Arhiv tekstova
Srce važnije od želuca
U hrvatskim se opustjelim kinematografima ovih tjedana vrti još jedan solidan uradak iz radionice crtića DreamWorks. Obiteljski film »Madagaskar«, kao uostalom i ostali crtići napravljeni računalnom animacijom, poput »Izbavitelja«, »Riba ribi grize rep«, »Potraga za Nemom« ili »Shreka« (i prvi i drugi dio), zabavit će (čak) sat i pol vremena vrlo kritičnu dječju publiku, ali i njihove pratitelje. Osim u zanimljivo ispričanoj priči i jasno izraženim karakteristikama likova, što je osobito važno zahtjevnim najmlađim gledateljima, gledatelji ću uživati u odličnoj glazbi, vrsnim sporednim likovima, koji su, čini se, tu da zabave odrasle, a ako se odraslima štogod u filmu učini nelogičnim, naivnim ili nedorečenim, samo neka pogledaju patuljke oko sebe; vidjet će kako djeca uživaju u filmu. Međutim, kao i svaki film sinkroniziran na hrvatski jezik, i ovaj ima ‘ono nešto’ što podgrijava vjeru u budućnost hrvatskoga glumišta i kinematografije uopće.
Zvijezda njujorškoga zoološkog vrta je lav Alex. Svakoga dana s prijateljima izvodi predstavu za posjetitelje u čemu mu pomažu Marty, zebra, koja proslavlja deseti rođendan, Melman, žirafa hipohondar, i Glorija, nilski konj. Djeca su zoološkoga vrta i potpuno su otuđeni od stvarnoga svijeta. Osigurana im je hrana i mnoge pogodnosti i ne moraju ni o čemu brinuti. Uživaju u slavi i brižno rede svaki detalj svoga loocka. Poput pravoga glamoora, razmaženi su i preziru ruralnu kulturu, svijet prirode, vode isprazne razgovore i neodoljivo podsjećaju na samozvanu glamuroznu društvenu elitu hrvatske metropole ili bilo kojeg našeg grada. U toj luckastoj šizofrenoj stvarnosti, likovi su ipak vrlo simpatični.
ZAPLET: Za rođendan je zebra Marty poželjela vidjeti kako izgleda izvanjski svijet, a kada su njeni prijatelji shvatili da je nema u nastambi, počela je potraga. Pingvini, u paralelnoj, ali ne i sporednoj radnji, sanjaju o bijegu na Antarktik i koriste gužvu kako bi nestali iz zoološkoga vrta, kao, uostalom, i majmuni. Životinje su na Glavnom željezničkom kolodvoru, koji je nacrtan besprijekorno, na nevolju pustolovne i poduzetne zebre, opkolili njujorški policajci i vratili ih u zoološki vrt. Međutim, demokratska je javnost u bijegu životinja čula vapaje za slobodom i prisilila upravu da životinje vrati u prirodni okoliš.
SRCE I ŽELUDAC: Učinkovita subordinacija unutar mafijaški organiziranih pingvina te sjajan štos koji je izveo jedan od dva zatvorena majmuna, omogućili su pingvinima da se oslobode zatočeništva te da preuzmu upravljanje brodom. U kaotičnoj promjeni kursa, s broda su ispali drveni sanduci s nekim životinjama i ubrzo su se lav, zebra, nilski konj i žirafa našli na kopnu. Isprva su mislili da se nalaze na Floridi i ušli su u prašumu tražeći ljude, no našli su u toj netaknutoj rajskoj prirodi čovjeku bliske srodnike, lemure. Samodopadljivi vladar lemura nastoji s pridošlicama uspostaviti dobre veze, dok je njegov debeljuškasti savjetnik, koji više liči gremlinu nego lemuru, nepovjerljiv, osobito prema lavu. Upravo će se to pokazati velikom istinom. Naime, lav bez identiteta i svijesti kako nastaje njegova hrana, meso, u divljini poprima svoju pravu ćud. U maniri moćnih filmova o vampirima, u kojima se vampiri stide svoje prirode, i lav je, zbog krize identiteta, upao u emotivnu krizu izazvanu potrebom za hranom. Potreba da se poštuje hranidbeni lanac dovela je u pitanje prijateljstvo između lava i zebre. I kako to biva u svim bajkama, srce je pobijedilo želudac – nađeno je kompromisno rješenje da lav bude sit, a zebra cijela.
KVALITETAN HRVATSKI IZRIČAJ: U filmu nema primjene tehnološkog novuma – umalo sve što smo u filmu vidjeli, već je viđeno – što je jasan pokazatelj da je računalna animacija već duže vrijeme vrlo razvijena. Golema ozbiljnost animatora u izradi lica, osobito kada gestom lik treba pokazati emociju, pokazuje znalačko korištenje tehnike DreamWorksove ekipe. Nisu za odbaciti i masovke i pejzaži u kojima ima nevjerojatno puno detalja. Također valja istaći i Alexovu grivu, koju je, jamačno, bilo vraški teško nacrtati. Zaključimo, dječju su bolesti odavna iza računalnih animiranih filmova, a čini se da taj dio kinematografije izlazi i iz puberteta.
Maestralna sinkronizacija na hrvatski jezik, ne samo ovog filma već i mnogih drugih crtića, cjelovečernjih ili onih koji se puštaju u poluvremenu nogometnih utakmica, svjedoči da je sinkronizacija moćan dio hrvatske kinematografije. Tko se prisjeća hijena u »Kralju lavova«, dvojice sobova u »Legendi o medvjedu« (sobovima su posudili glasove Davorin Gobac i Edo Maajka) ili nezaboravnih doskočica u filmovima o Ušku Dugoušku koje su postale popularne i izvan hrvatskoga jezičnoga miljea, pokazuju hrvatsko prevodilačko umijeće. I, dakako, ozbiljnost pristupa sinkronizaciji. Dodajmo, i do tada neviđenu afirmaciju hrvatskoga jezika pomoću prijevoda stripa o Alanu Fordu.
U Madagaskaru glasove su odglumili, među mnogima, Boris Mirković, Ozren Grabarić, Drago Utješanović, Zrinka Cvitešić, Dražen Bratulići Zlatan Zuhrić. Gledano iz kuta Hrvata izvan Hrvatske, ovakve bi crtiće trebalo gledati, to jest, slušati kvalitetan hrvatski izričaj, i u dječjim vrtićima i školama i u krugu obitelji. g
