Arhiv tekstova
Strpljivost i ustrajnost pobjeđuju
Još jedan saziv prve kolonije naive u tehnici slame je završen. Ovoga puta dvadeseti. Tijekom tjedan dana, od 17. do 23. srpnja, u prostorijama OŠ »Matija Gubec«, koja je od samih početaka ove tavankutske likovne prakse domaćin i atelijer slamarki, u radu Kolonije sudjelovale su 34 slamarke i desetak učenika osnovnih škola koji su tijekom godine pohađali slamarske sekcije u Tavankutu i Subotici.
Prema riječima voditeljice Slamarske sekcije u HKPD »Matija Gubec« Jozefine Skenderović, koja je i sama od prve kolonije uključena u slamarsko stvaralaštvo, Kolonija je ove godine prvi puta bila tematska. Slamarke su tako ovoga puta stvarale djela na temu žetve i žita što je sukladno simbolici ovogodišnje Godine Euharistije.
OKRUGLI STOL: U sklopu ovogodišnje Kolonije u petak 22. srpnja održan je okrugli stol pod nazivom »Strpljivost i ustrajnost pobjeđuju«. Kako je istaknula voditeljica okruglog stola Jozefina Skenderović, večer je zamišljena kao prisjećanje na protekla dva desetljeća kolonije kroz koju je, prema njezinim riječima, prošlo više od stotinu slamarki, ali i poneki slamar, te sudjelovalo 56 umjetnika koji su stvarali u nekoj drugoj tehnici.
Predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« dr. Andrija Kopilović se na početku izlaganja, prisjetio kako je prije 15 godina na nagovor Branka Ištvančića, danas poznatog hrvatskog redatelja dokumentarnih filmova, pokrenuo realizaciju zamisli o obnovi mladosti duha u ovom mjestu.
Analizirajući termine sadržane u naslovu okrugloga stola, a u kontekstu vremena, Kopilović je kazao: »Svi žurimo, ne stižemo, uvijek nam manjka vremena. Umor je neprijatelj stvaratelja, a umoran je onaj čovjek koji stari«. On je istaknuo i kako je za stvaranje u tehnici slame potreban jak karakter, posebice i zbog toga što ovakva umjetnost ne posjeduje komercijalni karakter. »Svi ovi čimbenici potrebni da bi se sačinilo jedno ovakvo djelo ukazuju na to da ne može svatko biti slamar. Zato njihova strpljivost i ustrajnost jesu prkosna i izazovna pobjeda«, zaključio je Kopilović.
ZAGONETNOST TEHNIKE SLAME: Na okruglom stolu govorio je i akademski slikar Josip Ago Skenderović koji je ujedno bio i gost ovogodišnje Kolonije. »Oduvijek sam želio vidjeti kako se izrađuju slike u ovoj tehnici. To je za mene bilo nešto zagonetno i nedokučivo, a to su stvari koje ujedno umjetnost i čine uzvišenom«, istaknuo je ovaj slikar koji već duže vrijeme živi u Parizu, napominjući kako će neke od elemenata slamarske tehnike u budućnosti možda uvesti i u svoje radove.
Predsjednik HKPD »Matija Gubec« Branko Horvat, svoje je izlaganje započeo konstatacijom kako se od samih početaka Kolonije vidjelo »da se na ovom planu puno toga može uraditi«. Horvat je, između ostalog, podsjetio i na veliku podršku Koloniji od strane Katarine Tonković Marijanski i Olge Šram, te u tom kontekstu spomenuo i Anu Crnković, prema njegovim riječima, veliku snagu u vrijeme početaka Kolonije.
»Međusobnim susretanjem i razmjenom iskustava unaprijeđen je rad. Omogućeno je da se radovi slamarki prezentiraju diljem Europe. Uspjeli smo slamarstvo izdignuti iz anonimnosti«, kazao je Horvat napominjući da vrh zamišljenog cilja glede afirmacije ovog autentičnog stvaralaštva još nije dostignut.
EVOCIRANJE USPOMENA: Okupljene slamarke su se ovom prigodom prisjetile uspomena s proteklih saziva Kolonije. Jedna od slamarki se zahvalila predsjedniku Društva Branku Horvatu na istrajnosti, uz duhovitu opasku kako »nije bilo lako svih ovih godina ‘izaći na kraj’ s ovoliko žena«. Nagoviješteno je i kako se priprema monografija o Koloniji, a uspjeh slamarke Marije Ivković Ivandekić koja je za svoj rad dobila nagradu »Pro Urbe«, sudionici okruglog stola istaknuli su i kao vid priznanja umjetnosti u tehnici slame. Sudionici su naglasili i da je unutarnja snaga Kolonije tijekom ovih godina rezultirala činjenicom da je ovo stvaralaštvo postalo sinonimom za Tavankut.
UTVRDITI JASAN STATUS SLAMARSTVA: Završni dio okruglog stola bio je usmjeren na pitanja vezana za budućnost Kolonije i slamarstva uopće. Zaključeno je kako bi bilo neophodno utvrditi jasan status slamarstva i njegovo mjesto u povijesti naivne umjetnosti. Također, Josip Ago Skenderović je napomenuo nužnost određivanja jasnih ciljeva Kolonije, referirajući na status kolonija naive kakve su one primjerice u Hlebinama ili Kovačici.
Dr. Kopilović je ispred Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« predložio organiziranje simpozija koji bi na stručnoj razini otvoreno i objektivno govorio o slamarstvu.
Predloženo je i da se istraži arhiva Društva koje posjeduje preko 600 radova u tehnici slame, te kako bi glede utvrđivanja statusa slamarstva, trebalo uvidjeti odnos prema ovakvoj formi i u drugim zemljama gdje je stvaranje u tehnici slame, na različite načine, prisutno.
D. Bašić Palković
