Arhiv tekstova
Glazba, kiša i politika
Uz desetominutni vatromet i nastup britanske trojke Underworld, 7. srpnja je službeno počeo najveći glazbeni događaj u jugoistočnoj Europi – »Exit 05.« Oko 30 tisuća mladih pohodilo je u ovu paralelnu državu – State of Exit, započevši tako četverodnevno iskustvo na šestom po redu muzičkom festivalu koji se već tradicionalno održava na Petrovaradinskoj tvrđavi i koji se kao takav etablirao kao jedan od najznačajnjih novih simbola ne samo grada nego i čitave zemlje.
Exit je nekoliko minuta poslije ponoći službeno otvorila članica organizacijskog tima, Aleksandra Kolar. Ona je naglasila da su vrijednosti koje festival promovira umjetnost, glazba, život u toleranciji, ljubavi i harmoniji.
PRVI DAN: Festival je otpočeo nastupom skopskog Arhangela, a zatim slovenskoga Laibacha. Slijedila su finska skupina Apocalyptica, koja se proslavila obrađujući heavy metal skladbe u aranžmanu svojih violončela, u čijem setu dominiraju pjesme Metallice, a koje su izveli i ovom prigodom.
U svom gotovo dvosatnom nastupu, zvijezde prve večeri, Underworld održali su veličanstveni koncert, te svojim frekventnim modulacijama testirali ovogodišnje ozvučenje uz svjetlosnu i video podršku koja se podrazumijeva. Vrhunac nastupa je bio pri kraju koncerta, kada su izveli himnu elektronske generacije »Born Slipy«. I pokraj zadovoljavajućeg nastupa oduševljenu publiku »častili« su i dvadesetominutnim bisom.
Jedna od najvećih DJ najava ovogodišnjeg Exita Dave Clarke bio je prinuđen da otkaže svoj nastup na prvoj večeri, jer su zbog terorističkog napada u Londonu, svi letovi sa londonskog aerodroma Heath-row bili otkazani. Za kontinuirano slaganje elektronskih bitova na Dance Areni pobrinuli su se 2 Many DJ’s i originalni Felix Da Housecat.
DRUGI DAN: Drugi dan »Exit«-a donio je obilje starova, ali također i kišu. Na Main Stageu nastupio je Ian Brown koji je tijekom nastupa posegnuo za vrhovima obje faze svoje karijere – aktualne solističke i one koja ga je kao člana kultne manchesterske skupine The Stone Roses proslavila. Njegova »cool« figura samo je pokazala od koga su Oasis i slični sve vrijeme učili, a glazbeni moment vječnosti upriličen je s »I Wanna Be Adored«, klasikom kojim bi se svaki festival mogao, a i trebao, dičiti.
Već posljednje Brownove numere bile su propraćene grmljavinom, a nakon nastupa uslijedio je ‘potop’ koji je uzrokovao dvosatnu pauzu u festivalskom životu. Ipak, tehnički uvjeti su uspješno uspostavljeni i na scenu su stupili Garbage. S mnogo entuzijazma i još više profesionalizma Shirley Manson i prateća ekipa su u svom repertoaru ravnopravno podsjetili na starije hitove (»Stupid Girl« ili »Only Happy When It Rains« – koja je posredstvom nemilih meteoroloških događanja terapijski djelovala na publiku) te promovirali uratke s aktualnog albuma »Bleed Like Me«.
Ljubitelji techno glazbe ovu večer rezervirali su za nastup Carla Coxa koji je brzim bitovima beskompromisnog seta uspio razuvjeriti sve da kiša i blato mogu pokvariti zamišljenu elektronsko-glazbenu misiju. Naprotiv, bio je to za mnoge jedan od najboljih trenutaka ovog festivala.
DAN TREĆI: Nakon petka koji je prošao u znaku kiše, u subotu 9. srpnja festivalsku večer otvorio je Slayer, jedna od najčvršćih i najžešćih skupina današnjice, prepoz-natljiva po neviđenoj zvučnoj i verbalnoj agresiji. Na »Exit« su došli u originalnoj postavi koja uključuje i bubnjara Dave Lombarda. Njihovim nastupom iznova se mogla dokazati teza kako su fanovi heavy metala jedna od najzahvalnijih publika. Pleme ‘tvrdokornih’ fanova popunilo je prostor ispred glavne bine, a uslijedio je neočekivano dug nastup ove američke skupine, koji je podrazumijevao i više vraća-nja na binu. Onima koji vole ovakav zvuk, ovo je bio glazbeni praznik. Sve u svemu, interesantan nastup.
Iste večeri, publika je pod oblačnim nebom imala priliku da se upozna sa dostignućima bugarsko-britansko-hongkongške electro kombinacije pod nazivom Ladytron. Ova se skupina, iako pripada žanru elektronske glazbe, prikazala kao rock atrakcija, koristeći u svom nastupu bubnjeve i gitare. Veoma prijatno iznenađenje. Predvođeni šarmantnim pjevačicama Mirom Aroyo i Helen Marnie u svom visoko estetiziranom scenskom nastupu uspjeli su pomiriti sve antagonizme suvremenog i klasičnog – numere »Playgirl«, »True Mathematics« ili »Seventeen« pokretale su sve predstavnike različitih glazbenih potkultura.
Glavna zvijezda ove večeri bio je heroj acid-housea i big-beata Fatboy Slim koji je uspio da obori rekord posjećenosti. Izuzetno aktivnim i pulsirajućim setom, kreativnim promjenama ritama, te odličnom komunikacijom s publikom, ovaj simpatični Englez je opravdao status odličnog zabavljača.
Na Next Live Dance bini predstavila se etiketa Global Underground predvođena DJ Sashom, čiji su miksevi očekivano dali širok spektar progressive housea, stila čiji je i sam jedan od kreatora.
ČETVRTI DAN: Posljednji festivalski dan prošao je sasvim očekivano u znaku američkog dua The White Stripes. Uvertiru ovoj, po mnogima najvećoj novoj rock atrakciji, dala je na početku večeri Disciplin A Kitschme, koja je ovim nastupom predstavila i novi materijal s albuma koji će objaviti krajem godine i najavljenog singlom »Političari + virusi«. Kao ozbiljno zagrijavanje za headlinere nastupli su The Datsuns, novozelandska retro rock trojka koja se potvrdila kao mnogo bolji live, a ne studijski bend. U njihovom zvuku osjeća se bliskost s australskim rock senzibilitetom – AC/DC se nameću kao njihova direktna braća po gitari, ali tu su i utjecaji Rolling Stonesa te Led Zeppelin. Solidna uvertira za detroitski dvojac – brata i sestru, Jacka i Meg White.
Ovaj bend je najneobičnija pojava u današnjem, i to ne samo gitarskom, mainstreamu. A to su i prikazali. Gradeći svoju glazbu u jednostavnoj kombinaciji glasa, gitare i bubnja, bez instrumentalističkog pretjerivanja »Exit«-u su podarili zbirku originalnih i energičnih poruka. Interesantno je i to što je brat Jack posvetio nastup Nikoli Tesli, iza čega se ne krije ulagivanje domaćoj publici (što ovim svjetskim glazbenicima nije ni potrebno), već Jackova fasciniranost likom i djelom ovog znanstvenika. Vrhunskoj rokenrol zabavi nije manjkalo hitova. Naravno, kulminacija zajedništva između publike i benda bila je »Seven Nation Army«, kojom je i završen ovaj nastup.
DJDarren Emerson, dobro poznat publici »Exit«-a, obilježio je posljednju večer na Next Live Dance Areni, a pokraj njega do ranih jutarnjih sati, nastupali su i DJ Sandy Rivera, Mutiny, Bodyrockers i drugi.
INTENZIVNO PROŠIRIVANJE: Po dobroj navici i ove godine »Exit« je sadržavao novine, pretežito zasnovane na postavljanju novih bina – punktova koji na takav način ostvaruju intenzivno građenje i proširivanje stilskih afiniteta ovoga festivala, poštujući pritom osnovne profesionalne parametre i estetske kriterije. Ove godine su to bili Metal Hammer Stage (na kojoj su nastupili Napalm Death, Agnostic Front, Sick Of It All,…), Future Shock Stage (koji je pružio priliku manje poznatim domaćim skupinama da se predstave), Elektrana Stage, Brain Vacation, (SKC Radio) Stage i druge manje bine. Četiri dana »lutanja« i »traženja« po tvrđavi bila su dovoljna, a prije svega izuzetno sadržajna, da bi svaki posjetitelj našao ponešto za sebe.
Mnoštvo zabave i brojna poznata imena svjetske glazbene scene opravdali su očekivanja većine posjetitelja, ali se duh »Exit«-a na kraju čini i pomalo narušenim. Važno je podsjetiti kako je cijela ova manifestacija ‘izlaza’ pokraj zabave, proističući iz studentskog prosvjeda, od početaka posjedovala i društveno-politički angažman. Ove godine je nažalost, jedna takva ideja ipak izostala. g
