESTETSKA FUNKCIJA PJESNIČKOG TEKSTA: Pjesme objavljene u knjizi »Lira naiva 2005« ne mogu se promišljati kao izolirane strukture, a naše promišljenje usmjerit ćemo prema društvenoj funkciji tih pjesama. Suštinska komponenta književnog teksta jest jezik, a u kulturnom kontekstu ove pjesme su veoma važne iz razloga što su pisane na standardnom hrvatskom jeziku ili na ikavici, koja je jedna od najstarijih hrvatskih dijalekata. Nakon što je koncem 2002. godine hrvatska zajednica službeno priznata za nacionalnu manjinu u SiCG uporaba hrvatskog jezika u Vojvodini je u ekspanziji. Tome pridonosi i nastava na hrvatskom jeziku u osnovnim školama u Srbiji koja je otpočela školske 2002.-2003. godine, obnavljanje tjednika »Hrvatska riječ« 2003. godine, aktivnosti kulturno-umjetničkih društva, a pored ostalih tiskanih književnih djela na hrvatskom jeziku, vitalnosti hrvatskog jezika na ovim prostorima umnogome doprinose i objavljene pjesme u tri zbirke »Lire naive«.
Uz nesporan prinos njegovanju materinjeg jezika, pjesnička pisma objavljena u zbirci »Lira naiva 2005« posjeduju potenciju prije svega uklapanja u korpus zavičajnih književnosti, a pjesnici koji objavljuju stihove u ovoj knjizi trebaju prije svega težiti uklapanju u pomenutu sinkornu književnu situaciju, što se može ostvariti usmjeravanjem pozornosti na estetsku funkciju pjesničkog teksta. Postizanje estetskog standarda ostvaruje se stilističkim oblikovanjem iskaza, dakle stiha, a jezični materijal stihova treba posjedovati višeslojnost, što podrazumijeva mnogoznačnost pjesničkog pisma. Pjesma nije reprodukcija, te je pri stilističkom oblikovanju iskaza važna selekcija i kodiranje, dok je pokušaj mimetizma arhaičan pokušaj podražavanja, a ne stvaranja. Plan izraza i plan sadržaja mora imati zajedničku strukturu, a ta struktura treba omogućiti postignuće čitateljskog iskustva pri enkodiranju pjesničkog pisma pri čemu se ostvaruje užitak čitatelja u tekstu. Riječi imaju osnovno, upotrebno značenje, a pjesnička proizvodnja teksta se ostvaruje mijenjanjem osnovnih značenja i gradnjom asocijativnih polja, čime riječi dobivaju novu funkciju u estetskoj tvorevini.
Aristotel u svojoj »Poetici« među ostalim upućuje i na ispitivanje odnosa umjetničkog djela i stvarnosti. Tumačeći književnost kao specifičan vid spoznaje, Aristotel ističe da pjesnikov zadatak nije da »izlaže ono što se istinski dogodilo, nego ono što se moglo dogoditi, i što je moguće po zakonima vjerojatnoće ili nužnosti«. Aristotel je vjerovao da umjetnost omogućuje pročišćenje, katharsis. Upravo umjetničkom potragom i spoznajom, pjesnikovo iskustvo osjećaja svijeta postaje pjesmom dio spoljnjeg svijeta, što nam opet govori i o komunikacionoj funkciji umjetnosti.
USPOSTAVLJANJE KRITERIJA: Upravo zbog pomenute društvene i estetske funkcije poezije, kao i zbog odnošenja pjesničkog pisma prema književnim korpusima, nužno je uspostavljanje kriterija, a tu činjenicu dr. Boris Škvorc obrazlaže na sljedeći način: »Naime, da bi se o nečemu mogao izreći sud, to nešto se prema nečem drugom mora odnositi. Kriterij za procjenjivanje književne činjenice njezino je uspoređivanje s drugim književnim činjenicama – i s onim sinkronim, s kojima koegzistiraju i dijele istu vremenski determiniranu sudbinu, ali i s onim djelima iz povijesno-književnog niza s kojima su te književne činjenice uspostavile citatni odnos i na temelju kojih izgrađuju svoj iskaz proširujući ga svojom vlastitom originalnošću«.
Pokušali smo ovim tekstom promisliti funkcioniranje objavljenih pjesama u zbirci »Lira naiva 2005« u pripadnom kontekstu. Smatram da smo uspjeli utvrditi važnost tih pjesama u društvenom kontekstu, a pjesnicima koji su objavili svoje stihove u ovoj zbirci predstoji daljnji rad na postizanju estetskih standarda kojima će uspostavljati interaktivan odnos sa sinkorim književnim činjenicama, isto kao i s književnom dijakronijom, a zbog uspostavljanja odnosa i uklapanja u književne korpuse.
UNIVERZALNA ZNAČENJA: Zaključimo, dragocjena je činjenica što objavljeni autori u knjizi »Lira naiva 2005« pišu na hrvatskom jeziku i to na teritoriju na kojem standardni hrvatski jezik nije bio službeni jezik. Upravo će ta činjenica uzrokovati prvi stupanj zainteresiranosti čitatelja iz hrvatske manjinske zajednice za čitanjem tih stihova, a čitateljsko iskustvo će pokazati kakav standard estetske funkcije ostvaruju te objavljene pjesme, kako prema očekivanjima recipicijenata, tako i spram činjenica književnog kriterija.
Vjerujemo da će ova knjiga uspjeti ostvariti komunikaciju s čitateljima iz hrvatske manjinske zajednice, ali važno je istaknuti da isticanje nacionalnog karaktera u pjesničkom pismu može biti jdino produktivno u težnji nadvladavanja kulturnog izolacionizma. Zbog toga će i ubuduće biti dragocjena težnja pjesnika koji su objavljeni u ovoj zbirci, a kroz njihov izraz u praksi književne proizvodnje, za postizanjem karakteristike univerzalnih značenja u sadržajima njihovih pjesama, što će uz nastojanje postizanja estetskih standarda, njegovanjem materinjeg jezika i baštine, te uz težnju izbjegavanja patetike, pseudoromantizma, sentimentalizma i otklonom od napuštenih književnih modela, rezultirati ostvarenjem potencije kulturološke ovjerljivosti i komunikaciju s širom receptivnom javnošću. g
