Arhiv tekstova
Ilino
LJUBA – Prorok Ilija, čiji blagdan štujemo na današnji dan, živio je u 9. st. pr. Kr. u sjevernome dijelu Izraela, uz poluotok Karmel. U svoje se doba beskompromisno protivio vladarima koji su narod odvraćali od prave vjere i nacionalne tradicije, pa je bilo slučajeva da su vladari, koji su ga progonili, sramotno propali, a Iliji je proroku narod vjerovao. Kako je i u Bibliji zabilježeno, dok je u zemlji vladala glad, jedna je žena s prorokom podijelila posljednju koru kruha i posljednju kap ulja i nikada joj više nije ponestajalo brašna i ulja. Takav je Ilija mogao biti nebeski zaštitnik i uzor progonjenim kršćanima, piše o blagdanu sv. Ilije proroka don Živko Kustić.
Hrvatski su katolici svetoga Iliju štovali najčešće u krajevima koji su bili dugo pod Turcima, a u Srijemu je sveti Ilija štovan u malom ali lijepom selu Ljubi, kod Erdevika, nedaleko od Iloka. Prema dr. Rudolfu Horvatu Ljuba se u prvim pisanim dokumentima spominje početkom 16. stoljeća, dakle prije 1526. godine kada su Srijem zaposjeli Turci. Spominju se nazivi Lyppa, Lympa i Lybba, a spominje se i rimokatolička župa u Ljubi. Na početku 18. stoljeća Ljuba ima 244 žitelja rimokatoličke vjere, a od 1742. godine pripadali su župi u Iloku, jer se i Ljuba nalazila među 16 naselja koja su zajedno s Ilokom pripadali knezovima Odeskalchi.
RASUTI DILJEM SVIJETA: Prema vizitaciji iz 1791. godine u selu ima 305 žitelja, a tada se već spominje i prva pučka škola u Ljubi. Godine 1813. sagrađene su dvije kapele u mjestu – sv. Ilije proroka i kralja Vladislava, a polovicom 19. stoljeća u Ljubu doseljavaju Slovaci i Mađari. Godine 1880. Ljuba je imala 102 kuće s 511 žitelja, 272 muških i 239 ženskih, 308 katoličke vjere, 100 pravoslavne, 75 luteranske i 4 kalvinske, a hrvatski materinski jezik imalo je 329 žitelja, slovački 98, mađarski 51, njemački 10. Godine 1900. već je bilo 140 kuća s 805 žitelja, dok je najveći broj stanovnika zabilježen prema popisu iz1921. godine – 925, od toga Slovaka 419, Hrvata 401, Srba 62, Mađara 34, Nijemaca 7, Rusina 2, Bugara 1 i Poljaka 1. Ljuba je tada pripadala šidskome kotaru, a filijalna Crkva sv. Ilije katoličkoj župi u Sotu.
I poslije II. svjetskog rata Ljuba je imala oko 800 žitelja, najviše Hrvata i Slovaka, a najhrvatskije selo u Srijemu bila je Stara Bingula. Ona je to ostala sve do danas, a žitelji Ljube podijelili su sudbinu većine hrvatskoga puka u Srijemu i morali su 90-tih napustiti rodno mjesto, pa ih danas ima diljem Hrvatske od Iloka do Zagreba. Najviše ih je u Slavoniji, po dvije, tri obitelji u Semeljcima, Koški, Budimcima, zatim u Kešincima, Podgoraču, Iloku, Zagrebu, Osijeku, Bockovcu i Brezovici.
»Rašireni smo danas diljem Hrvatske i diljem svijeta, a malo nas je da bismo u nekom od navedenih mjesta imali »svoj« kirbaj, kao na primjer Gibarčani, Kukujevčani, Hrtkovčani«, žali se Mato Anđaković, koji je danas s obitelji u Brezovici, malome mjestu kod Magadenovca. »Ali, svakoga blagdana sv. Ilije podsjetimo se na naš kirbaj u Ljubi, na prepunu Crkvu sv. Ilije i na punu kuću gostiju iz Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Šida, Iloka. Gosti su dolazili još uoči kirbaja, a odlazili na pojutarje. Kod nas se u Ljubi osim sv. Ilija prorok govorilo još i sv. Ilija gromovnik, pa je često za kirbaj znalo biti oluje i grmljavine, ali uz prepuni stol i bijelo srijemsko vino, to nikomu nije smetalo. Imam rođake u Iloku i Koški, brat mi je u Poganovcima a sin i snaha u Osijeku, pa kada se pokupimo, mi se podsjetimo i našega svetoga Ilije«.
POZNAJE SE NA SVETOG ILIJU… »Mi smo u Semeljcima«, kaže Mirko Samardžić, »a ovdje je kirbaj na Malu Gospu, 8. rujna, pa se tada okupi cijela naša familija, a ima nas tu okolo, do Osijeka i Iloka. Ima naših još i u Ljubi i Mitrovici pa i oni dođu. Sve je to lijepo, ali mi se uvijek sjetimo i našega kirbaja u Ljubi, najljepšem selu na svijetu, i svih događanja koji prate jedan crkveni god. Ta naša je lijepa crkva uvijek bila puna svijeta, pa poslije mise na ručak, pa na vašar. Uvečer, igranka bez prestanka. Mladi dođu sa svih strana pa se već tada moglo znati hoće li najesen biti svatova. Znate kako kaže pjesma šokačka: poznaje se na svetog Iliju, koja cura ima đuvegiju. A stariji kod kuće uz prasetinu i janjetinu i čuveni srijemski rizling. Ljuba se smjestila na najljepšim obroncima Fruške Gore pa je vina bilo kao vode«.
Tako je bilo nekada, sjećaju se stari Ljubljani, a slično je bilo i ove godine. U Ljubi je ostala još polovica hrvatskoga življa pa je i ovoga ljeta proslavljen blagdan sv. Ilije. Istina, crkva nije bila prepuna kao nekada, ali sveta je misa bila posjećena, a svečanu je euharistiju prikazao vlč. Petar Šokčević, župnik župe svete Katarine u Sotu.
Slavko Žebić
