Arhiv tekstova
Jednom Lado, zauvijek Lado!
Najveće bogatstvo MDF-a (Međunarodni dječji festival u Šibeniku) je njegova šarolikost. Od bogatstva programa o kojem smo pisali u nekoliko prethodnih brojeva, do ljudi najrazličitijih profesija. Profesionalizam je ljestvica kvalitete koja svim svojim segmentima čini MDF. Festival je ujedno i kolijevka i rasadnik i uzgajalište kulturnih djelatnika. Od amatera do profesionalca jedina vodilja je predanost. Sve se u životu da raditi profesionalno samo je potrebna ljubav i posvećenost.
Ovom zgodom predstavljamo vam »umirovljenike« ansambla »Lado«, igrače i pjevače koji su svoj radni vijek i životni put uz puno ljubavi i posvećenosti darovali »Ladu«.
Naši sugovornici su dio ansambla predstave Zagrebačkog kazališta lutaka »Neva Nevičica« po priči Ivane Brlić-Mažuranić, dramatizaciji Igora Mrduljaša i pod redateljskom palicom Georgia Para. Ana Kelin, Višnja Šporer, Mladen Janoš i Vladimir Kuraja dio su predstave koja je dokaz, kako kvalitetna predstava u svim svojim dijelovima mora biti profesionalna da bi u cijelosti bila takva.
4Gdje i kada počinje veza između »Lada« i kazališta?
Ana: Nas kao skupinu umirovljenika »Lada« prvi je angažirao Krešo Dolenčić u predstavi »Breza« kazališta »Gavella« u Zagrebu1996. godine. Redatelj je želio unijeti »narodnjački« štih u predstavu i odlučio se zatražiti pomoć od »Lada«. Bila su potrebna dva igračka para, međutim, aktivni članovi ansambla zbog prevelikih obveza nisu bili u mogućnosti prihvatiti dodatni angažman. Tom su prilikom uputili na nas i mi smo to s velikim zadovoljstvom prihvatili. Nakon toga došli su angažmani u drugim kazalištima: »Filip Latinovicz« u »Gavelli«, »Ljubica« na Histrionskom ljetu, »Sveta Tri kralja iliti kako hoćeš«, i puno drugih.
Vlado: Ja bih također odgovorio na ovo pitanje, uz pobliže objašnjenje. »Lado« je prvi put angažiran u kazalištu za mega projekt »Zlatarevo zlato« Zlatka Viteza 1989. godine. Angažman u »Brezi« je prvi angažman u kazalištu nas ovdje prisutnih. Nakon predstave »Zlatarevo zlato« »Lado« je subvencionirao predstavu »Đerdan« kazališta »Komedija«, »Dubravku« na Dubrovačkim ljetnjim igrama, itd. Tu je i suradnja na filmu među kojima je najsvježiji primjer film »Dva igrača s klupe«, ili s baletom HNK u Zagrebu u predstavi »Đavo u selu«. Svi ti projekti promoviraju hrvatsku narodnu baštinu, izvorni narodni ples i pjesmu i, naravno, »Lado«.
Ana: Htjela bih naglasiti da mi u ovom projektu ne predstavljamo ansambl, samo nastupamo kao njegovi bivši članovi.
Vlado: Ne bih htio odustati od »Lada«, jer mislim da mi ovdje jesmo »Lado«, cijeli svoj život smo bili »Lado«, a u krajnjoj liniji stoji naznaka »članovi ansamla »Lado«« jer čovjeka ne čini članom »Lada« radno mjesto već način pjevanja, način plesa, znanje i iskustvo tvoraca »Lada«. Naš angažman, kao bivših članova »Lada«, dogodio se na svečanosti povodom 45. obljetnice ansambla »Lado« od strane Krešimira Dolenčića za predstavu »Breza«.
Ana: Nismo jedini koje angažiraju izvan »Lada«, naše tri kolegice su pratile Borisa Novkovića na ovogodišnjem Eurosongu. Moram naglasiti da mi je osobno bila čast biti dio predstave »Neva Nevičica« i smatram da pjevanje uživo doprinosi njenoj kvaliteti.
Vlado: Želim dodati da je umjetnički voditelj »Lada« Ivan Ivančan radio scenski pokret za navedenu predstavu.
4Glazba je namjenski rađena ili je izbor izvorne narodne glazbe?
Vlado: Nikica Kalogjera i Dubravko Radić radili su odabir glazbe i neophodne intervencije glede aranžmana ili tekstova. Baština je bila narodni melos, te su uz naše sugestije prilagodili glazbu potrebama predstave.
Ana: Pjesma »Zorja« koju ste mogli čuti u predstavi je po svemu tipična narodna pjesma iz Zagorja koja se i danas pjeva. Za neke songove tekst je prilagođavan potrebama priče.
4Cijeli svoj život njegujete narodnu baštinu spašavajući je od zaborava. Kako se Vama čini sve češća pojava etno-motiva u modernoj umjetnosti?
Mladen: 32 godine proveo sam u »Ladu«. Od mladića do umirovljenika. Izuzetno cijenim sve umjetničke direktore, etnokoreografe i etnokoreologe »Lada« jer doista poznaju svoj djelokrug rada i karakter »terena« koji hoće prikazati. Mlada generacija je željna promjena, ali u njima još uvijek tinja želja za etno-korijenima. »Pametni dečki« su to prokužili i sad se od toga radi bussiness, te na korijenima etno-glazbe stvaraju često neadekvatni etno štih samo radi toga kako bi pobrali novce. Mlađi naraštaji ne vide i ne znaju razliku između etno i modernog folklora koji je stilizirana verzija starog tj. izvornog. To bi trebalo strogo ograditi.
4Jeste li svi cijeli svoj radni vijek proveli u ansamblu »Lado«?
Višnja: Njih troje jesu, ali ja ne. Ovo je, inače, moje prvo iskustvo u radu na predstavi za djecu. Imala sam ogromnu odgovornost i tremu. Moja najčešća rečenica na probama i predstavama bila je »Joj djeco, samo da ne obrukam ‘Lado’«.
Vlado: Odgovornost je doista velika, kao i čast biti dio »Lada«, posebice provesti cio radni vijek u tom ansamblu. »Lado« oduvijek njeguje izvorni narodni ples i pjesmu. To je zagrebačka tj. hrvatska škola folklora koju su ustoličili Zvonimir Juvaković i Ivan Ivančan. Mnoge su odlike kvalitete naših pjevača i igrača. Mnogo stručnjaka izvana dolazilo je u »Lado« studirati rad s plesačima koji u isto vrijeme plešu brze, okretne i naporne plesove i pjevaju s lakoćom, bez da gube dah. U prilog profesionalizmu govori i činjenica da svaki projekt za kazalište »Lado« radi u alternacijama, jer ne želi dozvoliti da radi njega predstava izgubi dio štiha.
More je priča, anegdota, uspomena i doživljaja ovih razigranih, raspjevanih umirovljenika, što su, zahvaljujući svom talentu, pasiji i predanosti, uz »Lado« proputovali svijet. »Jednom Lado, zauvijek Lado!« je moto koji ove ljude pokreće i povezuje, a nama je dokaz, da u sve što se u životu čini, treba uložiti cijelog sebe i činiti to sa što više ljubavi, jer kako to najčešće biva, ljubav se ljubavlju vraća.
g
Razgovor vodili: Ljubica Suturović i Arsen Ćosić
