Arhiv tekstova
Novi sudar s prošlošću
Prije nešto više od mjesec dana događaje u Osijeku tijekom Domovinskog rata aktualizirao je splitski tjednik Feral Tribune koji je objavio da je Državno odvjetništvo dobilo iskaz o privođenjima, mučenjima i ubojstvima srpskih civila koji im je dao navodni svjedok tih zlodjela, ne identificirajući ga. Ubrzo zatim u javnosti je bio objavljen i njegov iskaz u kojemu je on tvrdio da je usmene zapovjedi za zločine u Osijeku izdavao Branimir Glavaš, nezavisni saborski zastupnik koji je početkom devedesetih u Osijeku bio na čelu Sekretarijata za narodnu obranu. Tajni svjedok je progovorio za medije, razotkrio svoj identitet i otvorio najaktualniju političku temu ovoga ljeta u Hrvatskoj. Krunoslav Fehir iz Osijeka je tako od tajnog postao zaštićeni svjedok, priznavši i vlastita nedjela. Otvorila se javna debata. Oni uz Glavaša postavljali su javno pitanje je li aktualiziranje ove teme politički rat aktualne HDZ-ove vlade s odbjeglim članom Glavašem koji im je u Osječkoj županiji pomrsio planove na proteklim lokalnim izborima i osvojio vlast. Vlast dakako tvrdi da to nije to, već da je svjedok pokrenuo jednu od tema koju svakako treba rasvijetliti i zločince kazniti kao i u drugim sličnim slučajevima iz ratnih godina. A oni drugi, koji nisu Glavaševi, a nisu ni u vlasti, najčešće se pitaju što se na razotkrivanje osječkih zločina nad Srbima čekalo čak 14 godina. Možda baš zato što se znalo da bi se u spregu s njima mogao dovesti i (tada još) istaknuti član HDZ-a. Je li Glavaš znao da je i njegova prošlost došla na red, pa je stoga skinuo višegodišnji stranački dres i krenuo u otvorenu konfrontaciju sa svojima i prije nego što su obični građani mogli znati zašto?
ČINJENICE I KONTROVERZE: Zaštićeni svjedok Krunoslav Fehir je riječkom Novom listu 26. srpnja izjavio kako je on s nepunih 17 godina bio aktivni pripadnik takoznave Branimirove osječke bojne (BOB), te da je sudjelovao u mučenjima i ubojstvima srpskih civila, isključivo po nalogu Branimira Glavaša. Posvjedočio je također da je osobno pucao u Čedomira Vučkovića, te da je bio u automobilu kad su Radoslav Ratković i Milutin Kutlić odvezeni na Dravu, gdje im je pucano u glavu, od čega je Kutlić preminuo, a Ratković čudom preživio. Po njegovim tvrdanjama, ta kao i druga ubojstva organizirao je i zapovjedio Glavaš.
Ovo svjedočenje Fehira u kojemu on javno za jedan medij priznaje i svoja nedjela izazvalo je nove kontraverze. Predsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) i osječki gradonačelnik Anto Đapić rekao je nakon toga kako »nema takve zaštite u kojoj će netko za udarni državni medij govoriti da je osobno ubijao i da nakon toga ne bude uhićen«.
I sam predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Žarko Puhovski je komentirajući slučaj zaštićenog svjedoka Krunoslava Fehira ocijenio kako je Državno odvjetništvo »vjerojatno došlo do zaključka da njegovo svjedočenje nije sasvim pouzdano«.
»Neobično je što imamo zaštićenog svjedoka koji je medijska zvijezda, te predsjednika nevladine organizacije, koji je također medijska zvijezda jer pokušava doći do nekih svjedoka. To pokazuje da nešto ne funkcionira, a s državom nešto nije u redu, jer netko nije obavljao svoj posao, i ja na to hoću upozoriti«, istaknuo je Puhovski.
Glavaš je na svojim konferencijama tvrdio kako će iz ovog političkog rata izaći kao pobjednik, te se nerijetko osvrtao na svoju nedavnu izbornu pobjedu.
»Dok sam pobjeđivao na svim dosadašnjim izborima govorili su neki da je to zbog HDZ-a, sada sam ih samostalno dotukao do nogu i to mi očito ne mogu zaboraviti« tvrdi Glavaš. On je u javnosti prozivao i današnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa koji je ratne 1991. jedno vrijeme bio predsjednik Kriznog stožera. Šeks je ustvrdio da nitko u osječkom kriznom stožeru nije davao nikakve naredbe, niti imao ikakve informacije o mučenjima i ubojstvima civila srpske nacionalnosti, za koja su neki svjedoci javno prozvali Glavaša. Prozivani Glavaš je uspio zaratiti i s medijima te je novinarku Večernjeg lista proglasio nepoželjnom na svojoj konferenciji, a tužio je Jutarnji list i najavio tužbe protiv još nekoliko medijskih kuća zbog »medijskog linča vezanog za ubojstva srpskih civila«.
Sva ta afera oko prvog tajnog pa zaštićenog svjedoka i njegovog priznanja vlastitih zločina možda bi se drugačije gledala da se uskoro nisu pojavili i drugi svjedoci o čijim se izjavama danim Državnom odvjetništvu i Hrvatskom helsinškom odboru sazna tek kada »procure« u neki od medija.
MRLJE PROŠLIH DANA: U hrvatskim je medijima »slučaj Glavaš« pokkrenuo prebrojavanje nestalih građana srpske nacionalnosti po cijeloj Hrvatskoj. Navodi se kako je najviše nestalih i likvidiranih Srba u Sisku 111, u Gospiću i Vukovaru po 50, Osijeku 28, Zadru 20, Sarvašu 9, Karlobagu, Splitu i Virovitici po 7, Karlovcu 6, Dubrovniku 1.
Pokušaj raščišćavanja ubojstava civila u Osijeku ratne 1991. godine otvorio je jedan od najvećih tabua Domovinskog rata, a to su sudbine desetaka, možda i stotina likvidiranih civila uglavnom srpske nacionalnosti koji su nakon srpske pobune u takozvanoj Krajini ostali živjeti u hrvatskim gradovima pod kontrolom hrvatske vlasti. Ostali su tamo uvjereni da im se kao lojalnim građanima Hrvatske ništa neće dogoditi, a tu su odluku platili svojim životima. Likvidacije civila u Hrvatskoj tek trebaju biti istražene i procesuirane, a do sad su razjašnjena samo stradanja u Gospiću i Karlobagu. Godine su prolazile, policija i Državno odvjetništvo se nisu bavili ovim mračnim mrljama Domovinskog rata, a u istim su gradovima ostali živjeti egzekutori i obitelji likvidiranih. Baš zbog tih činjenica, u mnogim se medijima u Hrvatskoj ne navode izvori podataka.
Tek su se ovih dana počela spominjati i uništavanja lokala u vlasništvu građana srpske nacionalnosti. Istodobno, državni je odvjetnik Mladen Bajić dao nalog Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi, da se ispita podrijetlo imovine Branimira Glavaša. Ravnateljstvo policije MUP RH je odlučilo u cilju osiguranja potpune neovisnosti rada policijskih službenika PU osječko-baranjske u najnovijim zbivanjima oko utvrđivanja činjenica vezanih uz ratna događanja na području Osijeka promijeniti prvog čovjeka osječke policije. Za novog načelnika Policijske uprave osječko-baranjske imenovan je Vladimir Fraber.
Koordinacija braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata grada Osijeka održala je u Osijeku skup kako bi izrazila svoj prosvjed protiv »stvaranja slučaja od obrane grada Osijeka i cijelog Domovinskog rata«.
KONAČNO RAZOTKRIVANJE: Aktualna vlast u Hrvatskoj javno podržava razotkrivanje zločina i kažnjavanje počinitelja. U hrvatskoj se javnosti nerijetko postavlja pitanje je li moguće da neki od njih do danas nisu znali o tome baš ništa.
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić o aktualnom procesu kaže: »Pojavile su se informacije da je policija obavila posao i da je onda negdje zastalo, sad to treba dotjerati do kraja. Prije svega da se ne optužuju oni koji nisu krivi i da odgovaraju oni koji su to učinili.«
Upitan je li u to vrijeme imao saznanja o takvim događajima, Mesić je rekao da je bilo poruka iz Osijeka da se događaju nedopuštene stvari, pa čak i da hrvatski pravni sustav prestaje na granici Osijeka.
»U mom sukobljavanju s određenom politikom nisam mogao učiniti ništa. Bilo je pokušaja za Glavaševim uklanjanjem iz Osijeka, pa je došao u vojsku, ali je i dalje ostao u Osijeku. No, je li on kriv ili netko drugi i tko uopće tamo može biti kriv, to treba utvrditi istraga«, kaže Mesić.
Veliki je odjek u javnosti imala i nedavna izjava Branimira Glavaša da ukoliko bude optužen za zločine nad Srbima, želi suđenje u Banja Luci. Za tamošnje je Nezavisne novine rekao kako je to zatražio od vlasti u Zagrebu jer ne vjeruje hrvatskim sudovima. »Siguran sam da će sud u Banja Luci biti savjesniji i pošteniji nego hrvatsko pravosuđe i državno tužiteljstvo, koje je pod apsolutnom kontrolom politike premijera Sanadera«, rekao je Glavaš.
Istraga i saslušanje svjedoka su u tijeku, mediji na svoj način dolaze do novih podataka, a vlast javno poziva policiju i pravosudne organe da se zločini razotkriju a počinitelji adekvatno kazne. Jedno od pitanja koje se nameće je i zašto tu priču sve do sada nije otvorila sama država, državno odvjetništvo ili policija, nego je pandorinu kutiju poslije 14 godina otvorio jedan tjedni list. Ne može se povjerovati da se o tim likvidacijama nije znalo do ovoga ljeta.
g
