Arhiv tekstova
Glazbeni doprinos Ilije Okrugića – Srijemca
Pisati ili govoriti o poznatom crkvenom i svjetovnom djelatniku Iliji Okrugiću, a pogotovu o njemu kao glazbenom stvaraocu, nije moguće bez spominjanja grada Petrovaradina u kojem je Okrugić najduže živio. Petrovaradin je stari vojni, povijesni i kulturni centar Srijema, a u vrijeme Austro–Ugarske monarhije i šireg područja. Mislim da u vojvođanskom podneblju nema naselja, njegove veličine, koje ima tri župe i četiri crkve. Treba odmah naglasiti da je to grad iz kojega je poniklo sedam skladatelja. Evo njihovih imena: Ilija Okrugić, Vladimir Vuković, Matej Preprek, Franjo Štefanović, Svetislav Pašćan–Kojanov, Stanislav Preprek, Sugen Gvozdanović. V. V uković i M. Preprek nisu značajni, jer im je glazbeni opus preskroman. S. Pašćan – Kojanov i E. Gvozdanović, mada vrijedni skladatelji, samo su po rođenju Petrovaradinci. Prikazat ću stoga samo trojicu skladatelja, koji su najduže živjeli u Petrovaradinu, Iliju Okrugića, Franju Štefanovića i Stanislava Prepreka.
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO: Župnik i opat Ilija Okrugić poznat je i cijenjen hrvatski pjesnik i književnik. Vojvođansko kazališno općinstvo u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća osobito mu je bilo naklonjeno, jer je književnost znatno obogatio i stihovima i prozom. U navedenom razdoblju vjerojatno nije bilo kazališnog ljubitelja koji nije pribivao barem jednom njegovom kazališnom komadu. Ovdje dakako mislim na njegove najgledanije komade, na komediju »Saćurica i šubara« i dramu »Šokica«. Evo najnevjerojatnijeg primjera omiljenosti njegovih kazališnih komada. U vojničkom logorskom kazalištu u Lazuazu (Bizerta) u Tunisu izvođena je Okrugićeva »Šokica« 1918. godine pred jugoslavenskim dobrovoljcima. Djelo je prema sjećanju napisao Dimitrije Ginić (čika Gina), putujući glumac i redatelj, jer ga je znao naizust. U ono vrijeme, to je doista bio trijumf našeg narodnog kazališta u najneobičnijem emigrantskom ugođaju na tlu daleke Afrike.
SKLADATELJSKI RAD: Ilija Okrugić – Srijemac, kako se potpisivao iz ljubavi prema Srijemu, rodio se 12. svibnja 1827. godine u Srijemskim Karlovcima, a preminuo 30. svibnja 1897. godine u Petrovaradinu. Iako poznat kao književnik, koji je uz pjesnika Branka Radičevića bio najiskreniji veličatelj Srijema i Fruške Gore, malo je onih koji znaju da je bio i skladatelj.
Okrugić se od svoje rane mladosti bavio glazbom. Ispjevao je mnogo domoljubnih i crkvenih, pjesama kojima je ujedno ishitrio i napjeve. Još kao dječak svirao je violinu, a kao đakovački bogoslov učio je glasovir i pjevanje. Svirao je i citru, a ponešto gitaru i tamburicu. Najviše je volio pjevati, a najradije se služio gitarom.
U mjestima gdje je obnašao svećeničku službu ostavljao je duboke tragove svoje duhovnosti i svoga stvaralaštva. Služio je u župama Srijema i Slavonije, a 1866. godine premješten je u Petrovaradin kao župnik tvrđavne crkve sv. Jurja mč. i ravnatelj tekijskog svetišta Gospe Sniježne. U ovom drevnom gradu, kojeg su Rimljani osnovali oko 30. godine prije Krista, pod nazivom Cusum (Kuzum), živio je i stvarao Okrugić punih 30 godina. Tu se oblikovao i njegov kulturni krug. Evo nekoliko pripadnika toga kruga: Jovan Hranilović (hrvatski grkokatolički prota i književnik), Mijat Crnko (učitelj i pjesnik), Laza Kostić (književnik), Matej Preprek (orguljaš).
Pošto Okrugić nije bio posve notalan u bilježenju napjeva pomagao mu je vojni kapelnik 70. pješačke pukovnije u Petrovaradinu. Zbog nepotpune glazbene izobrazbe stvarao je samo napjeve. Njegov se glazbeni opus sastoji pretežito od crkvenih popijevaka, kojima je ispjevao i riječi i napjeve. One su najbolje sačuvane u usmenoj predaji petrovaradinskih crkvi. Najtočnije ih je upamtio Matej Preprek (Okrugićev orguljaš i suradnik) i često ih pjevao svome sinu, skladatelju Stanislavu Prepreku. Stanislav ih je zabilježio, a kasnije i harmonizirao. Ovako harmonizirane, i s opširnim Preprekovim proslovom, izdao ih je štampom 1981. godine ravnatelj petrovaradinske crkve sv. Jurja mč. dr Jerko Matoš.
POZNATE POPIJEVKE: Najomiljenije su Okrugićeve božićne popijevke poznate kao božićna misa »Hajdmo, hajdmo«, nazvanoj tako prema njenoj prvoj popijevki. Sastoji se iz sljedećih popijevaka: »Hajdmo, hajdmo«, »Slava Bogu«, »Vjerujem u tebe«, »O Isuse poljubljeni, »I ti zboru od pastira«, »Vesel’te se svi kršćani«, »O Isuse, ti sunašce«. Prije božićne polnoćne mise pjeva se Okrugićeva popijevka »Ustajte pastiri«.
Od dviju Okrugićevih pričesnih popijevaka, »Isuse, Bože moj« i »Spomeni se na onu noć«, osobito je uspjela druga, bez sumnje najoriginalnija njegova crkvena popijevka.
Ilija Okrugić, pravi srijemski bard i rapsod, ispjevao je Gospi tekijskoj lijepe prigodne popijevke. Njegove su Marijanske – tekijske popijevke »Oj tekijska Gospo sveta«, »Veseli se, Gospo«, »Nek ori slave«, »Zdravo, Majko oželjana«. Popijevka »Sveta Ano i Marijo« također je njegova i pjeva se na spomendan sv. Joakima i Ane.
Okrugićeve crkvene popijevke skladane su u narodno-crkvenom duhu na klasičan način, logične su, raspjevane, lišene sentimentalnosti, jednom riječju zdrave i zanosne.
Da bi se Okrugićeve Marijanske — tekijske popijevke još više proširile, ravnatelj tekijskog svetišta, presvijetli g. Stjepan Miler, izdao je nedavno »Molitvenik Gospe tekijske« u kojem se nalaze gore spomenute popijevke. Vjerujem da će, zahvaljujući ovom izdavačkom pothvatu, pjevanje tradicionalnih tekijskih popijevaka dobiti veći zamah i duže trajati.
STVARANJE ZA NAROD: Iako veoma naobražen, Okrugić nije pisao pjesme i prozu za visoko društvo. Pisao je, pjevao i skladao ljudima odraslim uz tamburu i popijevku, stvarao je narodu. Pjesme su mu većinom lirske i to rodoljubne, šaljive i ponešto ljubavne u duhu starogradskih pjesama. Poneke njegove svjetovne popijevke i poneki njegovi svjetovni napjevi toliko su srasli s narodom, da se već odavno smatraju narodnim tvorevinama. Njegova popijevka »Za jedan časak radosti« postala je jedna od najpoznatijih gradskih popijevaka. Narodnima se smatraju i neke popijevke, koje je skladao za svoje kazališne komade. Izgubljeno Okrugićevo autorstvo u tim komadima trebalo bi da povrate glazbeni znanstvenici, makar i u najmanjoj mjeri.
U 4. broju zagrebačkog glazbenog časopisa »Gusle« iz 1892. godine, na 32. strani piše: »Tri znamenite budnice ‘Diži se, diži, mili rode moj’, ‘Oj Slavonci i Hrvati’, ‘Je li bolje, braćo draga’, koje su se u svoje vrijeme silno doimale i uznosile srca hrvatska, potječu od Ilije Okrugića. Prvoj i drugoj ishitrio je samo napjev, dok je trećoj sastavio i riječi i napjev. Kako nam Okrugić dalje piše, od njega potječe još tekst i napjev budnice ‘Oj čujte, braćo Slavjani’. I ona je, kako sam veli, njegovo ‘rođeno čedo’. Okrugićeve popijevke su još i ‘Domovino, slatko milovanje’, ‘Tamo iza gora, voda’, ‘Kom’ slavskih u žilah krv plamteći vrije’. Popijevke ‘Je li bolje, braćo draga’, ‘Oj čujte, braćo Slavjani’ i ‘Domovino, slatko milovanje’ nadahnuto je harmonizirao Stanislav Preprek.«
OKRUGIĆEVA OSTAVŠTINA: Okrugića su nadživjele njegove rođene sestre Adela i Filipina. Filipina ili »frajla Filka«, kako su je zvali, ostavila je cjelokupnu književnu ostavštinu svoga brata, oko 120 rukopisa, Matici srpskoj u Novom Sadu. Ostavštinu je Matici predao Petrovaradinac, inače matičin knjižničar, Franjo Malin.
Prema vlastitoj želji, Okrugić je sahranjen pored tekijskog svetišta Gospe Sniježne. Sprovod mu je bio veličanstven. Okrugićev lik ocrtao je nazočnom mnoštvu njegov pobratim, svećenik i pjesnik Jovan Hranilović. Na grob mu je postavljena spomen-ploča s osnovnim podacima iz njegovog života, a zatim su dodani Hranilovićevi stihovi:
Svećenice, pjesniče i druže, /Kakovi se ne rađaju često, /Dva plemena nad grobom ti tuže, / Ponajbolji s tobom im je nesto. /Hrvatska nam naša mila mati/Ime će ti zlatom okovati.
Vjerujem da će crkveno vodstvo Srijema pokrenuti realizaciju zaštite Okrugićevog groba i obilježiti njegove obljetnice 2007. godine. To bi dakako bilo hvale vrijedno, jer Okrugićevo djelo pripada vojvođanskoj kulturnoj baštini. g
