Arhiv tekstova
Vođe naše svagdašnje
Diktatori su luzeri i autsajederi. Pametni su razvijali parlamentarnu demokraciju. Najčešće u djetinjstvu budućih diktatora nije bilo nikog u njihovoj blizini s jačom voljom od njihove. Nikog nije bilo da im kaže NE i pri tome ozbiljno misli. Imali su ambicije iznad svojih mogućnosti i kada su ih, unutar demokratskoga društva, tj. društva u kojem vladaju kriteriji, smjestili na pripadajuće im mjesto na društvenoj ljestvici, oni su uz pomoć svoje družine uspostavili društvo po vlastitim kriterijima.
Osim srozavanja ljestvice vrijednosti, diktatori dijele beneficije i sinekure kupujući odanost pojedinog društvenoga sloja. Ukratko, unutar diktatorskih režima lako je penjati se na društvenoj ljestvici, naravno, ako se razumiju relacije između moćnih nositelja sinekura i ako se svojom ambicioznošću ne ugrožava povlaštene. I ako se pregrize svaka moralnost, dakako.
UZORI: Adolf Hitler je imao umjetničke ambicije, a nakon što nije uspio upisati akademiju, posvetio se politici. Isprva je bio gorljivi ljevičar pa se transformirao do vođe ultradesničarskih nacionalista. Kopirajući propalog učitelja Benita Mussolinija, uveo je kult ličnosti, a odanost je kupovao imovinom oduzetom od Židova. Primjenjujući gospodarski sustav koji nije mogao prehraniti cjelokupno stanovništvo, Hitler nije htio odustati od sustava nego je višak stanovnika odlučio, jednostavno, pobiti, a njihovu imovinu prisvojiti; Staljin je višak stanovnika poslao u Sibir, gdje ih je iskorištavao kao robovsku radnu snagu, a Broz je višak stanovnika, tj. potencijalnu armiju nezaposlenih, poslao s crvenim pasošima u zemlje zapadne demokracije; radnici »privremeno zaposleni u inozemstvu« bili su zlatna koka posrnulog fiskalnog sustava, koji su svakoga mjeseca pumpali u monetarni sustav milijune konvertibilnih valuta šaljući dio zarade svojim obiteljima.
Uskoro je po Hitlerovu dolasku na vlast Njemačku napustila umalo sva intelektualna i društvena elita – poduzetništvo je propalo, a lažna slika gospodarskoga uspjeha počivala je na iracionalnim ekonomskim potezima, pogubnim na dulji rok. Duboko je zadirao u arhitekturu, umjetnost i sport, umalo do zadnjih trenutaka uvodio je odane u smiješne barokizirajuće službe, bio je nepovjerljiv prema većini suradnika (ta kako je i mogao imati povjerenja u suradnike kada je znao na koji su način dospjeli u njegovu blizinu) i živio je, uglavnom, u svijetu mašte.
HITLERČIĆI…: Hitlerove su sulude postupke imitirali svi euroazijski diktatori, počevši od Staljina, Mao Zendonga, Josipa Broza i mnogih drugih. Gradit će velebne gradske trgove, eksperimentirat će na gospodarskom polju, uvesti strogu cenzuru, a pojedine načine umjetničkoga izričaja proglasit će nepoželjnim. Napunit će se zatvori, doušnici će preplaviti zemlju, a iseljavanje će poprimiti zabrinjavajuće razmjere. Najveći skup takvih probisvijeta bio je na sahrani Josipa Broza. Fino neko društvo zlih ljudi.
MAO: Dok smo Staljinove ideje te ideje Josipa Broza okusili na svojim leđima, mi ili naši roditelji i djedovi, mimo nas su protutnjali potezi Mao Zendonga, koji bi, da nisu tragični, bili smiješni. Jedan je od osnivača Komunističke partije Kine i utemeljitelj Narodne Republike Kine (1949.). Do smrti (1976.) bio je njen neprikosnoveni lider. Njegove misli i ideje objavljene su u »Crvenoj knjižici«. Naravno da je surovost pokazao već privih dana po dolasku na vlast, osobito prema službenicima prijašnjega režima te privatnim poduzetnicima.
Međutim, ludilo je uslijedilo nakon učvršćivanja na vlasti. Godine 1966. pokrenuo je »Veliku proletersku kulturnu revoluciju« tijekom koje je smijenjen veliki broj partijskih funkcionara, među kojima i njegovi najbliži suradnici – Deng Xiaoping je četiri puta smijenjen sa svih dužnosti i četiri se puta uspinjao na ljestvici do pozicije drugoga čovjeka Kine.
Mao je zaključio da jedan vrabac dnevno pojede stotinjak zrna riže. Ako se stotinjak zrna riže pomnoži s 365 dana te se taj broj pomnoži s brojem vrabaca u Kini, lako je zaključiti, pisao je Mao, zašto Kini prijeti glad – komunistički je sustav odličan, ali hranu proždiru vrapci. Kinezi su stoga proveli opsežnu akciju uništavanja vrabaca. Nakon nekoliko mjeseci pobili su većinu ptica u Kini. Ljetinu su naravno pojele gusjenice koje više nisu imale prirodnog neprijatelja. Da bi uništili gusjenice, kupili su od Japanaca pesticide. Ubili su gusjenice, ali su zatrovali polja i voćnjake. Iduće su godine kineski komunisti, potajice, od Japanaca kupili velik broj vrabaca. Pokus s vrapcima prouzročio je glad nekoliko milijuna Kineza.
Nekoliko godina kasnije Mao je odredio da Kina mora postati najveći proizvođač željeza na svijetu. Kinezi su, kako bi ispunili normu, u talioničke peći koje su nicale posvuda ubacivali žlice, noževe i ostale metalne predmete, ali i motike, lopate, plugove pa čak i traktore. Kina je postala najveći proizvođač sirovoga željeza na svijetu, ali je iduće godine nekoliko milijuna Kineza umrlo od gladi jer su polja ostala neobrađena.
MAOISTI: Mao Zendong je opčinio Envera Hoxu, albanskoga komunističkoga lidera, te silno utjecao na Nicolae Ceausescua, a osobito na režim u Sjevernoj Koreji. Sjeverom Korejom i danas vlada dinastija Kim (premda je Sjeverna Koreja bila republika, nakon smrti Kim Il Sunga, Velikoga vođe, kako je glasio njegov službeni nadimak, Sjevernom je Korejom zavladao – bez ikakvoga demokratskoga izbora – njegov sin Kim Yong Il, Dragi vođa, kako pak glasi njegov nadimak) i u njoj se razvio nevjerojatno kruti oblik totalitarizma. Josip Broz je sa simpatijama promatrao djelatnost Mao Zendonga, a neko je vrijeme razmišljao da vođenje Nesvrstanih povjeri Kim Il Sungu, zbog čega je i potegnuo vlakom preko SSSR-a i Kine do Sjeverne Koreje.
Dok su, dakle, tri neposlušna i svojeglava lidera europskih komunističkih zemalja bila sklona maoističkim koncepcijama, nekada više, nekada manje, lideri DDR-a, Poljske, Bugarske, Čehoslovačke bili su odani moskovskim gospodarima, nekada više, nekada manje. U svakom slučaju, teško je razlučiti tko je i kada na koga utjecao, tko je preslikao model, kao, na primjer, model školskog sustava DDR-a, koji u nekim dijelovima frapantno sliči fragmentima kineskog obrazovnog sustava u jednoj etapi Kulturne revolucije, u socijalističkoj je Jugoslaviji pripisan Stipi Šuvaru, sociologu sela, koji je neko vrijeme bio republički sekretar za kulturu, pa valjda i obrazovanje – danas bi se to zvalo republički ministar. Maoističkim koncepcijama bili su sluđeni neki azijski i afrički diktatori, koji su suludim postupcima uzrokovali smrt milijuna sunarodnjaka i, nerijetko, zaratili sa susjedima.
SLOM SOCIJALISTIČKOG SUSTAVA: Utrka u naoružavanju gospodarski je slomila socijalističke zemlje. Gušenje privatnog poduzetništva i slobodnog tržišta i golemi troškovi neučinkovitoga državnog aparata – u isto vrijeme raskošan i dekadentan život partijskog vrha – uzrokovali su naglo zaostajanje socijalističkih zemalja za zemljama parlamentarne demokracije i kapitalističkoga sustava. Skroman osobni standard, oskudice, nedostatak osnovnih živežnih namirnica kao i zatiranje slobode mišljenja, govora i udruživanja učinile su život u socijalističkim zemljama nepodnošljivim. Već pedesetih godina su se protiv socijalističkoga sustava pobunili Mađari (1956.), nekoliko godina kasnije nemiri su izbili u Čehoslovačkoj (1968.) i Poljskoj (1981.). Svi su ti pokreti krvavo ugušeni.
Nakon nevjerojatno skupoga »Rata zvijezda«, utrke u razvijanju satelita i tehnologije istraživanja Svemira, SSSR je pokleknuo. Mihail Gorbačov, vođa SSSR-a, pokušao je demokratizirati sovjetsko društvo i reformama podignuti standard građana SSSR-a, no ubrzo je shvatio da je raspad socijalističkoga sustava u Europi, pa time i SSSR-a, neizbježan.
Godine 1989. uhićen je i strijeljan rumunjski diktator Nicolae Ceausescu, srušen je Berlinski zid i počelo je ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. U svim su bivšim socijalističkim zemljama provedeni višestranački izbori. Što zbog straha od gubljenja povlastica, a još više zbog spoznaje da će na vidjelo izaći zločini koje je dio komunističkoga vrha provodio nad stanovništvom, dio je bivših komunističkih vođa u suradnji s vojnim zapovjedništvom vrhom u kolovozu 1991. godine pokušao izvršiti državni udar u SSSR-u. Gorbačov je uhićen, a pobunjenici su proglasili izvanredno stanje. No ni to nije moglo spriječiti raspad socijalističkog sustava. U prosincu 1991. godine raspao se SSSR i stvorena je Zajednica Nezavisnih Država.
DEGENERACIJA: Milovan Đilas, uz Broza, Rankovića i Kardelja, vođa jugoslavenskoga komunističkoga pokreta, nije tražio krivce za gospodarske promašaje, kako je to već bilo uobičajeno, već je u jesen 1953. godine serijom članaka u »Borbi« izložio prave uzroke jugoslavenske krize. Po mišljenju Đilasa, to je neučinkovitost komunističkoga sustava. Napisao je: »Jugoslavijom vlada degenerirana kasta komunista«.
Jugoslavenski je komunistički eksperiment potrajao svega jednu generaciju, no pod stare dane većina marksističkih diktatora, ili diktatora neke slične ideologije, priprema za nasljednika nekog iz vlastite obitelji. Dok su djeca jugoslavenskih komunističkih lidera ili bježala od očeva ili se ubila (tek da napomenemo, Staljinova je kćerka emigrirala iz SSSR-a, a sin nesretno završio u njemačkom zarobljeničkom logoru), djeca drugih europskih diktatora nisu se uspela na vlast. Sina Nicolae Ceausescua, koji je divljao automobilima i nemilice trošio nacionalna bogatstva na zabave sa svojim društvom koje su bile krcate drogama, uvoznim alkoholom i prostitutkama neslavno je završio nakon pada očevog režima, dok djeca drugih lidera nisu imala većih ambicija.
Zato je u Republici Sjevernoj Koreji takva smjena vlasti uspjela. Kim Il Sung je nakon Korejskog rata (1950. -1953.) osnovao današnju DNR Koreju i potom uspostavio jedan od najsurovijih komunističkih režima. Dok je režim Envera Hoxe, strašeći svoje stanovnike, gradio tisuće bunkera, u Sjevernoj Koreji izgrađeno je približno 34.000 spomenika ‘Dragom Vođi’. Kim je uspio gotovo u potpunosti izolirati ovu 20-milijunsku zemlju i stanovnike dovesti na rub bijede, gladi, koja je nedavno rezultirala pojavom kanibalizma nad pokojnicima. Napomenimo, Sjeverna Koreja razvija nuklearno oružje. Kim Il Sunga naslijedio je Kim Yong Il, sin, koji se od 1980. godine službeno pripremao za tu ulogu. g
