Arhiv tekstova
Mi smo spremni, čekamo na državu
Moguće otvaranje odjela za školovanje budućih učitelja na hrvatskom jeziku na Učiteljskom fakultetu u Somboru aktualno je već duže vreme. Inicijativa, koju su pokrenuli dekan dr. Dragan Soleša i rukovodstvo toga fakulteta, ipak još uvijek nije ostvarena. Raspoloženja ima, potreba također, kadrovi i udžbenici ne bi bili problem, međutim, negdje je ipak zapelo.
O inicijativi, kao i o mogućnostima za njeno ostvarenje, razgovarali smo s dekanom Učiteljskog fakulteta u Somboru dr. Dranagom Solešom.
4Kada je inicijativa pokrenuta i što se otvarenjem odjela na hrvatskom jeziku na Učiteljskom fakultetu u Somboru želi postići?
Još 2003. godine iz Skupštine Općine Sombor stigla je inicijativa da Učiteljski fakultet u Somboru otvori odjel na hrvatskome nastavnom jeziku. To nije bio pisani zahtjev Skupštine Općine, nego zahtjev dijela vijećnika u SO Sombor. Odmah sam reagirao i uputio dopis Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje. Veća aktivnost na ovom polju događala se 2004. godine, kada sam ponovno dobio zahtjev, ali tada već u pisanoj formi i obratio sam se svim relevantnim institucijama. Znači, paralelno sam proslijedio zahtjev i Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje i Vladi Republike Srbije. Tražio sam i od jednih i od drugih suglasnost za izvođenje nastave na hrvatskome jeziku. Toga sam ljeta čak u našu upisnu kvotu uvrstio 20 studenata na hrvatskom jeziku na proračunu plus 10 samofinancirajućih studenata. To je bilo prilično smjelo u tom periodu, bez sondiranja terena i potreba, osobito ako se zna da u Bačkom Petrovcu imamo odjel na slovačkome jeziku i da smo do 2003. godine upisivali 10 plus 5 studenata, a da smo od 2003. krenuli s upisom tek svake druge godine, jer se više nije prijavljivalo dovoljno kandidata. Tako da smo, kažem, smjelo odlučili krenuti u taj zaokret, a ove je godine predsjednik HNV-a Josip Z. Pekanović u više navrata razgovarao sa mnom tražeći sve ove dopise koje smo mi upućivali ovlaštenim državnim tijelima, da ponovno to pokrenemo. Ja sam iste dopise ponovno proslijedio nadležnim institucijama.
4Kakva je trenutačno sudbina tih zahtjeva?
Situacija je u najmanju ruku dosta zanimljiva, rekao bih, zato što je Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, kao mjerodavno tijelo, taj isti naš zahtjev proslijedilo Ministarstvu prosvjete i sporta Republike Srbije. Nama je to u najmanju ruku veoma čudno.
4Zbog čega?
Pa, ako je Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, odnosno Skupština APV, otvorilo prošle godine tri fakulteta, imajući na to pravo po Omnibus zakonu, mi se pitamo kako to da sada ista ta Skupština nema pravo na otvaranje odjela u jednoj instituciji koja već postoji. Na takvu odluku dovoljna je samo njihova pismena suglasnost i ništa više.
4Tko bi se sve obrazovao na tome odjelu?
Na prvome mjestu studenti hrvatske nacionalnosti, ali i bunjevačke, i svi oni koji smatraju da im to područje pripada po vokaciji, po etničkoj pripadnosti. Moram naglasiti da je Učiteljski fakultet matični za osnovne škole. Zašto? Zato što već 50 posto nastavnika u osnovnoj školi jesu profesori razredne nastave. I, ako gledamo samo ovaj jedan aspekt, aspekt razvoja nastave, onda to može biti dosta nezanimljivo za osnivača. Da se kaže, pa koliko ima škola danas u Vojvodini na hrvatskome nastavnom jeziku, koliko ima odjela. Ali se zaboravlja činjenica – što je s višim razredima osnovne škole, što je s dvopredmetnom nastavom. Ja sam od Pokrajinskog tajništva za obrazovanje tražio službene podatke o tome kakvo je stanje u školama u AP Vojvodini, kad je u pitanju dvopredmetna nastava. Tu je stanje veoma loše. Mi nemamo dovoljan broj nastavnika u ruralnim sredinama. U seoskim školama nema odgovarajućeg broja nastavnika. Ako taj segment gledamo, onda je sigurno da je i ovaj broj, koji mi tražimo, možda i mali. Danas-sutra ljudi se moraju osposobiti za dvopredmetnu nastavu, dakle ne samo za razrednu nastavu, nego i za više razrede osnovne škole, isto na hrvatskome nastavnom jeziku. Znači, tu se opravdano pojavljuje razlog za otvorenje takvog odjela.
4Što bi otvaranjem toga odjela dobili pripadnici hrvatske manjinske zajednice u Srbiji? Može li se reći da bi to bio dodatni poticaj za roditelje da masovnije upisuju djecu u odjele na hrvatskome jeziku u osnovnim školama?
Naš položaj ovdje, na ovome području, je zahvalan. Smatram da se u taj odjel ne bi upisivala samo djeca s teritorija AP Vojvodine, nego zašto ne iz Hrvatske, zašto ne iz Mađarske? Ako pogledamo koliko ima naselja u Mađarskoj gdje se govori hrvatskim jezikom, ako pogledamo Bolonjsku deklaraciju, ako pogledamo prohodnost, nema više zatvaranja u nekakve uže prostore, nego trebamo pokazati da smo spremni na konkurentnost. Mi stalno imamo zahtjeve iz Hrvatske da se profesori razredne nastave ovdje upisuju na poslijediplomske studije. Diploma ovoga fakulteta priznata je u Hrvatskoj, s polaganjem ispita iz određenih predmeta, kao što su hrvatski jezik i povijest, dakle s nekoliko dodatnih ispita ova se diploma verificira i priznaje u Hrvatskoj.
4Kako bi se nastava izvodila? Kompletno na hrvatskome jeziku, ili bi na hrvatskom jeziku bila nastava samo za one predmete koji su specifični?
To ovisi od gradiva. Danas se autonomija sveučilišta i fakulteta ogleda kroz autonomiju nastavnika. Znači, ne postoji autonomija fakulteta, postoji autonomija nastavnika. Prije nego smo se upustili u ovaj projekt, imali smo plodnu suradnju s nekoliko fakulteta u Hrvatskoj. Na prvome mjestu, potpisali smo ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji između Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i Učiteljske akademije u Splitu. Dekani tih fakulteta su bili ovdje u Somboru i mi smo te ugovore potpisali. Mi danas imamo dobru suradnju i na razini studenata. Studenti iz Hrvatske dolaze u Sombor i naši studenti idu tamo, evo nedavno su se vratili iz Splita. To su kampusi, a najnoviji projekt je u Subotici, gdje se organizira za studente iz regije kampus, Učiteljski fakultet organizira taj međunarodni projekt. Znači, ovo pravo stječemo upravo iz te suradnje. Uspostavljena je suradnja i s Pedagoškim fakultetom u Osijeku, gdje također postoji odsjek za razrednu nastavu. Ipak je Osijek blizu i sigurno je da će predavači s tih fakulteta držati nastavu na ovom fakultetu, ukoliko taj projekt ostvarimo.
4Kakva je situacija s udžbenicima?
Situacija je loša i s udžbenicima na srpskome jeziku. Sigurno je da će na tome trebati puno raditi i potrebno je već sada krenuti u ozbiljnu pripremu. Znači, prva bi godina sigurno bila tako regulirana da bi profesori osiguravali svoje udžbenike i ti bi se udžbenici umnožavali i koristili, a kasnije bi fakultet izdavao te udžbenike.
4Kada bi nastava s prvom generacijom na hrvatskom jeziku mogla krenuti?
Mi smo spremni to uraditi od jeseni ove godine, ako je država spremna. Znači, to ne ovisi o nama, mi ipak iznad sebe imamo osnivača.
4Jeste imali u vidu doedukaciju učitelja koji su diplomirali na učiteljskim fakultetima u Srbiji? Mogu li oni polagati ispite razlike i onda dobiti diplomu učitelja za izvođenje nastave na hrvatskom jeziku?
Znate kako mi radimo? Prvo osnujemo odjel i taj odjel mora zaživjeti. On mora jednu godinu funkcionirati i onda se ide na doedukaciju. Ne može se ići na doedukaciju, a da prethodno ne uspostavimo redovitu nastavu. Mi imamo sada nove smjerove, to su domski odgajatelj, odgajatelj djece s posebnim potrebama, odgajatelj defektolog i ne možemo odmah krenuti u doedukaciju ili prekvalifikaciju s nekog sličnog ili srodnog smjera, dok ti odjeli ne zažive jednu ili dvije godine. To je uvjet.
4Koji su, po Vašemu mišljenju, razlozi za otpor ovoj inicijativi?
Mi smo svjesni da postoje otpori, ali jednostavno pružili smo ruku suradnje i imamo razumijevanja. Čini mi se da se o ovome odlučuje u nekim visokim krugovima, ili nekim krugovima osnivača ili politike. A, koji su razlozi, i koji su njihovi motivi, u to doista ne bih ovom prigodom ulazio, ali je očito da otpori postoje.
4Što predviđate, koji će razlozi na kraju prevladati i hoće li se budući učitelji na hrvatskom jeziku obrazovati u Somboru vrlo brzo, ili u Subotici, tko zna kad?
Mi smo, rekao sam već, spremni odjel otvoriti već od ove jeseni. Osnivač to uvijek može uraditi kroz odobrenje dodatne kvote. To je jako mali broj studenata, a kad Pokrajinsko tajništvo predloži Izvršnom vijeću, a ono to proslijedi Ministarstvu prosvjete i sporta Republike Srbije, ono obično usvaja tu kvotu i to može jako lako zaživjeti i da se krene s upisnim rokom već od ovoga rujna. Problem je, međutim, što je evo sada već kraj školske godine, godišnji su odmori, ne znam dokle rade ove institucije u kojima se o tome odlučuje i hoćemo li biti u kolovozu dovoljno ažurni da se to uradi. Ali, smatram da u perspektivi ovaj proces ne može nitko zaustaviti. Na kraju će ipak pobijediti kvaliteta. Nije dovoljno imati imaginarne i virtualne institucije. Danas možete imati instituciju na papiru, ali je dug put do osiguravanja svih potrebnih uvjeta da ta institucija kvalitetno funkcionira. Ako imamo obrazovanje na mađarskom, na slovačkom jeziku, zašto da nemamo i na hrvatskom? g
