Arhiv tekstova
Ljudevit Gaj
Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. godine u Krapini u obitelji češko-francuskog podrijetla u kojoj se govorilo njemačkim jezikom. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na njemačkom jeziku. Na studijima u Beču, Grazu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom.
Družeći se s Kollárom i Šafarikom, oduševio se panslavizmom. U Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830.) predložio je pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š i dž,... ).
ILIRIZAM I KROATIZAM: Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. Gaj je bio uvjeren u autohtonost Južnih Slavena kao potomaka starih Ilira, što mu je pružilo opravdanje za ideju ujedinjenja Južnih Slavena pod ilirskim imenom kao zajedničkim prezimenom. Ljudevit Gaj, Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić zamislili su takav književni jezik koji bi spojio stariju hrvatsku jezičnu tradiciju s novijim jezičnim tendencijama.
Nasuprot njima stajao je Vuk Karadžić, koji je stvarao srpski štokavski književni jezik ijekavskog izgovora te se u potpunosti oslonio na novoštokavski ijekavski govor. Polemike s Karadžićem, kao i koncepcijske nesuglasice iliraca sa srbijanskim kneževskim dvorom dovele su do udaljavanja, nedugo zatim i antagonizma između pristalica Vuka Karadžića i ilirica, sada pod sve snažnijim utjecajem Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji se, postupno, odriču ilirizma i postavljaju novu koncepciju, koncepciju kroatizma, koju će učvrstiti djelatnost Ante Starčevića, Ivana Mažuranića i Josipa Jurja Strossmayera.
NOVINE: Pokrenuo je 1835. godine izdavanje novina na hrvatskome jeziku, isprva na kajkavskom narječju, a ubrzo prelazi na štokavsko narječje. Utjecaj njegovih novina bio je golem među svim Južnim Slavenima, osobito Hrvatima. Protiv Gaja uzdigla se mađarska inteligencija, dijelom i bečki dvor, no i vlada Osmanlijskoga Carstva jer su se Gajeve ideje i koncepcije njegovih suradnika širile i po Bosni i Hercegovini.
ZABORAV: Nakon 1848. godine Gajev je utjecaj posve opao. Priklonio se Bachovom pogledu na tranziciju u feudalizam, što ga je izoliralo od nekadašnjih suradnika. Godine 1853. optužen je za veleizdaju (1853.) Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i osobnu slobodu. Umro je zaboravljen 1872. godine u Zagrebu.
g
