Arhiv tekstova

Fischer­spo­o­ner

Fischerspooner je electro-pop duo iz New Yorka koji čine, kako je to u njihovu imenu sadržano, klasično obrazovani glazbenik Warren Fischer te video-umjetnik i glumac eksperimentalnoga teatra Casey Spooner. Nastali su 1998., a četiri godine na valu glazbenih trendova uspijevaju doći na zapažena mjesta top ljestvica singlom »Emerge« te zatim i albumom »#1«.
    Sredinom ove godine, Fischer i Spooner pojavili su se s novim albumom naslovljenim »Odyssey«, najavljujući potez odmicanja od, do tada, za njih prepoznatljive forme, uvodeći tako u svoj zvuk elemente rock glazbe. Ovakav postupak, koji je blizak i njima žanrovski srodnim istomišljenicima poput Ladytrona ili LCD Soundsystema, stupa na plesne podije kroz »odiseju« 11 novih skladbi. Pa, krenimo redom.
   Najbolja i sasvim logično odabrana kao prvi singl »Just Let Go« definira gore ispisane stilske promjene, ali nas i upoznaje s činjenicom kako pokraj prisutnosti zvuka električne gitare ili basa, Fischerspooner ipak ostaju u domenu prijašnjeg izričaja. Sintetički basovi i ritmovi i dalje predstavljaju okosnicu njihovih pjesama – »Cloud«, »Never Win« i »A Kick In The Teeth« samo su replike njihovih klupskih hitova iz bliske prošlosti. Zanimljiv ritam naredne pjesme »Everything To Gain« čini se kao pokušaj zaobilaženja jednolične matrice, dok nas pjesme koje slijede »We Need A War«, (čiji tekst čini poema Susan Sontag), »Get Confused« i »Wednesday«, iako u potpunosti opremljene pop melodičnošću i dobro producirane, vraćaju na stara i pomalo dosadna iskustva electro popa. Na istoj stilističkoj liniji egzistira i ostatak albuma (new orderovska »Happy«, lagana »Ritz 107«, efektima prezasićena »Circle«) ne pomažu ni gostovanja imena poput poznate hit Linda Perry ili Madonninog producenta Mirwaisa.
    U suvremenom supermarketu glazbenog tržišta, gdje se može naći doista svašta, Fischerspooner nalazi svoje mjesto, au prilog tome stoji i njihov glasoviti nakladnik Capitol. Ipak, sudeći prema ovom albumu lako bismo ih mogli pamtiti samo kao zanimljiv rivaval glazbe i imidža (ovom posljednjem duguje prijašnja karijera Caseya Spoonera) s nekoliko, iz takvog sustava nastalih, hitova. Ne bi bilo loše, da nas u budućnosti razuvjere te sadržajnijim i bogatijih uratkom, a shodno svom odličnom prvom albumu, dokažu da mogu više i bolje…
D. B. P.