Arhiv tekstova
Glazbeni doprinos Franje Štefanovića, tvorca dječje opere
Petrovaradinski skladatelj, koji je počeo glazbeno stvarati upravo pred smrt Ilije Okrugića, bio je učitelj i skladatelj Franjo Štefanović. Rodio se 13. ožujka 1879. godine u staroj i poznatoj petrovaradinskoj obitelji. Bio je posljednje, jedanaesto i najdarovitije dijete svojih roditelja. Dan svoga rođenja smatrao je nesretnim, što nije bilo neopravdano mišljenje glede njegovog života. Nižu i višu pučku školu završio je u Petrovaradinu, a učiteljsku školu u Osijeku gdje je počeo skladati muške zborove i glasovirske predigre.
Kao učitelj Štefanović je službovao u srijemskim podunavskim mjestima, Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu. U svim ovim mjestima osnivao je i pjevačke zborove, a prema potrebi vršio i orguljašku službu. Osim toga bavio se i fotografijom, u vrijeme, kada to nije bilo nimalo lako. Njegove su fotografije tako uspjele kao da su načinjene danas.
ŠTEFANOVIĆEV DUH: Štefanović je bio bohem u pozitivnom smislu. Uvijek vedar, nasmijan i šaljiv obično je na zbornim pokusima uvježbavao svoje skladbe. Već tada, posjedujući razne električne naprave, on je na pokusima, tijekom odmora, elektrizirao pjevače. Bilo je i smijeha i straha kada se ruke pjevača, uhvaćenih u kolo, nisu mogle rastaviti.
Dok je službovao u Čereviću često je posjećivao obitelj Mateja Prepreka, oca skladatelja Stanislava Prepreka. Gotovo svaku svoju novu skladbu otpjevao bi, uz harmonij, Mateju i tražio njegovo mišljenje. Nakon otpjevane i odsvirane skladbe Matej bi mu često govorio: »Meštre, Vi opet plačete!« Naime, Štefanovićeve skladbe skladane su većinom u duru, ali su im napjevi najčešće sjetni pa su i dojmovi uglavnom opravdavali ovakve ocjene.
RAD U ŠKOLI I GLAZBENO USAVRŠAVANJE U ZAGREBU: Nastupivši učiteljsku službu 1906. godine u Petrovaradinu nastavio je Štefanović svoju glazbenu djelatnost u školi i u mjesnom Hrvatskom pjevačkom društvu »Neven«. S đacima je propisano gradivo brzo svladao, a onda se samo ponavljalo i pjevalo. Skladao je bezbroj napjeva dječjim pjesmicama iz tadanjih čitanki. Na žalost, gotovo je sve te dječje popijevke odmah i uništio. Sačuvao je samo tridesetak od kojih je većina skladana dvoglasno. Najuspjelije su »Rosa«, »Veselje mladosti«, »Što volim«, »Labud« i »Lastavicama«. Njima treba pribrojiti solo-popijevku »Majci« i djeci veoma drage popijevke uz glasovirsku pratnju »Bačke nevolje« i »Vračare«.
Nezadovoljan svojim glazbenim znanjem i skladateljskim umijećem otišao je na glazbeno usavršavanje u Zagreb nakon što mu je odobren dvogodišnji dopust u tu svrhu. Tako je 1909. i 1910. godine pohađao glazbenu školu Hrvatskog glazbenog zavoda. Završivši ovu školu osposobljen je za nastavnika pjevanja u učiteljskim i srednjim školama. Nakon isteka dvogodišnjeg dopusta izučavao je u Zagrebu 1911. godine, privatno, nauku o kompoziciji. Tako je Štefanović postao školovanim glazbenikom.
Vrativši se s glazbenog naukovanja u Petrovaradin položio je ispite iz matematičko-prirodoslovne skupine predmeta za višu pučku školu. Sada je osim glazbenog odgoja predavao i matematiku, fiziku, kemiju i prirodopis. Ovi napori i uspjesi omogućili su da bude izabran za ravnatelja više pučke škole. Dužnost ravnatelja obnašao je samo dvije godine, jer je iznenada preminuo od galopirajuće tuberkuloze u 45. godini života. Preminuo je 26. siječnja 1924. godine i sahranjen na Staromajurskom novom groblju u Petrovaradinu.
RAZNOVRSTAN SKLJADATELJSKI OPUS: Pjevačko društvo »Neven« napustio je Štefanović u tijeku I. svjetskog rata, a nakon rata se povukao iz kulturnog života Petrovaradina. Kao dugogodišnji zborovoditelj skladao je 70 muških i 35 mješovitih zborova, što predstavlja značajan doprinos našoj zbornoj glazbi. Njegovi su ponajbolji zborovi »Imam pjesme«, »Večer«, »Djedovski dom«, »Zanimivo poglavlje«, »More mi je ljubav tvoja« i rukovjet popijevaka »Misliš diko«.
Skladao je i 15 popijevaka za glas i glasovir. Najbolje su »Sljemenskoj ciklami« i »Chanson«. Popijevka »Chanson« umnogome je uspjelija od istoimene popijevke vojvođanskog skladatelja Petra Konjovića.
Ovdje treba spomenuti i Štefanovićevu baladu za sopran i ali solo, mješoviti zbor i glasovir »Majčina pjesma« i komičnu operu jednočinku s glasovirskom pratnjom »Matek i Jana«. Glasoviru je namijenio skladbu »Laku noć« i 20 fuga.
Na području crkvene glazbe ostavio je 5 misa od kojih je naj bolja »Na glas zvona« za mješoviti zbor. Od 12 popijevaka uz pratnju orgulja osobito se ističe popijevka »U slavu sv. Srca«.
TVORAC DJEČJE OPERE: Bezbroj popijevaka namijenjenih, najmlađima očiti je dokaz Štefanovićeve ljubavi prema djeci. Povukavši se iz javnog života Petrovaradina još je više prionuo na stvaranje dječje glazbe. Gotovo opčaran njome žarko je želio djeci darivati djelo u kojem bi se više i potpunije iskazala. Tako je došlo do prijelomnog i presudnog trenutka kada se 1918. godine latio skladanja dječje opere »U vilinoj gori«. Nakon ove opere užurbano je skladao još tri. To su opere »Šumska kraljica« (1919. god.), »Na Orlovgradu« (1920. god.) i »Seoba Slavena«, zapravo alegorija u dvije slike, (1921. god.). Brzina stvaranja ovih. opera bila je, na žalost, nagovještaj njegove iznenadne smrti.
Skladajući operu »U vilinoj gori« Štefanović nije ni slutio da postaje tvorcem dječje opere u kojoj sve uloge tumače isključivo djeca. To nisu igrokazi u kojima se i govori i pjeva, a nisu ni opere u kojima djeca sudjeluju uz odrasle. To su prave male opere, potpuno prilagođene dječjem uzrastu, a njihovi su tekstovi u cijelosti uglazbljeni. Sastoje se od solističkih napjeva, recitativa, dvopjeva, zborova i plesova (umjesto baleta). Skladane su u jednom činu s prizorima, a svaki je prizor zaokružena tekstovno-glazbena cjelina. Pratnja im je glasovirska, da bi se lakše izvodile i brže naučile.
Činjenicu, da je Štefanović uistinu tvorac dječje opere ne samo kod nas, nego i u svijetu, istraživala je u prošlom vijeku grupa stručnjaka na čelu s našim muzikologom i skladateljem Albom Vidakovićem. Pregledavši sve naše i inozemne leksikone i enciklopedije nisu pronašli da je netko prije 1918. godine napisao pravu dječju operu.
Nastavak u sljedećem broju
