Arhiv tekstova
Smijeha nikad dosta
Ubitačni tempo svakodnevice uzima danak u mnogim ljudskim zadovoljstvima, odražavajući se generalno na akutni nedostatak slobodnog vremena, uzrokovan angažiranošću glede osiguranja životne egzistencije. U toj kolotečini dana koji su često nalik jedan drugom sve više nestaje i osmijeh s ljudskih lica, taj toliko važan faktor dobrog raspoloženja, ali jednako tako i općeg tjelesnog zdravlja.
Osim u izvanrednim situacijama, kada se dogodi zbilja uspjela šala, vic ili nas nešto specijalno nasmije, čini se da se danas jedino još djeca iskreno smiju u nesputanosti bezbrižnih godina djetinjstva.
SMIJEH: Prilikom i najbezazlenijeg osmijeha naše lice mora pokrenuti veći broj mišića koji svojim djelovanjem čine prepoznatljivu grimasu gromoglasnog oduška. Iskreni osmijeh vrijedi često više od bilo koje tablete za smirenje, a ponekad može imati i ozbiljno terapeutsko djelovanje kod određenih psihičkih bolesti poremećaja. O značaju za naše tjelesno, a ponajviše mentalno zdravlje da i ne govorimo. Stres, taj moderni ubojica i zasjede, od kojeg se realno gledano ne možemo nikako obraniti, ipak se može kurom smijeha postepeno ublažavati u svojoj »ubilačkoj« snazi. Kada bismo se svakog dana nasmijali barem jednom (ali iskreno i bez glume), jamačno bi znatno umanjili negativne posljedice koja »usisavamo« u sebe tijekom životne svakodnevice.
IZVORI SMIJEHA: Najjednostavniji način da se dokopamo kvalitetnog osmijeha krije se u dobrom društvu, u kojemu se možemo opustiti i pustiti na volju slobodu relaksiranog uma. U takvom ozračju dovoljna je i jedna prava riječ ili replika koja u tili čas može izazvati lavinu dobrog smijeha između sudionika. Ukoliko su akteri dugogodišnji znanci, koji dijele brojne, zajedničke životne dogodovštine, samo podsjećanje na neki smiješni događaj iz prošlosti dovoljan je da izazove nesputane salve smijeha. Pogotovo ako je narator, tijekom prezentiranja, talentiran za dodatno pojačavanje samog doživljaja. U takvim situacijama smijeh može izazvati i suze kod nekog od nazočnih, a tako nešto još više može ugoditi općem raspoloženju i dodatno produljiti smijeh usmjeravanjem pozornosti na dotičnu osobu. Jer i samo gledati nekog tko se iskreno i slatko smije, zna biti dovoljno za opću »infekciju« cijele okolice.
Osim spontanog načina izazivanja smijeha, postoji i tzv. namjerni ili forsirani način koji se ogleda u stimuliranom djelovanju na ljudski mozak. Najjednostavniji način se ogleda u pričanje neke uopćene šale sa izmišljenim junacima ili pak pričama sa lascivnijom pozadinom, a idealan je u većim društvima, kada se želi uštimati dobra atmosfera. Ovdje je od naročite važnosti uloga naratora, jer i najbolji vic ukoliko je loše ispričan prestaje biti vic i postiže posve suprotno djelovanje. Obično u svakom društvu postoji »specijalac« tj. osoba koja zna mnogo viceva i šala, i koja je redovito zadužena za »program«. Od tog društvenog zabavljanja proistekla je i profesija komičara, osobe koja u vidu profesije zabavlja ljude svojim talentom za komiku. Upravo talentom, jer humor i duhovitost se ne mogu naučiti, s njima se čovjek jednostavno rađa. Postoji još jedan opći izvor smijeha koji je znatno novijeg vijeka, a svoje postojanje može zahvaliti izumom filma i televizije. I danas, nakon gotovo osam desetljeća od pojave prvih nijemih filmova, osobito onih s kraljem burleske Charlijem Chaplinom, ljudi se jednako smiju gegovima i budalaštinama zabilježenim na filmskoj traci. Jer dobar humor nema vijek trajanja, niti je ograničen određenim vremenskim periodom. Ono što je bilo smiješno prije tisuću godina, i danas može nasmijati svakoga tko ima osjećaja za smiješno i želju da uživa u blagodatima osmijeha. Razvojem filmske i televizijske industrije razvila se i nova podgrana igranog programa u vidu posebnog žanra zvanog komedija, a opet komedija kao teatarski žanr postojala je oduvijek, davno unatrag u vremenima vladara koji su imali svoje lude i putujuće zabavljače u želji da si priskrbe malo smijeha. Jer smijeh je razvijao usporedo s razvojem ljudskog mentalnog sklopa i što je mozak bio razvijeniji, to je bolje mogao apsorbirati, za dobar smijeh, osobito potrebne improvizacije i asocijacije. U modernom dobu u kojem živimo svoje živote, humor je doživio i svoju uzvišeniju formu, za razliku od najjednostavnije forme razumljive širokim narodnim masama. Razvojem ljudske inteligencije i humor je postao sofisticiraniji, pa se sve češće događa da se u istom društvu različito reagira na pojedine dosjetke i šale, a da određeni vicevi nisu svakom smiješni. Jedino osmijeh, ukoliko se oslobođen pojavi iz dubine našeg srca, je uvijek isti, srdačan i ugodno djelotvoran za naše opće zdravlje.
g
