Arhiv tekstova
Čuvanje starine
Ko da su u redu čekali od 9. srpnja, od »Takmičenja risara«, jedna za drugom su se svake nedilje ređale priredbe iz smotre »Dužijanca 2005«. Pritposlidnju priredbu, povorku »Dužijanca 2005« smo otpravili u onu nedilju. Da Organizacijski odbor metne tačku na kraj priredbi iz ove velike smotre ostalo mu je da otpravi Bunarićko proštenje.
U spominjanom vrimenu u naseljima di stoje Bunjevci svudan su otpravili dužijancu svoje pustare, dodali još jednu u đerdan ovog adeta, upućivali mlade kako da drže talovan (nasliđen) adet.
I DRUGI SLAVE SVRŠETAK ŽETVE: Ostalo je da upućeni izuče i da rastumače vezu Dužijance u Bačkoj s takim adetom u Hercegovini, Dalmatinskoj Zagori, Liki i širem kraju, jel i tamo ovaj adet spominju imenom nalik Dužijanci, na priliku: »dožinjancija«, »dožencija« i sl. Iako je otaleg dovleg velika zemljopisna daljina po tom je cigurno da su ovaj adet, baš ko i tolike druge, ode doneli naši stari kad su se doselili u pustare Bačke. Za razliku od Bunjevaca, drugi narodi u Bačkoj, Panonskoj nizini, pa i u širem komšiluku, slave svršetak žetve pod imenom »dan kruva«, a niki slave i »rod (plodove) litine« i sl.
A kolika je etnološka vridnost Dužijance najbolje se vidi da je ona jedina pučka priredba na koju se odjedared skupe toliki gledači koji za nju znadu, al i oni koji je ne znadu a znatiželjni su da je vide. Iz godine u godinu našoj varoši ona obogaćuje lito nuz svikolike kulturne priredbe.
Otkad su mašine istisnile risare (žeteoce) iz žitišta, risa (ručne žetve) više nema, danas je to mašinska žetva koju časkom obavi par (nikoliko) ljudi s velikim žitnim kombajima (kombajnima), koji su kadri da na dan ovršu žita i do četrdesetak lanaca. Za taj poso je kadgod tribalo četrdesetak do pedesetak pari risara, koje danas još jedino uživo kako rade mož vidit na »Takmičenju risara«.
Mašinski ris je zauvik satro salašarsku dužijancu koja je počimala na strniki, a svršavala se svečanom užnom i posli igrankom na ledini. Mašinsku žetvu danas salašari ritko slave dužijancom i to samo po niki stariji zemljodilci, koji su taj adet sveli na malo svečaniju užnu.
KOJEKAKE »DUŽIJANCE«: U narodu je sačuvana i jedinstvena rič »dužijanca«, koju su stvorili Bunjevci, neupućeni kaki je nažalost »pun vondir«, u ovo vrime je hasniradu da bi privukli još više gledača na to šta su napravili.
Danas takoreć kome padne na pamet pravi dužijancu, na priliku:
* niki penzioneri rad provoda;
* dio Bunjevaca koji tu našu vridnu starinu ne poštivadu el je oće pokazat drugačijom, potaknuti političkim razlogom.
* Zašto je 12. kolovoza jedno kulturno-umetničko društvo iz naše varoši »povodom Dužijance održalo koncert« u dvorani, iako su znali da je Organizacijski odbor »Dužijanca 2005.«, potporom varoški čelnika, napravio tamburaško veče i skupštinu risara? U ovim su priredbama sudilovali dvadesetek kulturni društava svirkom i igrankom za sve građane.
Svako društvo ima slobodu kako će zvat svoj nastup, a da bi privuko gledače mož i da hasnira ime »dužijanca«, al to nije lipo kad taj nastup nema nikake veze sa smotrom »Dužijanca 2005.«. A da njim nije stalo do te smotre najbolje su pokazali kad su nedilju nastupili s dicom, di su od nji tridesetak samo jednu divojku obukli u bunjevačku nošnju i to nakaradno. Ako njim nije stalo do dužijance, zašto hasniradu njezino ime za obaški nastup, a za njeve vođe najblaže kazano nije lipo to šta su uradili svom gradu, a još manje i bunjevačkoj dici, njevim članovima s kojima izopačuju taj adet.
* Bunjevci, koje oće da budu drugačiji Bunjevci, nisu tili da sudiluju u dužijanci iako za to nemadu nikake zaprike (smetnje), al zato oko nje dižu halabuku. Zašto – to valjda znadu. Ove godine su napravili priredbu »Bu Etno Made«. Na njoj gledačima pokazivadu »narodne rukotvorine na temu »Dužijanca«, a med inima i stan (tkalački razboj), ko »antikvitet« iako ga još i danas hasniradu tkači. Ova je priredba zavridila pažnju gledača, al zašto su joj dodali »dužijancu« kad ona s njom nema nikake veze.
Take nazovi kerefeke (koještarije) s imenom dužijance, nemadu nikake veze ni s risom, a ni s današnjom svršetkom žetve. To je nepoštivanje starine.
Nepoštivanje kulturni vridnosti je nekulturno, a izvrgavanje ruglu primitivizam.
KAKO SE DRŽAT STARINE: Dužijanca je jedan od škulski primera kako se nigovanjem starine pokaziva njezina vridnost. Ovog lita i priredbe smotre »Dužijanca 2005.« su kulturno obogatili događanja na diku Bunjevaca i naše varoši. Triba se još više paštrit da se i dalje Dužijanca drži ovako, pa i obogaćuje, jel je ona u našim i komšinskim žitnicama jedinstvena po svom jedinom sadržaju.
Ne mislim se s drugima dešputat (prepirat), al kontam kako je možda i to jedan od razloga što dužijanca s priredbama drugima smeta, jel niki da joj se ne bi morali divit paštre se da je obrezvride el čak i da se s njom sprdadu.
g
