Arhiv tekstova
Janko Drašković
Još 1796. godine objavio je Josip Šipuš, iskusan poduzetnik i trgovac, gospodarsko djelo »Temelji žitne trgovine polag narave i događajev«. Budući da je Hrvatska tada pretežito agrarna zemlja, on glavnim izvorom svih dobara, osobito za nas, smatra poljodjelstvo.
Zagovarajući teoriju o merkantilnom gospodarstvu na selu, Šipuš preporučuje i vlastelinu i njegovu podložniku (kmetu) da nastoji proizvesti mnogo više nego što je potrebno za vlastitu potrošnju. Njegove su preporuke: više stanovništva, više uspješnog gospodarenja i, napokon, više sveukupnog bogatstva u zemlji.
PROMETNA NEPOVEZANOST: Najveće kočnice gospodarskoga razvoja Šipuš vidi u prometnoj nepovezanosti, razmrvljenosti hrvatskoga etnikuma u raznim političkim i upravnim sustavima u kojima vrijede različite monete kao i mjere za obijam, količinu, težinu te upotreba raznih narječja. Šipoš predlaže uvođenje jedinstvenog monetarnog i fiskalnog sustava, upotrebu jednog narječja za službeni jezik Hrvata te veće korištenje riječnoga prometa u trgovini i kopanje kanala između Dunava i Save.
Ništa manje nije važan Ivan Kapistran Adamović, vlastelin Čepinskoga vlastelinstva. I on je u drugoj polovici 18. stoljeća predlagao znantne reforme, no obraćao se plemstvu, osobiti veleposjednicima, a ne trgovcima i poduzetnicima. Predlagao je opsežne melioracijske zahvate i kopanje plovnih kanala, sadnju novih kulutra te kvalitetniju obradu od ranije poznatih biljaka novim alatkama. Djela je pisao i štokavskim i kajkavskim narječjem, ovisi jeli ih namijenio čitateljima u Slavoniji i Srijemu ili čitateljima Banske Hrvatske.
DISERTATIA: Nakon smrti Josipa II. dvadesetak je narednih godina donijelo neprestane promjene političkih sustava u hrvatskim zemljama. Tek što se nakon burnih godina ustalila politička situacija (1815.), koja je pogodovala razvoju trgovine i gospodarstva, uslijedila su presezanja mađarskog plemstva prema Hrvatskoj. Sporadični otpori hrvatskih intelektualaca i svećenika nisu im se mogli oduprijeti. Bio je potreban širi i organiziraniji pokret. Već 1832. godine, dvije godine nakon Gajeve »Kratke osnove«, grof Janko Drašković objavio je u Karlovcu »Disertatiu iliti razgovor darovan gospodi poklisarom«, koja je postala opće prihvaćena politička osnova hrvatskoga narodnog preporoda – bio je to prvi hrvatski nacionalni program, pisan štokavskim narječjem.
Grof Janko Drašković je u Disertaciji predlagao sjedinjenje Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Rijeke i Vojne krajine u jednu cjelinu – Veliku Iliriju, koja bi ostala u sastavu Austrijske Carevine. Ona bi trebala obuhvatiti i slovenske krajeve i Bosnu. Službeni jezik u Velikoj Iliriji bio hrvatski (štokavsko narječje), a vrhovnu bi vlast imao ban. Velika Ilirija bila bi u sastavu Ugarskoga Kraljevstva pa tako i u sastavu Austrijskoga Carstva. g
