Arhiv tekstova
Miroslav Krleža, najplodniji hrvatski književnik
1. srpnja 1900. godine rođen je Perelj Ljubić, hrvatski čakavski pjesnik.
4. srpnja 1987. godine umro je u Zagrebu Albert Kinert, slikar i grafičar. Rođen je 6. travnja 1919. u Vinkovcima. Studirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Stvarao je u duhu postimpresionizma i ekspresionizma slikajući primorske krajolike.
4. srpnja 1972. godine rođena je Nina Badrić, hrvatska pjevačica zabavne glazbe.
5. srpnja 1891. godine rođen je u Vrgorcu Augistin Ujević, hrvatski pjesnik i prevoditelj.
Živio je i obrazovao se u Vrgorcu, Imotskom, Makarskoj, a u Splitu je maturirao 1909. godine. Upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, no prelazi u Beograd potom u Pariz. U Hrvatskoj mladoj lirici, u kojoj su se javili mnogi kasniji pjesnici, Ujević je pokazao da je već tada moćan lirik. Najvažnija djela su Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu te prozna djela recenzija, kritika i eseja Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa. Umro je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu.
5. srpnja 1858. godine utopio se u Korani u Karlovcu Vjekoslav Karas, hrvatski slikar. Rođen je 19. svibnja 1821. godine u Karlovcu. Čitav je život proveo u oskudici. Slikarstvo je učio u rodnom Karlovcu te u Firenzi. Slikao je sakralna djela te kompozicije krajolika, inspiriran netaknutom bosankom prirodom. Dosegao je tehničko savršenstvo, a harmoničan kolorit i čvrsta, gotovo monumentalna modelacija svrstavaju ga među najvažnije hrvatske slikare. Najvažnije djelo je Rimljanka s lutnjom.
6. srpnja 1937. u Ivanovcima (župa Harkanovci, kod Valpova) u obrtničkoj obitelji oca Marka i majke Kate rođene Orešković, rođen je Marin Srakić, svećenik, doktor znanosti, biskup đakovački i srijemski. Nakon pučke škole pohađa nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu (na Šalati) a ispit zrelosti polaže na liceju Visoke bogoslovne škole u Đakovu. Teologiju je studirao na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i diplomirao. Za svećenika je zaređen 6. ožujka 1960. Nakon postdiplomskog studija položio je licencijat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Drugi licencijat, iz moralne teologije, postiže na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu gdje je i doktorirao iz moralne teologije. Od 1960. do 1961. obnaša službu duhovnog pomoćnika u Slavonskom Brodu. Od 1961. do 1965. upravitelj je župe u Podravskim Podgajcima. Od 1965. do 1967. je odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu. Istu službu, vrativši se sa studija u Rimu, obavlja i od 1970. do 1973. Rektorom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu imenovan je 1977. i na toj službi ostao do 1989. Profesor je moralne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu od 1970. sve do danas. Kao profesor predavao i prije odlaska u Rim, od 1966. do 1967. Pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije imenovan je 2. veljače 1990., a zaređen je za biskupa 24. ožujka 1990. u Đakovu. Obavljao je službu generalnog vikara i velikog prepošta Stolnoga kaptola đakovačkog i srijemskog. Imenovan biskupom koadjutorom biskupije đakovačke i srijemske 10. veljače 1996. Preuzima službu dijecezanskog biskupa 6. veljače 1997. U HBK je predsjednik Vijeća za katehizaciju, predsjednik Pravne komisije i delagat HBK pri BK BiH.
7. srpnja 1767. godine osnovala je Marija Terezija Hrvatsko kraljevsko vijeće. Nastavljajući reforme, Marija Terezija je izvela nov udar na plemićke povlastice. Bila je to hrvatska vlada, koja nije bila odgovorna Hrvatskome saboru već kraljici. Njeno je sjedište bilo u Varaždinu. Varaždin je tako postao političko središte Hrvatske. Nakon požara 1776. godine sjedište Hrvatskoga kraljevskoga vijeća preseljeno je u Zagreb. 30. srpnja 1779. godine ukinuto je Hrvatsko kraljevsko vijeće i Hrvatska je podređena Ugarskome kraljevskom vijeću.
7. srpnja 1893. godine rođen je u Zagrebu Miroslav Krleža, hrvatski književnik i leksikograf. Pohađao je vojnu kadetsku školu u Pečuhu a neposredno uoči 1. svjetskoga rata bježi u Srbiju. No, kadet Krleža je deportiran i u domovini degradiran. Ratovao je u Galiciji, a nakon rata prihvaća komunističke ideje, čiji intenzitet s godinama kopni. Drugi je svjetski rat proveo pasiviziran u Zagrebu. Prvih je godina socijalističke Jugoslavije u nemilosti i pod prismotrom režima, da bi 1950 godine oformio Jugoslavenski leksikografski zavod. Javna mu je djelatnost obilježena istupima i referatima u kojima potiče umjetničke slobode i oslobađanja od stega socrealizma. Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o položaju hrvatskog književnoga jezika te simpatizira hrvatski politički i kulturni pokret sedamdesetih godina. Nakon loma tog pokreta a zbog prijateljskih veza s Josipom Brozom, na Krležinu su intervenciju ublažene kazne nekim svrgnutim političkim dužnosnicima. Do konca života djeluje u Leksikografskom zavodu, a posljednje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. Najplodniji je i najsvestraniji hrvatski književnik čija se djela na mogu svrstati ni u jednu stilsku formaciju. Najvažnija djela su Legende, Moj obračun s njima, Dijalektički antibarbarus, Balade Petrice Kerempuha, Hrvatski bog Mars, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave, Tri kavalira frajle Melanije, Vražji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Aretej, Saloma, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarrotti, Galicija, Golgota, Vučjak, U agoniji, Gospoda Glembayevi, Leda i tako dalje. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
7. srpnja 1941. godine rođen je u Turkovićima u Hercegovini Stojan Vučičević, hrvatski pjesnik, putopisac, prevoditelj i novinar.
8. srpnja 1809. godine u Krapini u obitelji češko-francuskog podrijetla u kojoj se govorilo njemačkim jezikom rođen je Ljudevit Gaj, hrvatski novinar, intelektualac i vođa narodnoga preporoda.
8. srpnja 1960. godine rođena je Ena Begović, hrvatska glumica, na žalost, prerano preminula.
