Arhiv tekstova
Jelačića za bana
Revolucionarni se zanos proširio Banskom Hrvatskom odmah nakon izbijanja revolucija u Beču i Pešti. Narodna je stranka u Zagrebu 25. ožujka 1848. godine organizirala veliku narodnu skupštinu na kojoj su izneseni zahtjevi koje je kralju trebalo prenijeti posebno izaslanstvo. Među tim, tzv. Zahtijevanjima naroda, najvažniji su bili:
imenovanje krajiškoga vojnog zapovjednika Josipa Jelačića banom
* ujedinjenje svih hrvatskih zemalja
ustroj vlade odgovorne Hrvatskom
saboru i neovisne o ugarskoj vladi
* uvođenje financijske neovisnosti
Hrvatske
* uvođenje hrvatskoga jezika u upravu
i školstvo
* ukidanje kmetstva i staleškog poretka
* osnivanje narodne vojske
* uvođenje jednakosti svih ljudi pred
zakonom i u poreznim obvezama
* uvođenje građanskih sloboda
(slobode govora, tiska i ispovijesti vjere)
* uvođenje stalnoga zastupničkog umjesto
staleškog sabora.
DEPUTACIJA: Došavši u Beč, hrvatsko je izaslanstvo odlučilo Zahtijevanja naroda preimenovati u Narodne želje (jer nije pri-lično od kralja nešto zahtijevati) i tek potom ih predati kralju. Kralj Narodne želje nije ni prihvatio ni odbio, već je ostavio mogućnost da njegov konačni odgovor bude u skladu s daljnjim razvojem događaja. Jelačića je imenovao hrvatskim banom, ali ne zbog hrvatskih zahtjeva već zbog potrebe da u rukama odanoga časnika koncentrira vojnu silu – Jelačić je promoviran u generala i postao je zapovjednik Vojne krajine.
UKINUĆE KMETSTVA: Uzavrelo političko stanje odrazilo se i na selu. Seljaci su odbili ići na tlaku i davati prinose ili novce vlastelinima, a ponegdje su seljaci i op-ljačkali vlastelinska imanja. Banskim je pismom Jelačić 25. travnja 1848. godine ukinuo tlaku i urbarijalne daće čime je zapravo u Hrvatskoj ukinuto kmetstvo.
SAZIV PRVOGA ZASTUPNIČKOGA SABORA: Prvi Hrvatski zastupnički sabor na kojem su osim virilista sudjelovali i zastupnici izabrani na izborima počeo je zasjedati 5. lipnja 1848. godine – u radu sabora sudjelovali su i predstavnici građanstva i krajiških pukovnija. Glasovati i birati zastupnike u taj sabor je mogao »svaki domovine ove sin, bez razlike roda i staleža, samo ako je pismen i ako je navršio 24 godine«. Dotad se članom Sabora moglo postati samo na temelju podrijetla ili časti koju se u državi obnašalo.
Sabor je predložio preuređenje Austrijske Carevine u federaciju ravnopravnih naroda. Savezni parlament i savezna vlada u Beču brinuli bi se za financije, trgovinu, vanjske poslove i vojsku, a ostale bi poslove obavljale vlade posjednih saveznih država – za Hrvatsku s kojom bi se ujedinile Vojna krajina i Dalmacija vlada bi bila u Zagrebu. Carevina bi trebala imati Ustav, koji bi jamčio građanske slobode.
Na tom su saboru potvrđene Jelačićeve odluke i proglasi – i o prekidu svih veza s Ugarskom te o ukinuću kmetstva. g
