Arhiv tekstova
Uvod u Baranju
Ono što izdvaja zbornike-godišnjake manjih hrvatskih gradova od zbornika-monografija koje izdaju veliki gradovi, na primjer Virovitica, Đakovo, Slavonski Brod, Osijek ili Požega, jest sudjelovanje prilozima i mladih autora, a ne samo prokušanih znanstvenika. To, naravno, ne znači da u Godišnjaku Matice hrvatske Beli Manastir nema radova koje su napisali vrsni znanstvenici. Dapače, Kristina Peternai, urednica Godišnjaka (Beli Manastir 2004., stranica 164.), uvrstila je u Godišnjak tekst vrsnog stiliste Stanka Andrića o srednjovjekovnoj plemićkoj obitelji Hercega Sečujskih, te odlično ispričanu priču o nekim baranjskim selima u drugoj polovici 18. stoljeća Denisa Detlinga.
Dok je Andrić svojim djelom duboko zaorao brazdu slavonsko-baranjsko-srijemske srednjovjekovne povijesti i ustanovio standarde koje mnogi, uhljebljeni u hladovine institucija, ne mogu dosegnuti, pred Detlingom je puno posla. Ovaj njegov rad obećava i tjera nas da s nestrpljenjem očekujemo i druga Detlingova djela.
O urednici i intervjuima: Vratimo se urednici. I njoj je ovo prva knjiga koju je uredila – što ne znači da je loše obavila posao. Naprotiv. Samo bi preglednije bilo da je po poglavljima razvrstala intervjue, stručne priloge, pregledne članke te već spomenute hvale vrijedne radove Stanka Andrića i Denisa Detlinga. I, dakako, izbacila radove koji ne zaslužuju biti objavljeni u Godišnjaku.
S Baranjcem, sveučilišnim profesorom i književnim kritičarom, ozbiljnim i radišnim Milovanom Tatarinom, napravljen je za Godišnjak izvrstan intervju, dok su razgovori s autoricom knjige Hrvatski baranjski vez Jelkom Mihaljev, i slikarom Borisom Salmahom manje poticani za čitatelje. Mario Romulić, fotograf, rječit je i fotografijama i riječima.
O osrednjosti i promašajima: Provincija ne boluje od nedostatka talentiranih, već od samozvanih veličina, koje svakim svojim radom pokazuju kako nisu talentirani. Dok se Marija Keler odista potrudila napisati priču o baranjskoj nošnji, ako taj pojam uopće postoji, vrlo šturo je ispao prilog od nekim baranjskim parkovima i dvorcima. Dobro je da je objavljena (nepotpuna) baranjska bibliografija, to će jamačno biti poticaj leksikografima, no malo će kome biti poticajni tekstovi Stjepana Sršana o kanonskim vizitacijama Baranje te Davorina Taslidžića o prometnoj infrastrukturi Baranje. Iz tiskovine u tiskovinu, oni i njima slični autori, poput Ivana Balte, brljave po prošlosti. Daleko bi nas odvela analiza stilskih brljotina, rodoljubnih fraza te faktografskih netočnosti u ovim radovima, a da se ne govori o omaškama u njihovom opusu. Radove ovih autora ne treba čitati.
Podrška i pohvala: Iz ovoga smo Godišnjaka saznali o porođajnim mukama Ogranka Matice hrvatske u Belom Manastiru, te o radu Ogranka od osnutka do zaključenja broja. Za svaku je pohvalu trud obnovitelja Matice hrvatske i poželimo im puno uspjeha u radu. Urednici Godišnjaka valja pružiti podršku i sugerirati joj da se kloni samozvanih veličina te da pronađe znanstvenike iz raznih područja (klimatologije, pedologije, agrikulture, hidrologije, …) kao i da prostor Godišnjaka otvori mladim i ambicioznim proučavateljima Baranje.
g
