Arhiv tekstova
Jarenje jalove koze
Vlast traži da se njenoj televiziji unaprijed plati ono što svojim gledateljima pružaju i ostale, koje se od nje razlikuju taman koliko i ona od njih. Vlast ne može bez svoje televizije. Kako bi lakše namakla novce za nju, ona tvrdi da je njena televizija nužna građanima. Unaprijed hvala!
Države koje drže do sebe imaju državne televizije koje drže do svojih gledatelja. Koji za to plaćaju. S te strane promatrano, moglo bi se podržati nastojanje da se i ovdašnja državna televizija upristoji. Pa da je čovjek prepozna čim uključi televizor. Vlada traži da se vjeruje na riječ. Prvo pare, jare će biti ako se jalova matora koza ojari. S jarcima je, po njenom mišljenju, sve u redu.
Vlast je posljednja koja nema novca za ono što naumi. Da je željela europskoj Srbiji pružiti europsku televiziju, učinila bi to usprkos svakoj oskudici. I što sad? Em ste za upristojavanje TV, em znate kako toga neće biti. Novac od pretplate neće ići ni za poboljšanje programa ni onima sa 16 tisuća mjesečno, već za nečije provode.
Nek se puno ne mudruje: državna TV nije ništa gora od njezine vojske, policije, sudstva, zdravstva ili prosvjete. Ili zatvorskih čuvara, kojima zatvorenik u sred dana išeta kroz kapiju. I u njoj važi načelo tatinih sinova i maminih maza. I ona je utočište za zaslužne partijce. I u njoj zdravi mogu biti na bolovanju dokle hoće. I ona je bolećiva prema onima pred mirovinom, prema onima koji imaju malu djecu, prema onima iz pasivnih krajeva, prema podstanarima… Što je više razumijevanja za dobre ljude i više popuštanja neradnicima i neznalicama, lakše se opravdava nerad. A manje se zahtijeva od onih koji rade, ili makar raduckaju. I tako do vječnosti.
PROFESIONALIZAM: Eto najbanalnijeg primjera. I u današnjem Jutarnjem programu gledateljima su u pregledu tiska podmetane lažne obavijesti. Bez obzira što RTS vijest o zemljotresu u Japanu pripisuje Danasu, ona je agencijska. Imaju je svi. Svi imaju i vijest o nadmetanju pivopija koja se pripisuje Blicu. Obje vijesti ista televizija je, uzgred, objavila i u šest i u sedam sati. Oni koji listaju novine pred gledateljima, ili ne razlikuju što je što, ili ih nije briga. Ishod je u oba slučaja isti, nezavisno od toga kako često će Vlada postavljati novog generalnog. Nisu sasvim slagali, ali ne kažu punu istinu. Dok je bičevala po Vučićevom zakonu, državna TV nije znala ni koliko dnevnih listova izlazi u Srbiji. Budući da listanje novina spada u najjednostavnije i najjeftinije priloge, kako vjerovati da TV može praviti išta zahtjevnije? To jest, zašto bi pravila? Snimatelju kasnio autobus, toncu pao tlak, u montaži opet neki kvar.
Uspaljeni dopisnik iz Srednjeg Banata nije kriv što je navijao za Sloba i Raja. Kriv je zbog neznanja. Nije mu rečeno da je obavještavanje javnosti nespojivo s navijanjem. U kom god poslu se neznanje uzima kao olakšavajuća okolnost, tu posla nema.
Privatne televizije imaju neke bogate stričeke. Državnu imaju stričeki koji su na vlasti. U oba slučaja program je prilagođen njihovim prohtjevima. I pameti. Glavnozapovijedajući RTS-a možda ima pravo kada tvrdi kako je HRT bolja od njegove. Nema pravo tvrditi kako je to zbog novca. Koliko god ih bilo, ovdje bi se spiskale bez utjecaja na program.
SAMI SEBI: Hvale vrijedna želja da se napravi servis građana lakše bi se ostvarila u građanskoj državi. Tamo postoje slobodni i samosvjesni građani. U zemlji koja više voli podanike svakom reformom dobiva se isto: televizija za priglupe. Ona koja malko lagucka, malko maše šibom, malko povlađuje svima okolo, malko se pravi važna. Zato je ukidanje pretplate imalo isti učinak kao što će imati njeno vraćanje. Vlasti nisu potrebni vrijedni i čestiti činovnici ili nezavisni suci. Nisu joj nužni ni policajci jednako strogi i pravični prema svim prekršiteljima zakona. Nije joj potrebna ni pristojna televizija. Jer bi ista zahtijevala od nje isto to: da bude servis građana. Čik pogodite kojim biranim riječima bi se na takav zahtjev osvrnuo domaćin Velja! On, bre, da služi kojekakvim šonjama!
Samozvana Nacionalna TV je takva kakva jest ne zato što su njeni namještenici gori od ostalih. Bože sačuvaj da se ovo shvati kao popovanje televizijskim novinarima. Oni su i u toj igri najmanje važni. I ništa se ne pitaju. Još od Osme sjednice. Tu je korijen zla. Čak i kad je polovica gostiju trijezna, u kavani izgleda da su svi pijani. Tako je i na televiziji. Ako se pretplata plaća u većini europskih zemalja, bit će da ona sama po sebi nije zlo. Tamo, doduše, svi plaćaju i struju i ostalo. Naravno vlast ne vjeruje kako će preobražaj Srbije započeti uvođenjem pretplate. Ona i ne bi nešto preobražavala. Zato se, kao i prethodne dvije, ne usuđuje dirnuti osinjak u kojemu ima nekoliko stotina manjih i većih tzv. televizija i više od tisuću tzv. radio-postaja. Zadovoljit će se time što će joj njena jedina televizija svakog jutra i svake noći mazno tepati tko je najljepši i najpametniji na svijetu.
Autor je komentator,
tekst je objavljen u Danasu 25. kolovoza
