Arhiv tekstova
Tradicionalna zahvala za plodove bačke ravnice
Nedjelju 7. kolovoza, točno tjedan dana prije centralne gradske Dužijance u Subotici, obilježila je proslava ove žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata u dva mjesta u okolici – u Đurđinu i Ljutovu.
Đurđinska proslava Dužijance otpočela je dolaskom ovogodišnjih bandaša i bandašice Nikole Orčića i Anice Šarčević skupa s mlađim nositeljima istoimene titule Josipom Dulićem i Ninom Vojnić Purčar, ispred crkve sv. Josipa radnika, pred kojom ih je dočekao veliki broj vjernika – sudionika ove manifestacije.
ZAHVALA BOGU NA DAROVIMA ŽETVE: U 10 sati otpočelo je služenje svete mise zahvalnice, kojom se vjernici zahvaljuju Bogu na darovima žetve. Đurđinska katolička crkva izgrađena 1935. godine, za ovu je prigodu bila tradicionalno i simbolično ukrašena klasovima i vijencima od žita, a mladi, među kojima su neki i čitanjem sudjelovali u služenju svete mise, svoj prinos očuvanju narodne tradicije dali su svojevrsnom revijom nošnji bunjevačkih Hrvata u koje su bili odjeveni. Svetu misu služio je župnik župe sv. Josipa radnika vlč. Lazar Ivan Krmpotić skupa s mladomisnikom vlč. Ivicom Ivankovićem Radakom.
U svojoj propovijedi vlč. Ivanković Radak je, pozivajući se na ovotjedno čitanje iz Evanđelja, kazao: »I mi smo se danas povukli u osamu ovog doma Božjeg da zahvalimo Gospodinu za ovogodišnji kruh. Ako malo bolje pogledamo čitanja i naš povod dolaska na ovo euharistijsko slavlje možda ćemo se zapitati što je to što je zajedničko između govora o Petru koji sumnja i tone u vodu i naše današnje zahvale Bogu – Dužijance. Petar je posumnjao. A nemamo pravo osuditi ga, jer ista ta sumnja i sve nas prati u našem odnosu, povjerenju i vjeri u Bogu. Ali, nakon te Petrove sumnje, događa se ono najdivnije. Nakon sumnje slijedi spasonosno izbavljenje. Zna Gospodin jako dobro da je naša vjera i krhka i slaba, i zato i nama poput Petra pruža ruku. I ako se malo bolje uživimo u ova čitanja doći ćemo do zaključka da nije tragedija ako posumnjamo u Gospodinovu moć, nego je tragedija ako se samo zadržimo u toj sumnji i svoj život gradimo samodostatno. Tako, kao da bismo sami sebi mogli biti dovoljni, da nam nitko ne treba, da sve sami možemo učiniti. To bi bila tragedija.«
OVISNOST O BOŽJEM BLAGOSLOVU: U danu kada, kako je napomenuo, Dužijancom želimo kazati Gospodinu hvala za ovozemaljski kruh, hvala za kruh koji nam donosi naša bačka ravnica, vlč. Ivanković Radak je ukazao i na sljedeće: »Svjesni kako je naš rad potreban Božjeg blagoslova, jer se vrlo lako može dogoditi da sav trud koji mi uložimo, za tili čas, za vrlo kratko vrijeme pokosi jedna tuča ili pak ne urodi bilo kakvim plodom jer je bila suša. A osim tih stvari da ne govorimo o društvenim nepravdama – neprimjerenom naplatom našeg rada, našeg truda, i uroda koji rađaju naše njive. I što više nastojimo oko te njive, što više posla i truda ulažemo u nju vidjet ćemo kako smo sve više ovisni o Božjem blagoslovu. I zato ako se budemo držali samo našeg truda, dogodit će nam se što se dogodilo i Petru. Čim zanemarimo Boga na jednom području života, počinjemo tonuti negdje drugdje. Ako mi svu svoju nadu, sigurnost, povjerenje ulažemo samo u materijalno, gubeći iz vida da sve to ovisi o Božjem blagoslovu, doživjet ćemo i mi to da će i to naše bogatstvo u koje smo polagali čitav smisao života, možda za vrlo kratki tren propasti. I što onda? Izgubili smo sve, ako nemamo vjere i povjerenja u Boga, ako nemamo poniznosti pružit Gospodinu ruku, tad propadamo i tonemo u vodu.«
UVIJEK GLEDATI NAPRIJED: Ističući kako je za život suradnje, povjerenja, vjerničkog odnos prema Bogu, uistinu potrebna Gospodinova milost, mladomisnik je zaključio: »I zato draga braćo i sestre neka nas ne brinu naše slabosti. Gledajmo uvijek naprijed, imajmo konačni cilj pred očima, a to je ući u život vječni. Naša vjera i naša iskrena želja s Bogom i sva naša nastojanja oko dobra, uvijek će biti izloženi napastima. Ali, nemojmo zapasti u malodušje. Poput Isusa povucimo se i mi s vremena na vrijeme u osamu na molitvu. Potražimo tu osamu u euharistijskom kruhu, uđimo u špilju svoga srca i osluškujmo Gospodina, i to ne u silnom vihoru ili u potresu nego u šapatu laganog i blagog lahora.«
U okviru svete mise upriličena je i procesija kojom se, prema riječima vlč. Krmpotića, Kristova nazočnost kojom su se vjernici nahranili, prikazuje i izvan hrama.
Na proslavi Dužijance u Đurđinu nazočni su bili konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Tihomir Šilović, kao i ovogodišnji gradski bandaš i bandašica Siniša Kujundžić i Kristina Ivanković.
U večernjim satima u crkvi sv. Josipa radnika održana je književna večer posvećena 75-oj obljetnici od osnutka Križarskog pokreta u Subotici, na kojoj je uz nastupe recitatora i glazbene točke župnog dječjeg zbora pročitan i ulomak iz još neobjavljene knjige mr. Lazara Ivana Krmpotića »Od sokolstva do križarstva u Bačkoj 1919. -1941.«. Svetkovina Dužijance okončana je Bandašicinim kolom koje je zbog kiše održano u župnoj dvorani, a na kome su svoj doprinos glede kvalitetnog glazbenog ozračja dali članovi tamburaškog ansambla »Hajo« iz Subotice.
D. Bašić Palković
