Arhiv tekstova
Svjedočanstvo hvale iskrenoga srca
U sklopu žetelačkih svečanosti »Dužijanca 2005.« koje organizira Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo«, a koja je otpočela »Takmičenjem risara«, do središnje gradske svečanosti, održavaju se dužijance u mjestima u okolici Subotice. Nakon Starog Žednika i Bajmoka u nedjelju, 24. srpnja, manifestacija zahvale za žetvu održana je i u Tavankutu.
Ovogodišnji tavankutski bandaš i bandašica su student medicine Davor Križanović i studentica Više tekstilne škole Ivana Buljovčić, dok njihov pandan u dječjem uzrastu čine Tomislav Vojnić i Martina Crnković.
TRADICIJA BAČKIH HRVATA: Ovogodišnja Dužijanca u Tavankutu otpočela je svečanim dolaskom bandaša i bandašice ispred crkve Presvetog Srca Isusova, u kojoj je potom služena sveta misa zahvalnica. Veliki broj vjernika ispunio je prostor mjesne crkve sa zajedničkim ciljem zahvale Bogu na darovima ovogodišnjeg roda pšenice.
Svetu misu zahvalnicu služili su mladomisnik Ivica Ivanković Radak, župnik tavankutske župe Presvetog Srca Isusova vlč. Franjo Ivanković te don Vinko Raguš iz Aladinića kraj Stolca u Hercegovini. Bogatstvo narodne tradicije bačkih Hrvata osvjedočili su djeca i mladi odjeveni u narodne nošnje koji su u svetoj misi sudjelovali prinošenjem darova, dijeljenjem klasova žita vjernicima te pjevanjem. Proslavu Dužijance uveličali su kao i prijašnjih godina gosti, članovi kulturno-umjetničkog društva – KUD »Ivan Goran Kovačić« iz Velike kod Požege u Hrvatskoj te HKUD »Dubrave« iz Aladinića u Bosni i Hercegovini .
SVETA MISA ZAHVALNICA: »Naše svjedočanstvo danas na Dužijanci je svjedočanstvo hvale, a preispitajmo kakva je ta naša hvala. Je li ona možda bahata, oholo isticanje plodova moga rada pred drugima, pokazivanje samo onoga što sam ja učinio, pritom da uvijek svaka moja rečenica počinje s ja? Čak, ne upadamo li ponekad u napast da se i Bogu samome hvalimo svojim uspjehom, zaboravljajući pritom da je svaki njegov dar i svaka njegova milost sve ono što imamo i sve ono što živimo u svagdašnjici. Ne, takvu hvalu ne očekuje Gospodin. Naprotiv. Naša Dužijanca jest i Bogu draga i istinska, samo ako proizlazi iz ponizna i iskrena srca. Naš stav prema Gospodinu uistinu mora biti zahvalan, a to traži svijest poniznosti i priznanja da je svaki dan Zemlje koji imamo Božji dar. I koliko god se mi trudili oko te zemlje, oko tih plodova, uviđamo sve više da isti ti plodovi, ista ta zemlja, ovisi o Božjem blagoslovu« kazao je Ivanković Radak ukazujući na postupak iz čitanja koje je prethodilo njegovom izlaganju, a u kome Salomon od Boga ne traži ovozemaljsko dobro već najobičnije pronicavo i blago srce da može razlikovati dobro od zla.
»Nije sve što se danas naziva biserom prava dragocjenost. A da bismo znali razlikovati pravo blago od bižuterije, prave vrijednosti za koje se vrijedi žrtvovati i živjeti, od onih koje donose samo ovozemaljsku korist, trebamo uistinu pravo pronicavo srce«, zaključio je mladomisnik Ivanković te potom zamolio Gospodina da podari svoga Duha, da životima i djelovanju vjernika te ovoj hvali dadne duha mudrosti i razuma, duha savjeta i jakosti, kako bi mogli biti njegovi pravi učenici i kako bi bogatstvo svoga kršćanskoga bića i narodnog bogatstva mogli svjedočiti na pravi istinski način drugima.
PROCESIJA: U sklopu svete mise održana je procesija na čelu s križem, ministrantima, mladima u nošnjama, bandašom i bandašicom, svećenicima i uzvanicama. Ova godina je Godina Euharistije te se prema riječima vlč. Franje Ivankovića na poseban način pridala važnost ovome činu. Velečasni Ivanković, se na kraju mise zahvalio Gospodinu kao i »svima onima koji su ovaj dan načinili drugačijim i posebnim«. On je istaknuo zadovoljstvo činjenicom da se nastavlja ono što je davno započeto, te što će i u budućnosti biti mladih glasnika i mladih risara na njivi Gospodnjoj.
Dužijanci u Tavankutu prisustvovali su i predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Tihomir Šilović i Mirela Lucić, kojima je ovo ujedno bilo prvu sudjelovanje u tavankutskoj žetvenoj svečanosti. Osim njih, u proslavi su od uzvanika sudjelovali i predsjednik Glavnog organizacijskog odbora »Dužijance 2005.« Grgo Kujundžić, potpredsjednik Općine Subotica i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, te gradski bandaš i bandašica Siniša Kujundžić i Kristina Ivanković.
DOJMOVI SVEĆENIKA: Don Vinko Raguš, župnik župe Aladinići iz Hercegovine, je u razgovoru poslije mise kazao: »Prvi puta sam u Tavankutu. Drago mi je da sam ove godine uspio doći, jer sam prošle godine, kada je hrvatsko kulturno-umjetničko društvo iz Aladinića također gostovalo ovdje, bio spriječen. Zbilja mi je drago da sam vidio običaje ovdašnjih Hrvata vezane za Dužijancu, a posebice su me se dojmile slike od slame. Meni je sve ovo novo, trudim se što više vidjeti i naučiti. Nadam se da ću ponovno doći pa ću onda moći nešto više i reći…«, istaknuo je don Raguš, promatrajući pritom radove u tehnici slame izložene u župnom dvoru u Tavankutu.
»Krune od slame za ovu svečanost su od prije 4 godine isključivo trodimenzionalne, a izrađuje ih Jozefina Skenderović, voditeljica Slamarske sekcije HKPD ‘Matija Gubec’ u Tavankutu«, kazao je vlč. Ivanković, napominjući kako je na ovogodišnjoj Dužijanci u Tavankutu pjevana i hrvatska himna.
Ivica Ivanković Radak, koji je, kako ističe, prije četiri tjedna zaređen za svećenika, a prije tri tjedna imao mladu misu, svoje je dojmove nakon svete mise opisao sljedećim riječima: »Nama mladim svećenicima je drago sudjelovati u ovakvim svečanostima jer tako dobivamo poticaje. Vidimo da u narodu ima nešto lijepo i bogato radi čega vrijedi raditi i žrtvovati se. S druge strane ljudi vole vidjeti mladog svećenika jer je to blagoslov i ovom narodu i ovoj Crkvi. To je jedno obostrano obogaćivanje – obveza nama mladima da poradimo na očuvanju običaja te puka da nas podržava u svemu tome«.
U sklopu proslave tavankutske Dužijance u večernjim satima u župnom dvorištu održano je i »Bandašicino kolo«.
D. Bašić Palković
