Arhiv tekstova
Gospi od suza, vodi od zdravlja
Predstojećega vikenda na Marijanskom svetištu na Bunariću održat će se veliko proštenje. Za samo proštenje znaju tisuće vjernika, kako iz ove zemlje tako i iz inozemstva. Bunarić redovito posjećuju bar jednom godišnje, no, manje je im poznato kako je to svetište nastalo i kako se kroz prošlost razvijalo.
Osim što sami vjernici ne znaju točnu povijest ovog Marijanskog svetišta, rektor svetišta Bunarić dr. Andrija Kopilović kaže kako ni samoj Crkvi nisu poznati svi detalji iz njegove prošlosti.
Bunarić je postao oaza duhovnosti, sabranosti, molitve i mira, što zapravo i jest smisao svakog svetišta. Zrači mirom, ljepotom i žarištem molitve. Okuplja vjernike i Katoličke i Pravoslavne crkve, kako u vrijeme velikih liturgijskih slavlja, tako i u trenutcima njihove najintimnije potrebe za osamljenom molitvom daleko od očiju drugih.
TRADICIJA POZNATIJA OD POVIJESTI: Mnogo je nepoznanica o tome kako je zaživjelo Marijansko svetište na Bunariću. Razlog tome je činjenica da nema jasno pisanih dokumenata o njegovu nastanku. Puno je jasnija tradicija koja se vjerno očuvala i tek neznatno promijenila, više bi se moglo reći obogatila.
Još u XIX. stoljeću vjernici dolaze na Bunarić, na izvor žive vode, koji je rijetkost u ovim krajevima. Štovanje vode nalazimo u vjeri starih Slavena, ali i u mnogim drugim religijama. U kršćanstvu je ona bitni element u sakramentu krštenja. Štovanje izvora žive vode je po sebi prihvatljivo, taj izvor je postojao i danas postoji.
U XIX. stoljeću i sve do šezdesetih godina XX. stoljeća dolazili su vjerenici na Bunarić na mlade subote, ali je ritual bio takav da se prvo išlo u Franjevačku crkvu na misu da bi onda poslije toga došli do izvora molili se, obavili pobožnost, oprali bolesne dijelove tijele, umili se, vodu pili te ju nosili i kući. Tako bi obavili kult molitve i vode i vratili se u Franjevačku crkvu na večernje i s time je hodočašće toga dana bilo završeno.
Prema riječima rektora svetišta Bunarić dr. Andrije Kopilovića, jednako je tako posljednja nedjelja u kolovozu uvijek bila u znaku dolaska većeg broja ljudi, poput spontanog proštenja, da bi zatim pokojni biskup Lajčo Budanović na ovome mjestu uveo i liturgijsko štovanje. Tako je posljednje nedjelje u kolovozu bila služena sveta misa, održana propovijed. U njegovo je vrijeme proštenje na Bunariću zaživjelo kao masovna svetkovina.
NAJSTARIJA KAPELA: Najstarije građevine na bunarićkom svetištu su kapela Majke Božje podignuta 1893. godine, te veliki križ. Prvotno su se vjernici oko njih okupljali i štovali Gospu. Sam bunar vode je točno u samoj kapeli. Šezdesetih su godina prošloga stoljeća pokojni biskup Matiša Zvekanović i velečasni Andrija Kopilović odlučili svetištu polako dati liturgijsko-pastoralni profil. Ono je nakon kongresa u Mariji Bistrici i Zagrebu proglašeno biskupijskim svetištem i donesen je lik Sirakuške Gospe koji je i danas postavljen u kapeli. Upravo je sada 50 godina kako je taj lik u Sirakuzi, na Siciliji (u južnoj Italiji) proplakao. Kopija toga lika je donesena na Bunarić i od tada se prešlo na današnji način liturgije. Svaka prva subota u ljetnim mjesecima je liturgijsko okupljanje, a proštenje je zadnji vikend u kolovozu. »Nakon toga, a osobito u jubileju 2000. godine, prešli smo na čak 22 marijanska dana u godini, tako je liturgija na Bunariću i sadržajno puno više obogaćena.
Najnovije je da smo na spomen Pape Ivana Pavla II., a u godini euharistije podignuli kapelu Presvetom oltarskom sakramentu koja služi za tihu molitvu i klanjanje u bilo koje doba dana ili noći. Sada Bunarić ima sve pastoralne i liturgijske objekte kojima se može poslužiti veliki broj hodočasnika. Srce svetišta, kapela Majke Božje dobila je svoj natkriven dio za tihu molitvu gdje se neprestano čuva lik Majke Božje, Gospe Sirakuške ili kako je mnogi zovu Gospa od suza. Izgrađen je i prekrasan oltar za velike svečanosti«, kaže s ponosom rektor svetišta dr. Andrija Kopilović.
LITURGIJSKI OLTAR: Vjernici koji su redovito odlazili na Bunarić mogli su iz godine u godinu pratiti sve ljepši izgled Marijanskog svetišta na Bunariću. Jedna je kapela tek izgrađena, druga je dobila natkriveni dio, oltar je prije nekoliko godina vidno uljepšan i prilagođen najvećim liturgijskim slavljima, a ostao je stilski vjeran panonskoj secesiji. Novije postaje križnog puta, natkriveni dio za nastup zborova, kvalitetna rasvjeta i ozvučenje, te cvjetni dekori, ono duhovno bogatstvo upotpunjuju i prelijepim vizuelnim dojmom. Uređen je i mali mostić preko kanala, postavljene su nove česme na kojima se vjernici umivaju i gdje toče vodu čiju ljekovitu moć nose u svoje domove, onima koji možda više nisu u mogućnosti sudjelovati u proštenju. O svojim planovima te izgradnji prekrasnog oltara na Bunariću rektor svetišta dr. Andrija Kopilović kaže:
»Kao dijete sam kod kapele Majke Božje sjedio kao mali hodočasnik iz Bajmoka, a pješice sam dolazio na Bunarić skupa s pokojnim roditeljima, i sanjario o tome kako bi to bilo da budem svećenik. Poslije, kad sam već bio u sjemeništu dolazio sam na Bunarić i sanjario: Bože, blago tom svećeniku koji na Bunariću misi. I Bog je dao da sam ja brzo došao ovamo i ostao tu već 37 godina. Prvo sam planirao podići krov nad kapelom, te podići jedan papinski oltar za velike liturgijske ceremonije. Bio sam dva mjeseca u Australiji na jednom misionarenju i tamo skupio pozamašna sredstva koja sam investirao u godini velikog jubileja kršćanstva u izgradnju i uređivanje oltara. Za njegovo je projektiranje bio zadužen inženjer Tomo Peić«.
EKUMENSKO SVETIŠTE: Bunarićko je svetište jedinstveno na ovim prostorima jer je ono ekumensko. Na istom svetištu svoje objekte imaju i Katolička i Pravoslavna crkva.
»Postojala je pravoslavna kapela, prvo drvena, koja je sagorjela. Onda je tridesetih godina prošloga stoljeća zamijenjena jednom krasnom kapelom u bizanstkom stilu koja je i danas ukras Bunarića. I jedna i druga crkva uvažavaju sakramentologiju druge crkve, tako da će naša dvojica biskupa u subotu navečer, biskup gost i domaćin, posjetiti pravoslavnu kapelu i biti na bdijenju uoči Uznesenja bogorodice kojemu je posvećena pravoslavna kapela na Bunariću. Na sam dan dogovorili smo se da njihova svečana liturgija počne u 9 sati, a naše euharistijsko slavlje u 10, tako da se neće preklapati liturgije a bit će ih na svetištu od 7 sati ujutro pa do predvečerja za vjernike obiju crkava. U pravoslavnoj je kapelici u 17 sati u nedjelju i svečano večernje.
Za sada ne može, zajednički slaviti liturgije jer bi to bio vrhunac zajedništva a tome, bar za sada, obje crkve tek teže, zato mole, k tome teže«, kaže o ekumenkom svetištu dr. Kopilović.
DUHOVNE PRIPREME: Protekli je tjedan bio tjedan priprema za vikend koji nam tek predstoji, odnosno za veliko Bunarićko proštenje, završnu manifestaciju Dužijance 2005..
U srijedu je počela trodnevnica, s krunicom i tumačenjem, razmatranjem krunice kao najpopularnije pobožnosti Katoličke crkve, te s blagoslovom. U četvrtak je održan osobit način štovanja Majke Božje kroz najstariji spjev, Marijanski Akathistos, tj. molitvu koja se moli stojeći. Napjev je grčki a na ukrajinskom su ga pjevale časne sestre grkokatolkinje iz Ruskog Krstura sa svećenicima.
Večeras (26. kolovoza) u 19 sati popularna je pobožnost križnoga puta i propovijed te blagoslov. Ta trodnevna i trostruka priprema za proštenje dodiruje tri velike pučke pobožnosti: krunicu, križni put i Marijanski Akathistos.
Subota (27. kolovoza) je veliko bdijenje koje počinje u 19 sati a sastoji se od službe pokore, ispita savjesti i molitve, da bi zatim vjernike ispovijedao veći broj svećenika subotičke biskupije. Oko 21 sat počinje služba svjetla (procesija sa vijećama). Subotnja se večer završava euharistijskim slavljem koje će i ove godine, kao i desetak godina ranije, predvoditi katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. I ove se godine cijelu noć poslije euharsitije nastavlja klanjanje u kapeli Presvetog Sakramenta.
BUNARIČKO PROŠTENJE: Proštenje je pojam, koji u Pravoslavnoj crkvi odgovara pojmu slave. Na dan kada se slavi blagdan sveca ili otajstva čije ime noci određena crkva vjernici slave proštenje, odlaze u crkvu, ispovjedaju se pričeste, izmole molitve u nakanu svetoga Oca i imaju potpun oprost. Treba razlikovati oproštenje grijeha koje daje isključivo Bog preko sakramenta ispovijedi, od oproštenja kada se misli na vremenite kazne ovdje na zemlji ili u čistilištu. Tu molitvu oproštenja njeguje Katolička crkva.
»Ova je godina godina euharistije, a potpun oprost je moguć svaki dan ukoliko je duša vjernika u stanju milosti, ukoliko se toga dana vjernik pričesti i ima pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Proštenje je širi pojam od samog liturgijskog, ono je susretište ljudi jer se zapravo čovjek na svetištu najprije susretne sa sobom, svojom savješću, zatim s Bogom u pričesti i konačno je to radost susreta ljudi, rodbine, prijatelja, znanaca.
Masovno okupljanje vjernika je znak jednog zajedništva koje pobuđuje velike radosti, sjećanja, nade, i Bunarić cijeloga dana postaje mjesto susreta ljudi. Mi ne vodimo stroge statistike, osim po broju pričesti, ali policija u svojim izvješćima navodi da u danu bunaričkog proštenja 15.000 do 20.000 ljudi prođe kroz svetište. Nisu svi na cijeloj misi, ali budu bar na njezinu dijelu i pomole se«, kaže dr. Andrija Kopilović.
Jedino toga dana služi se i misa u maloj kapeli, radi poštovanja nastarijeg objekta na Bunariću. Dvojezična misa je i ove godine u kapeli (28. kolovoza) u 7 sati, a služe je franjevci, baš radi spomena na vremena kada su vjernici polazili na Bunarić iz franjevačke crkve.
U 8 sati je na velikom oltaru svečana biskupska misa na mađarskom jeziku koju redovito služi subotički ordinarij dr. Ivan Penzeš. Odmah zatim, s početkom u 10 sati slijedi biskupska misa na hrvatskom jeziku koju će ove godine predvoditi pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Valentin Pozaić.
Poslije podne, subotički Caritas priređuje dvojezičnu svetu misu za bolesnike i u spomen pokojnih bunarićkih hodočasnika, te na bunarićko svetište vozilima dovozi stare i bolesne. Početak ove mise je u nedjelju u 16 sati.
Kao i prijašnjih godina, i za subotu i za nedjelju (27. i 28. kolovoza) osigurana je izvanredna autobusna linija od Katedrale do Bunarića s velikim brojem polazaka. Parkiralište za osobna vozila je prva njiva desno od ulaza na Bunarić.
Poslije objedinjavanja crkvene i gradske dužijance devedesetih godina, Bunarićko je proštenje postalo završna manifestacija svake Dužijance. I ove se godine velika žetvenost svečanost završava na Marijanskom svetištu, gdje će se vjernici predstojećeg vikenda okupiti u velikom broju na ispovijedi, pričesti, gdje će u zajedništvu ali i sami moliti krunice, slušati propovijedi, klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu, umiti lice bunarićkom izvor-vodom te se s novim spokojem okrenuti svakodnevici. g
