Arhiv tekstova
Čuvari i promoteri tradicije slamarstva
Tjedan dana prije »Dužijance«, koja će u Tavankutu biti proslavljena 24. srpnja, u subotu 16. srpnja u prostorijama Doma kulture a u organizaciji HKPD »Matija Gubec« održana je svečana akademija. Razlog doista značajan – otvorenje 20. saziva prve kolonije naive u tehnici slame »Tavankut 2005.«
Rad kolonije se odvija sve do 23. srpnja kada će uz prigodan kulturno-zabavni program biti, također svečano, i zatvorena. Tijekom ove likovne smotre organizirano je predstavljanje rada slamarki u Subotici, a za večeras okrugli stol na temu »Strpljivost i ustrajnost pobjeđuju«, o čemu ćete moći čitati u sljedećem broju »Hrvatske riječi«.
PRIČA O POČECIMA: Poetično opisujući Tavankut kao mjesto »di je žito zrilo, di je uvik naša duša velika«, voditelj programa akademije Ladislav Suknović je pozdravio sve goste a potom nas proveo kroz kratku priču o počecima rada ove kolonije: »Godine 1961. Tavankućanin Stipan Šabić, nastavnik likovnog odgoja, dolazi na ideju osnutka likovne kolonije, te s još četiri Subotičanina osniva likovnu koloniju pod nazivom ‘Grupa šestorica’. Odmah nakon osnutka u rad kolonije uključuju se i naivne slikarice Cilika Dulić, Marga Stipić, Jela Cvijanov, Nina Poljaković, Ana Skenderović te Ana Milodanović, tada već nadaleko poznata pletilja kruna i drugih simbola od žita i slame… Iza toga u rad kolonije uključuju se i druge slamarke Teza i Đula Milodanović, te Kata Rogić, Mara Ivković Ivandekić, Ana Balažević, Teza Vilov, Marija Dulić i Ruža Sarić. Slijede skupne izložbe u Jugoslaviji i inozemstvu.«
Svečanoj akademiji pridružile su se i najmlađe slamarke Maja Stantić i Sunčica Kopunović koje su ovu svečanost uvećale čitajući stihove Ante Sekulića i Alekse Kokića, te Lidija Sarić i Dijana Stipić koje su u kasnijem dijelu programa publici približile literarne uratke Tomislava Žigmanova i Jakova Kopilovića.
Riječima »Slamarke to vole kazati kada prave sliku – nikada slika nije toliko lipa, nikad nije toliko duboka i visoka ako je ne prati nekoliko tavankutskih tamburaša« najavljen je glazbeni dio programa za koji su bili zaduženi tamburaši HKPD »Matija Gubec« s kojima se skupa predstavio i vokalni solist Boris Godar.
VELIKI REZULTAT: Predsjednik HKPD »Matija Gubec« i čovjek koji je od samih početaka uključen u rad ove kolonije, Branko Horvat, također se obratio gostima: »Dvadeset godina u koje smo utkali sebe, svoje ideje, snagu i umijeće je prošlo. Taj je rezultat za nas veliki jer smo, prije svega, istrajali. Mislim da smo dali svoj prinos održanju tradicije, jednog korijenitog obilježja našeg naroda, to je prinos koji se ne smije i neće nikad zaboraviti«, kazao je Horvat ističući svoje zadovoljstvo mogućnošću da sudjeluje u radu »tijekom dvadeset godina likovnog buđenja u ovom mjestu«.
Gost ovogodišnje kolonije je akademski slikar Josip Ago Skenderović, rođeni Tavankućanin, koji već duže vrijeme živi i radi u Parizu. Obraćajući se publici svečane akademije on je istaknuo kako mu svaki puta kada dođe u Tavankut »srce zaigra pred bogatstvom zelenih i žutih polja koja jednog likovnog stvaraoca nadahnjuju u svakom trenutku«. Konstatirajući kako je umjetnost djelatnost koja zbližava i oplemenjuje ljude te iz toga izvedenim sloganom »Da nam umjetnost bude naše prijateljstvo« poznati je slikar i službeno otvorio ovaj saziv kolonije.
JEDINSTVENA KOLONIJA: Stručni osvrt na dva desetljeća rada kolonije dala je ovom prigodom nekadašnja kustosica Gradskog muzeja u Subotici mr. Milka Mikuška: »Dana 20. srpnja 1986. osnovana je prva kolonija naive u tehnici slame čiji je organizator bilo, tada, KUD ‘Matija Gubec’. Kolonija je u to vrijeme, ali i danas, jedinstvena po tehnici i materijalu. Bila je to i ostala, jedina kolonija naive u tadašnjoj Jugoslaviji. Bez obzira na poteškoće u različitim vremenskim epohama ona je ostala u narodu kao poruka za budućnost, da se ne zaboravi vrtlogu vremena narodno stvaralaštvo da se njeguje i čuva«.
Govoreći o radu slamarki Mikuška je podsjetila kako je tijekom godina »slama u vještim rukama postala zlato koje je obasjalo svojom pojavom mnoge sumnjičave«: »Anonimni stvaraoci okupljaju se u društvu tada poznatih umjetnika u Tavankutu. Tavankut je ušao u pojmovnik likovnih zbivanja i ovdje je nastao novi vid slikarskog izražavanja utjemeljen na tradiciji narodnog stvaralaštva. Slama kao izvorni predmet okruženja poslužio je kao sredstvo nadohvat vještih ruku i stvaralačkog duha. Tako su slamarke iz seoskih i salašarskih kuća prodrle do gradskih izložbenih prostora«.
»Svake godine broj sudionika se povećava. Tijekom minulih devetnaest godina kolonije sudjelovalo je više stotina stvaralaca«, istaknula je Mikuška zahvalivši se na kraju izlaganja organizatorima ali i mještanima koji su, po njezinim riječima, svojom ljubavlju pridonijeli da ova kolonija živi.
Izložba s prošlogodišnjeg 19. saziva likovne kolonije bila je postavljena u kući poznate slamarke Anice Balažević, jedne od osnivačica Društva i slamarske sekcije. Riječ je o izložbi radova koja je prikazana prošle godine u vestibilu Gradske kuće pred centralnu Dužijancu u Subotici. Ovo je ujedno i prva izložba postavljena u kući poznate slamarke, a sudeći po tome izgleda da će Tavankut ovakvim potezom dobiti i novi izložbeni prostor.
D. Bašić Palković
