Arhiv tekstova
živjeti se mora
Svečanom euharistijom koju su prikazali svećenici-blizanci, Đuro i Josip Blumenstein, u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Budimcima (Hrvatska), u subotu 27. kolovoza započelo je druženje raseljenih Kukujevčana i drugih Srijemaca u povodu 10. obljetnice velikog progonstva Hrvata iz Srijema, koje je uslijedilo nakon akcije Oluja u Hrvatskoj u kolovozu 1995. godine.
»Danas Katolička crkva slavi svetu Moniku i mi se pridružujemo tomu slavlju, a ujedno ovdje u Budimcima obilježavamo 10. obljetnicu progonstva srijemskih Hrvata, koje se desilo baš uoči blagdana sv. Lovre u kolovozu 1995. godine«, naglasio je župnik Đuro Blumenstein. »Prognani ste iz svojih kuća, prognani ste iz svojega Srijema, ali niste prognani iz naše katoličke vjere, pa se evo i danas nalazimo u ovom lijepom i boguugodnom molitvenom domu koji je podignut na poticaj prognanih Kukujevčana, ali i drugih prognanih Srijemaca i koji je posvećen Presvetom Trojstvu, zaštitniku Kukujevčana, baš kao što je novopodignuta crkva sv. Ivana Nepomuka u Poganovcima podignuta na poticaj prognanih Gibarčana. Ja sam ovdje novi župnik, tu sam tek pet dana, a već sam spoznao sudbine prognanih Kukujevčana, Gibarčana, Šiđana, Vaščana, Morovičana, Sočana, i drugih srijemskih mjesta, koji su svoje novo utočište našli ovdje u ravnoj Slavoniji. Tu je više od stotinjak vaših obitelji i moji prvi dojmovi kažu mi da ste čestiti ljudi, dobri domaćini i dobri katolici, jednom riječju, naš svijet.«
PODSJEĆANJE NA KOLOVOZ 1995.: Ilija Tomić, nekadašnji direktor Zemljoradničke zadruge u Kukujevcima i sadašnji upravitelj Poljoprivredne zadruge u Čepinu, organizator je ovoga i svih dosadašnjih okupljanja Kukujevčana i kaže kako je namjera bila da se Kukujevčani, ali i svi drugi Srijemci, još jedanput okupe i podsjete na bolna događanja iz 1995. godine, da se sretnu sa svojima ali i s drugim Srijemcima i da podijele radost i tugu. Kukujevčani su danas raseljeni u 96 gradova i sela diljem Hrvatske, a ima ih i diljem svijeta. »Vidite, danas je ovdje oko 300 Kukujevčana i gostiju, a do večeri će nas biti i više od tisuću. Poslije podne položit ćemo vijence na mjesno groblje i odati počast stradalim i poginulim mještanima, imat ćemo i nogometnu utakmicu veterana Kukujevaca i najbolje ženske vrste Hrvatske, a navečer će sve nazočne zabavljati KUD-ovi iz Čepina i Podgorača, pa se nadamo da će druženje potrajati.«
Za svečanim ručkom goste je pozdravila Jelena Dodig, nekada predsjednica Općine Šid i podsjetila ih na kolovoz 1991. kada je u Kukujevcima osnovan Ogranak DSHV-a, nakon čega su i počela prozivanja i upiranja prstom, batinanja pa i prve selidbe u pravcu Hrvatske. Podsjetila ih je i na kolovoz 1995. godine kada su Srbi iz Hrvatske nakon Oluje spas potražili u Srbiji, pa su neki od njih za odmazdu očistili hrvatska sela u Srijemu – Kukujevce, Gibarac, Sot, pa bogami i Šid. Podsjetila je na teror i batinanje, na ubojstva u Kukujevcima u to vrijeme kada je stradalo pet-šest obitelji i na Kukujevčane poginule u redovima Hrvatske vojske, pa je potom minutom šutnje svima njima odana dužna počast. »Uvijek ćemo pamtiti te teške ali slavne dane«, rekla je Jelena Dodig, »a sada nastavimo kako smo to i u našim Kukujevcima uvijek radili u svečanim trenucima, baš kao i u našim srijemskim svatovima«, na što su glazbenici Ivakići otpjevali himnu a vlč. Đuro Blumenstein je izmolio Očenaš skupa sa svim nazočnima.
NEZADRŽIVE SUZE: »Dragi moji Srijemci, lijepo vas je vidjeti ovako na okupu«, rekao je Mato Jurić, podrijetlom iz Beške, predsjednik Udruge prognanih i izbjeglih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u Zagrebu. »Pozdravljam inicijativu Kukujevčana da ovakvim skupom obilježe obljetnicu velikog progonstva našega življa iz Srijema, ali mogu vam reći da smo nedavno imali i skup Hrtkovčana za Petrovo, pa skup Beščana u Virovitici, redovito se okupljaju i Slankamenci, Nikinčani, Petrovaradinci, Zemunci, a Gibarčani već tradicionalno imaju svoj skup u povodu blagdana sv. Vinka. Vjerujte mi, to je ono pravo, to pokazuje, kako je poručio s oltara i župnik budimački, našu slogu i naše jedinstvo i Srijemaca i Hrvata i katolika.«
Dida Josa Šorgić i Baka Danica Ivšić pustili su i po koju suzu. »Lipo je sititi se naših Kukujevaca, naše lipe crkve Presvetoga Trojstva, naših šorova, atara i vinograda. Mi jesmo danas u Hrvatskoj«, kažu gotovo uglas, »mi jesmo danas svoj na svome, ali mi smo i u našemu Srijemu također bili svoj na svome, jer tamo su stoljećima naši preci živili.«
LIJEPO JE OPET VIDJETI SE: Ivica Ivakić, rodom iz Kukujevaca, danas s obitelji živi u Virovitici. »Prihvatili smo poziv, sin i ja, da danas sviramo ovdje za naše Kukujevčane i sve ostale Srijemce. Vidite, mi smo se i tamo bavili glazbom i imal smo naš čuveni sastav, a moj pokojni otac Laza bio je čuveni violinist, uz njega smo svirali brat i ja i bratov punac i još par Kukujevčana, a svirali smo svatove po čitavom Srijemu i Slavoniji. Ja i ovdje radim u školi, baš kao i u Šidu, a glazbu volim baš kao i prije.«
Ilija Cvijanović, poznatiji kao Ilija Englez, danas s obitelji živi u Budimcima. »Tu smo već deset i više godina ali još se nismo privikli. Ni atar tu nije kao kod nas, ni infrastrukturu nemamo ko svijet, pa mi smo u Kukujevcima imali i asfalt i vodovod i telefon, i nitko nam to nije poklonio, sve smo mi to sami financirali. Ali što to sve vrijedi, bio sam u Kukujevcima, samo na groblju i prošao sam kroz selo, ali to više nisu Kukujevci koje ja znam, koje ja pamtim i koje sam volio. Ni blizu.«
Zlatko Bačić rodom je iz Sota a danas s obitelji živi u Budimcima. »Volim što smo se ovako okupili i lijepo je naći se i popričati, stisnuti ruku znancu i upitati za zdravlje. Otišli smo iz Sota poslije Oluje, zamijenili smo kuću za kuću ovdje u selu, supruga i ja radimo u Našicama a djeca se školuju u Osijeku, kćerka studira a sin je u srednjoj. Svi smo dobro, Bogu hvala, a odemo i do Sota, jer imamo rođake, ali obično samo tamo za Svisvete.«
Mata Barišić porijeklom je iz Gibarca a s obitelji danas živi u Osijeku. »Ja sam dva-tri puta bio na susretima Kukujevčana, pa mi je drago da su nas pozvali i danas. Mi smo i tamo bili susjedi, susjedi smo i danas, oni su izgradili crkvu u Budimcima a mi Gibarčani u Poganovcima. Lijepo je vidjeti Hrvate iz Srijema na okupu u svakoj prigodi a posebice kada se radi o obilježavanju iseljavanja Srijemaca, a kao dopredsjednik Zavičajne udruge Gibarčana koristim prigodu da sve Srijemce pozovem na redoviti skup Gibarčana u Osijeku, u povodu spomendana sv. Vinka.«
Slavko Žebić
