Arhiv tekstova
Snagom vjere ka smislenom životu
Marijansko svetište na Bunariću i ove se godine potvrdilo kao najveće okupljalište vjernika subotičke biskupije, okupivši nekoliko tisuća vjernika. Uređeno i novom kapelom obogaćeno svetište trodnevnim je pučkim pobožnostima uvelo vjernike u svečanost proštenja. Na trodnevnicu priprema nadovezalo se subotnje svečano bdijenje, održano 27. kolovoza navečer kada je svetište bilo u znaku dugih redova vjernika koji su čekali ispovijed, slušali riječi Božje, te sa svijećom u rukama sudjelovali u uvijek dojmljivoj službi svjetla, procesiji sa svijećama. Svečano je bdijenje okupilo mnoštvo vjernika, a kao i ranijih godina svetu je misu predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. No, euharistijsko slavlje nije bio kraj večeri, već početak bdijenja koje je trajalo cijelu noć.
PROŠTENJE: Sam dan proštenja otpočeo je u 7 sati dvojezičnom misom u kapeli Majke Božije koju su predvodili franjevci. Zatim je u 8 sati biskupsku misu na mađarskom jeziku, na velikom oltaru, predvodio biskup mons. dr. Ivan Penzeš.
Već po običaju, svečana biskupska misa na hrvatskom jeziku, također na velikom oltaru, otpočela je u 10 sati. I ove ju je godine predvodio gost iz Hrvatske. Ovoga puta pomoćni biskup zagrebački dr. Valentin Pozaić.
Misi su nazočili brojni vjernici iz Subotice i okolice, zatim iz Sombora, Bačkog Monoštora, te drugih krajeva biskupije. Uz nekoliko tisuća vjernika misnom su slavlju nazočili i uzvanici, među njima, predsjednik Općine Subotica i njegov zamjenik Géza Kucsera i Petar Kuntić, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici mr. Davor Vidiš sa suradnicima, te predsjednik Organizacijskog odbora »Dužijance 2005.« Grgo Kujundžić. Kako je bunarićko proštenje završna manifestacija Dužijance, bila je to posljednja ovogodišnja svetkovina na kojoj su skupa i u nošnji sudjelovali ovogodišnji bandaš i bandašica Siniša Kujundžić i Kristina Ivanković. Oni su neposredno prije početka svete mise do velikog oltara donijeli lik Gospe od suza, kojoj su na kraju mise hodočasnici čast iskazali poljupcem.
Na kraju euharistijskog slavlja rektor svetišta dr. Andrija Kopilović zahvalio se svima koji su pomogli organiziranje proštenja, te je vjernicima Pravoslavne crkve, koji su se istoga dana okupili na Bunariću čestitao proštenje. Naime, toga je dana po Julijanskom kalendaru Pravoslavna crkva slavila Veliku Gospu, kojoj je posvećena i pravoslavna kapela na ovom Marijanskom svetištu. Po završetku mise, svećenstvo su na čelu s gostujućim biskupom pjesmom pozdravile Kraljice.
Vjernici, vjerni višestoljetnoj tradiciji, umivali su se i pili vodu iz bunara izvor vode, natočili je i nosili je svojim ukućanima koji zbog starosti ili bolesti nisu mogli doći na Bunarić. Dolazak velikog broja vjernika iz Subotice i okolice poslužilo je ove godine i lijepo vrijeme. Unatoč kišnim danima u tjednu prije proštenja, subotnje je bdijenje poslužilo suho vrijeme, a nedjeljna misna slavlja obasjalo je i sunce.
IZ PROPOVIJEDI: Predvoditelj euharistijskog slavlja na hrvatskom jeziku pomoćni biskup zagrebački dr. Valentin Pozaić u svojoj je propovijedi istaknuo sve negativne pojave suvremenoga života, te dvojbe i slabosti čovjeka u takvome okruženju.
»Plakao je Isus nad gradom koji prezire temelje svoga postojanja. Koji prezire brak i obitelj, i u dnevnoj praksi i u zakonodavnoj praksi. Plakao je nad gradom koji postaje žrtvom potrošačkog mentaliteta, zavisti, korupcije, materijalističkog ateizma. Plakao je nad gradom koji nameće stil života kao da Boga nema. Plakao je nad gradom koji proizvodi mrak i besmisao i koji bezobzirno povećava bol ovoga svijeta. Kad bismo išli nabrajati nevolje našega vremena koje izazivaju plač suza teško bismo došli na kraj. Strah od života u našem naraštaju, izumiranje naroda, takozvana kultura smrti, pobačaj, eksperiment, eutanazija, strah od braka i obitelji, strah od životnih odluka, bijeg iz obitelji, život na ulici, kuga droge i alkohola, nasilja i zlostavljanja, kuga sotonskih seansi privatnih i javno organiziranih. Depresija– kuga 20. stoljeća, a predviđaju da će biti gore u 21. stoljeću. Premalo je psihijatrijskih bolnica a na sve strane nudi se prividna zabava, prividna razonoda i užitak, surogati smirenosti sreće i radosti života. Ako u suvremenom društvu hara kuga samoubojstva, kamo smo dospjeli. Nisu li potrebne suze nad nama. Poznato je da je samoubojstvo plod depresije. Poznato je da su i depresija i neuroza plod nemoralnog i neetičkog života. Hoćemo li postati robovi dikature relativizma, što nam je još u životu sveto? Ima li nešto čega se ne možemo i ne smijemo odreći a da se ne odreknemo sami sebe, svoga identiteta, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Najveća kuga našeg vremena koja zavrjeđuje suze jest gubitak aksiološkog horizonta, gubitak ljestvice vrednota. Što je sveto? Moderno je vrijeme obilježeno teškom optužbom, ne razlikujemo što su ciljevi a što sredstva koja se smiju ili moraju upotrijebiti za postignuće ciljeva i konačnog cilja– smisla egzistencije i svega postojanja«.
»Život biraj, a Bog je život – slijedimo taj put«, bila je glavna poruka okupljenim vjernicima pomoćnog biskupa zagrebačkog dr. Valentina Pozaića.
g
