Coldplay »X&Y«

29.07.2005

Novi album britanske skupine Coldplay pod nazivom »X&Y« trenutačno je najbolje rangiran i najprodavaniji diskografski učinak u čak 28 zemalja svijeta uključujući i najjača tržišta: Veliku Britaniju, Ameriku, Njemačku, Francusku i Japan. Ovakvi statistički podaci ne iznenađuju mnogo s obzirom da je njihov prvijenac »Parachutes« prešao nakladu od 7 milijuna, a idući »A Rush Of Blood To The Head« dostigao okruglu cifru od 10 milijuna primjeraka.
   Nakon ovakve brojčane uvertire ipak prijeđimo na bit cijelog ovog prikaza, a to je glazba.
   Već prva pjesma koja otvara album »Square One« demonstrira zvuk kojim ova skupina, na momente neprimjetno, ali ipak uspijeva odmaknuti se od prijašnjih uradaka. Na prvom mjestu to su njihovi najosebujniji aranžmani da sada. »What If« je balada s orkestralno dramatičnim završetkom, nakon koje slijedi »White Shadows«, donoseći okus elemenata new wavea, koje će u nekim kasnijim pjesmama još više usavršiti. Bez obzira na kom terenu se našli, odlično pripremljeni Coldplay do savršenstva vladaju formom. Pokraj produkcije, koja se u svojoj visokoj kvaliteti od početaka podrazumijeva kao standard (a tako i ovoga puta), njihova nova zvučna slika je umnogome obogaćena klavijaturnim podlogama, posebice orguljama, tako da uvertire njihovih pjesama, dobivaju svojevrsnu duhovnu dimenziju. Naravno, tu je i neizbježan hipersenzitivni vokal Chrisa Martina. Primjer svih ovih, uvjetno rečeno, novina donosi pjesma »Fix You«, dok je sljedeća »Talk« (inspirirana Kraftwerkovom »Computer Love«) jedna od najpoletnijih na albumu.
   Slijedi najsnažniji dio albuma – naslovna »X&Y« i aktualan prvi singl »Speed Of Sound« u kojima nas Martin i njegova družina provode svim onim svjetovima nježnosti materijaliziranim u vrhunskom skladateljskom zanosu, koji su ih i doveli do vrha. X i Y kao dvije nepoznanice simboliziraju (uglavnom) ljubavnu tematiku albuma, točnije nadu i stalnu potragu za onim drugim, koje bi upotpunilo cjelovitost egzistencije. »A Message« je pjesma u kojoj se osjeća da je na njoj najmanje rađeno, te praktički anticipira ono što će uslijediti. Nakon odličnog središnjeg posljednji dio albuma, nažalost, najviše odlikuje manirizam – »The Hardest Part« i »Swallowed In The Sea« su pop pjesmice kakvih već imaju dovoljno u svojoj diskografiji, »Twisted Logic« je nauk preuzet od Radioheada i Jeffa Buckleya (na svu sreću i s malo osobnosti), a posljednja bonus pjesma »Til’ Kingdom Come« jest iščekivanje, koliko njih samih, tako i slušatelja, da se nešto »desi«. Ali, nažalost, ništa.
   Album »X&Y« posjeduje potencijalne hitove, ali je s druge strane i zbirka osrednjih pjesama, posebice pri kraju albuma. Tih nekoliko boljih pjesama će se sasvim sigurno u idućim mjesecima »zavrteti« u medijima, što je možda i dovoljno, barem kada je jedan pop-album u pitanju.
D.B.P.