Arhiv tekstova
Rad sa slamom zahtijeva ljubav i nježnost
Nakon svršetka XX. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame koja se održavala ove godine od 16. -23. srpnja i predstavljanja radova sa ovog saziva u kući Anice Balažević u Tavankutu, u petak 12. kolovoza u okviru proslave Dužijance u vestibilu Gradske kuće slamarke su svoje najnovije radove predstavile i subotičkoj publici.
Na ovogodišnjem sazivu Kolonije kojim je koordinirala voditeljica slamarske sekcije HKPD »Matija Gubec« Jozefine Skenderović, bilo je 35 sudionica, kojima su se u radu priključili i oni mlađi koji su se tek opredijelili oprobati u ovoj tehnici.
DIVLJENJE LIJEPOM: Izložba je kruna rada svakog umjetnika, potreba da se unutarnja enegija misli podijeli s drugima. Kao i u proteklih 10 godina, ovu tradicionalnu izložbu je otvorio pratilac rada Kolonije, vlč. dr. Andrija Kopilović. U svijet poimanja estetskog on nas je uveo sljedećim riječima: »Netko je rekao da se samo plemenit čovjek može diviti. Jednako je istina da samo plemenit čovjek može uživati u ljepoti. Hedonisti mogu uživati u koječemu ali pravi čovjek samo u onome što ispunja i obogaćuje«.
Govoreći o radu Kolonije vlč. Kopilović je istaknuo: »Prije 20 godina sazvana je Prva kolonija naive u tehnici slame i to u Tavankutu. Radili su do tada i sada rade brojni i na mnogim mjestima, ali organizirano raditi, zajedno izmjenjivati iskustva, družiti se i pomagati drugima da se otkrije zakonitost i tehnika ovog stvaralaštva svakako je Kolonija, jer se ponajbolje nastaje dijaloški čovjek koji ne mora poručivati prolaznome putniku za koga radi i zašto radi, jer će odgovor biti vrlo jasan – za svoju dušu.«
JASNA I TRAJNA PORUKA: Danas poslije dva desetljeća, slamarstvo je postalo umjetnost, koja, prema riječima vlč. Kopilovića, »na način kako samo vješte ruke, strpljiv rad i plemenito srce može komunicirati, impresioniraju ljepotom tog materijala čija je jasna poruka – sa slamom možete samo s ljubavlju i nježno.«
Uspoređujući razvojni put kolonije s gradnjom katedrale u njemačkom gradu Kölnu, koja sedam stoljeća stoji kao simbol ustrajnosti generacija ljudskoga stvaralaštva, vlč. Kopilović je odredio dublji smisao slamarskog umijeća: »Ova slama je prolazna. Ali u kratkom isječku vremena, isto tako poručuje da se ljepota otkriva, a umjetnička djela stvaraju da se pokaže i znanje i moć i nadmoć duha i kulture. Pred nama su slike koje poručuju da i slama može biti trajna poruka, ako je s ljubavlju u duši stvarana a mi se divimo tom stvorenom djelu.«
KONTINUIRANO POSTOJANJE KOLONIJE: Povjesničarka umjetnosti i članica umjetničkog savjeta Kolonije Ljubica Vuković, je u razgovoru nakon otvorenja, o izloženim radovima kazala sljedeće: »Konkretno na ovoj izložbi se može vidjeti ponavljanje nekih motiva koji su direktno vezani za seoski život, međutim ti su motivi prikazani uvijek na neki drugi način. Zbog toga mislim da oni nikako ne mogu biti dosadni. Također bi naglasila, pokraj kontinuiranog postojanja Kolonije i kontinuirano pojavljivanje nekih imena od 1986. godine pa do danas. Upravo na radovima tih slamarki može se uočiti nekakva crta razvitka slamarstva kao umjetnosti. Postoji velika razlika između slika koje su nastale ranih 60-tih godina kada još nije organizirana Kolonija u odnosu na današnje slike.«
Na otvorenju izložbe nastupili su i tamburaši HKPD »Matija Gubec« koju su glazbom uvećali ovo slavlje autentične umjetnosti ovog podneblja.
Premda je mnogo posjetitelja tijekom ovogodišnje proslave Dužijance ovu izložbu već vidjelo, za sve oni koji to nisu važno je napomenuti da je izložba je otvorena do 27. kolovoza.
D. Bašić Palković
