Arhiv tekstova
Šukerova nogometna akademija
Najbolji strijelac Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998. godine i najefikasniji golgeter hrvatske reprezentacije Davor Šuker po okončanju profesionalne igračke karijere odlučio je usmjeriti svoju briljantnu igračku veličinu u smjeru prenošenja nogometnih tajni najmlađem uzrastu. Prema njegovoj ideji, uz stručnu pomoć nekoliko iznimno kvalificiranih mladih trenera, Davor Suker Soccer Academy (kako glasi internacionalni naziv ove sportske institucije), održano je već nekoliko sličnih okupljanja najmlađih, talentiranih budućih nogometaša. Istarski biser Rovinj i hotel »Montauro« bili su ovog puta domaćini »Davorovim nogometnim pulenima«. U kraćem razgovoru Davor Šuker je pojasnio dojmove o završenom nogometnom kampu, te se osvrnuo na aktualni trenutak u hrvatskom nogometu.
4Kako ste zadovoljni kampom u Rovinju?
U prvom redu želim istaknuti zadovoljstvo uslijed kvalitete smještaja i ishrane u hotelu »Montauro«, u kojem su djeca bila smještena, potom gostoljubivost grada Rovinja i uvjetima koji su nam pruženi za rad. Mislim da smo odradili jedan dobar ciklus od sedam radnih dana i da je zadani cilj postignut i da smo svi skupa napravili dobar posao.
4Otkuda su ovoga puta došli polaznici Šukerove nogometne akademije?
Bilo je djece iz Australije, Kanade, Njemačke, Švicarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, te djece iz Hrvatske. Uz ozbiljan svakodnevni rad s trenerima akademije, mislim da je bilo i svega ostalog, što djeca očekuju kada su na moru. Prije svega kupanja, izleta i mnogo, mnogo lopte.
4Što je osnovni nogometni cilj tijekom rada kampa?
Tehnika baratanja s loptom je primarni cilj u radu s djecom. Želja nam je dati im prvi impuls ozbiljnijeg shvaćanja i poimanja nogometne igre i kroz stručan rad ukazati im kako je nogomet izuzetno težak i zahtijevan sport u kojemu se mora naporno i vrijedno trenirati. A sada, poslije ovog kampa, predstoji im daljnji rad u svojim klubovima i dogodine ih ponovno očekujemo, pa ćemo vidjeti tko je više napredovao i postao boljim nogometašem.
4Prije dolaska u Rovinj bili ste izravni akter humanitarnog malonogometnog susreta, odigranog u sklopu teniskog turnira »NOVI Classics«, na kojemu ste ponovno zaigrali u istom dresu s nekadašnjim suigračem, legendarnim Maradonom.
Drago mi je da se Maradona odlučio doći u Hrvatsku i da se uvjerio kako su naša zemlja i more lijepi, što sam oduvijek govorio, još dok smo skupa igrali. Sada se u to i sam uvjerio, i vjerujem da će na godinu doći u našu školu i pred našim malim polaznicima zarolati loptu i demonstrirati svoje bogato nogometno umijeće.
4Koliko često, mimo nekih posebnih povoda, zaigrate nogomet za dušu?
Igram redovito na tzv. rekreaciji s prijateljima, a pozvan sam na proslavu stogodišnjice svog nekadašnjeg kluba »Seville«, jer sam uvijek spreman odazvati se pozivima za revijalne i humanitarne susrete.
4Predstoji još nekoliko kvalifikacijskih susreta za plasman na SP, kako ocjenjujete šanse hrvatske nogometne reprezentacije?
Svojim dobrim igrama Hrvatska je zaslužila prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, susret sa Švedskom treba potvrditi čelnu poziciju, ali i pobjede u preostalim susretima s Islandom, Maltom i Mađarima su također važne za što bolji renome hrvatskog nogometa i bolje pozicije hrvatske reprezentacije.
4S obzirom da dio godine živite u Njemačkoj, hoćete li biti na neki način angažirani za potrebe hrvatske nogometne reprezentacije tijekom Svjetskog prvenstva?
Pa još ne znam u kojem obliku, ali bih jamačno volio pomoći stručnom stožeru naše reprezentacije. Prvo je važno vidjeti gdje će biti naša skupina, osobno bih volio da to bude München ili Frankfurt, i da što više naših ljudi dođe, navija i dobro se provede. Blizina Njemačke trebala bi pogodovati mnoštvu naših navijača da uživo bodre »vatrene«.
Tijekom nogometnog kampa koji je trajao sedam dana koncem lipnja mjeseca, jedan od trenera koji je stručno radio s djecom bio je i Fabijan Komljenović (1968.), svojevremeno igrač Dinama, Schalkea, Genka, koji je po okončanju profesionalne nogometne karijere završio nogometno-trenersku školu i odlučio se posvetiti pedagoškom pozivu. Tijekom razgovora s njim pojasnio je osnovne principe na kojima počiva rad s djecom u Šukerovoj nogometnoj akademiji:
»Počeo sam igrati u Dinamu, poslije sam igrao za Rijeku, Zagreb, Schalke 04 (Njemačka), Genk i Harelbeck (Belgija), potom Kuvajt i na koncu Koreja u kojoj sam i završio aktivnu igračku karijeru. Glede reprezentativnih nastupa igrao sam za sve mlađe selekcije bivše zajedničke države, a zaigrao sam i za Hrvatsku A selekciju.
Diplomirao sam na nogometnoj Akademiji u Zagrebu, pod pokroviteljstvom Hrvatskog nogometnog saveza i posjedujem pro licencu od Uefe i Fife, s kojom mogu voditi bilo koji klub u Europi. S Davorom se znam još iz najranijih nogometnih vremena kada smo još igrali za raznorazne selekcije Hrvatske i Jugoslavije, a bili smo skupa i u Dinamu. On je otvorio svoju Akademiju, ja sam diplomirao kao trener i on me je pozvao i sada radimo zajednički na istom cilju, a to je da mlade nogometaše poučimo što više tajnama ove lijepe igre. U početku je Akademija bila fiksno locirana u Zagrebu, a sada poglavito radimo kroz ovakve kampove na raznim lokacijama i gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Prijava u naš kamp ide preko ureda u Munchenu, i to najčešće putem interneta, na specijaliziranim stranicama sajta (www. sukeracademy. com) i potom slijedi dolazak na neki od kampova, kao što je bio ovaj 7. po redu, u Rovinju. Pokraj Hrvatske imali smo kampove u Njemačkoj, Austriji, a trebali bi uskoro otvoriti jedan u Kanadi.
U rovinjskom kampu imali smo djecu od godišta 1990. pa sve do djece rođene 1996. godine, s kojima smo radili u skupinama, u kojima su djeca mlađih i starijih godišta. U radu smo potencirali naglašeniji rad na tehnici, naročito kod mlađih uzrasta, a treninzi su bili dva puta na dan uz po jednu utakmicu. Mlađi uzrasti igraju u formaciji 8+1, stariji igraju normalnom broju igrača na terenu. Glede cijele ove Akademije u Rovinju osobno i profesionalno sam iznimno zadovoljan, sve je bilo u najboljem redu, počevši od smještaja i ishrane u hotelu »Montauro«, koji je bio naša baza, pa sve do stručnog rada na terenu s djecom. Što se tiče moje daljnje trenerske karijere, volio bih prvo raditi neko vrijeme kao pomoćnik nekom iskusnom treneru, da steknem što bolje iskustvo i tek tada bih započeo samostalnu trenersku karijeru«, zaključio je Fabijan Komljenović, jedan od trenera u Šukerovoj nogometnoj Akademiji. g
