Arhiv tekstova
Mala povijest beščašća
Povijest i etnologija već gotovo tisuću godina znaju da su Bunjevci i Šokci plemena hrvatskog naroda. Bilo u granicama današnje slobodne Republike Hrvatske, ili uokolo nje, u Bosni i Hercegovini, Vojvodini, ili Mađarskoj. I točka.
Dio jednog naroda (ne prevelikog) nije nikakav i ničiji industrijski niti virtualni »brand« (robna marka ili znak), pojam koji je sada u modi za sve i svašta, a da bi ga lansirala i eksploatirala, za svoj džep naravno, skupinica opskurnih političkih »poduzetnika«, a svima znanih »preletača«, koji podnose kaznene prijave kao nekakve darove svojim nalogodavcima, a dalje Bog zna kome sve ne, ujedno smatrajući da je podnošenjem te prijave, kao u ona crna brkata vremena, time sve riješeno i da Sibir, ili poslije Goli otok, samo čekaju!
JEZIK OD »STO-DVISTO RIČI«: Ti »eksperti«, koji su prvo bili doslovce »konstitutivni narod u SRJ« u svojoj mašti, (kao nečija braća i sestre!), sada bi se zadovoljili i s »brandom« (robnom markom) bunjevačke narodne manjine, jezikom od »sto-dvisto riči« i bez pravopisa, dakako, a hoće »škule i fakultete« na tom svom »jeziku«, koji zna i razumije baš svatko iz Senja, Like, dijela Hercegovine, Slavonije, Bačke, Bosne, pa i dijela Mađarske, ali kao hrvatski dijalekt i davno, davno promovirani hrvatski »brand«, kada nitko nije niti sanjao što je »robna marka« u etnologiji ili lingvistici, a što dakako niti postoji! Zna se što je dijalekt i čijeg je jezika. I opet točka!
SRAMOTA, SRAMOTA: Moja majka (ne mama!) bila je rođena 1887. godine, a završila je jedan razred osnovne škole u Verušićkoj pučkoj škuli, al’ mi je znala reći kad sam imao osam godina: »Derane moj, mi smo Rvati i divanimo rvacki, jel drugačije ne znamo, al’ znamo da je Božić u prosincu a Sv. Tri Kralja u sič-nju i Velika Gospojina u kolovozu kad vozimo žito i kitimo crkvu dužijancom.«
Ova nenaobražena žena bila je politički svjesnija od gospode velemajstora trovanja i tamburanja, s hrvatskom putovnicom, koju su iskamčili lažnim izjavama o hrvatstvu »oduvijek« i skrivaju ju je jedni od drugih u tajnim pretincima svojih ureda, kuća i rođaka. Vratite ju, ona ima tajni kôd da vas preobrati i što ćete tad? Što ćete, djeco i unuci vođa Hrvatske seljačke stranke u Bajmaku, utemeljitelja političkog hrvatstva svugdje gdje su živjeli i žive Hrvati? Sramota, sramota!
SKROMNA BRANA: I na koncu, oni koji su po svojoj volji i opredjeljenju kao »samo Bunjevci«, morat će se zadovoljiti odrednicom »etnička skupina«, dok su Hrvati u Subotici, Somboru, Sonti, Bačkom Bregu, Petrovaradinu i drugdje u dijaspori, svakako europska nacionalna manjina i moraju imati sva prava kao Austrijanci u Donjem Tirolu (Italija), Mađari u Vojvodini i Slovačkoj, da ne pretjerujemo baš, a voljeli bismo i kao Šveđani u Finskoj – ali to je samo iluzija. Za sada nam je dobro i ovo što po pozitivnim propisima Srbije i Crne Gore imamo, štujemo naše Hrvatsko nacionalno vijeće i zahvaljujemo domicilnoj državi što nam je i to priznala makar bilo po europskom utjecaju i propisima, a nadamo se i da ćemo imati jednom opet zastupnika u Skupštini Srbije bez ikakvih »pragova«, jednog ali vrijednog, jer imamo političku stranku dostojnu naše nacionalne manjine. Nadamo se i da će nam se vratiti kompletna gimnazija, koju smo imali još 1956. godine, kao i »Rukovet«, časopis koji su osnovali Hrvati i koji je doista bio naš »brand«.
Sve je to, gospodo »samo Bunjevci«, što je napisao patron literature XX. stoljeća H. L. Borges, »Povijest beščašća«, koja se proteže poput zmije kroz rubne zemlje naše matične države, čija smo skromna brana – makar samo i jednom hrvatskom rječju.
Autor je član
Hrvatskog nacionalnog vijeća
