Arhiv tekstova
Deset godina
Deseta je godišnjica vojno-redarstvene akcije Oluja, kojom je u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske vraćen dio njenoga državnog teritorija, koji je do tada bio pod kontrolom naoružanih formacija tzv. Republike Srpske Krajine. Ta će se obljetnica obilježiti i u Hrvatskoj i u Srbiji. U Hrvatskoj svečano i pompezno, kako i dolikuje Danu pobjede i domovinske zahvalnosti, u Srbiji prosvjedno, s isticanjem žrtava i izbjeglica u prvi plan.
Kao uvod u obilježavanje 5. kolovoza, dana kada se na kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska trobojnica, ali i dana kada je autocestu Zagreb-Beograd preplavila kolona izbjeglica u traktorima i putničkim vozilima, poslužila je i javna korespondencija dvojice predsjednika – Borisa Tadića i Stjepana Mesića. Kao da prije samo nepunih mjesec dana nisu skupa i složno slikali budućnost dvaju naroda i dviju država, dvojica su predsjednika izmijenila riječi koje niti najmanje ne ukazuju na razgovor istomišljenika.
Mnogo je komentara u medijima o toj prepisci, a uglavnom se svode na ključno neslaganje o karakteru akcije Oluja, iz čega proizlazi i temeljno neslaganje o karakteru rata u Hrvatskoj. Ishod toga rata je poznat i više nikome nije prijeporan, ali razlozi za njegovo otpočinjanje, kao i odgovornost za njegovo nečovječno i divljačko vođenje, i dalje, makar i samo na simboličkoj razini dopisivanja dvojice predsjednika, predstavljaju prepreku u daljnjem razvoju prijateljskih odnosa dvaju važnih susjeda u ovom dijelu Europe.
Dopisivanje je pokrenuo srbijanski predsjednik Boris Tadić, uspoređujući i izjednačavajući masovni zločin u Srebrenici, koji je u presudi jednom od naredbodavaca srebreničkog masakra u Haškome sudu već okvalificiran kao genocid, s Olujom, u kojoj je, bez sumnje, bilo pojedinačnih zločina, ali je motiv za tu akciju bio oslobođenje teritorija od nelegalnih naoružanih skupina. Kako to ovih dana primjećuju komentatori, Srebrenica se dogodila kako bi tisuće ljudi nestalo s ovoga svijeta, dok je zadaća Oluje bila proširenje jurisdikcije hrvatske države na onaj dio te države koji je do tada bio u nelegalnom sustavu. Budući da su se u tu akciju nedvojbeno podmetnuli zločini i zločinci, zahtjevi za njihovo procesuiranje sasvim su opravdani i neophodni. Zločine treba utvrditi i zločince izvesti pred lice pravde, kako se opravdanost same akcije Oluja, kao i sveukupnog Domovinskog rata, više ne bi dovodili u pitanje nikad i nigdje u svijetu.
Z. P.
