Arhiv tekstova
Ozakonjenje bezakonja
U organizaciji Hrvatskog akademskog društva, a u sklopu svog boravka u Subotici, prof. dr. Valentin Pozaić održao je i predavanje na temu »Moralna pitanja i izazovi suvremenog kršćanstva«. Uvodno je predsjednik HAD-a Dujo Runje uopćeno govorio o pojmu bioetika, naglasivši kako između laičke i kršćanske etike postoje različitosti, pri čemu laička etika obiluje pluralizmom i etičkim relativizmom, dok Katolička crkva i kršćanska etika daju smjernice koje su trajne, vječne, koje su od početka, koje su dane od Boga.
»Bios, ili život, jest predmet i jedne i druge bioetike, ali laička etika shvaća kvalitetu života kao bitnu, pa dolazimo do toga da život i nije nešto ako ne odgovara nekim našim normama i standardima. Upravo nam Katolička crkva daje uputu i prave vrijednosti«, rekao je Dujo Runje.
»Danas se često može čuti kako u moralu postoji pluralizam«, rekao je dr. Valentin Pozaić. »Moramo reći sasvim jasno da pluralizam ne postoji. To je vrlo zvučno ime za vrlo duboku laž. U bioetici postoji samo dualizam. Dva stava. Jedan stav je za život, a drugi je protiv života. Kultura života, i kultura smrti.«
More je pitanja koja se pred čovjeka postavljaju, a na koja treba dati odgovor. Pravi i jednoznačan. Primjena, recimo, lijekova čija proizvodnja nije skupa, ali čija cijena na tržištu jest preskupa, zbog skupe promidžbe. Ili, plastična kirurgija, koja se sve raširenije primjenjuje u svijetu. Ili, moral u politici, u ekonomiji. Ili, korupcija. Darovanje organa. Eutanazija. Kontracepcija. Je li to etično? Sve su to pitanja iza kojih najčešće stoji jedan jedini motiv – a to je novac. »Biznis, biznis, biznis«, kaže dr. Pozaić.
»Posebno je pitanje danas politički moral, koji je isprepleten s ekonomskim moralom, kao što je i bioetika«, smatra dr. Pozaić. »Danas, bilo na nacionalnoj, bilo na internacionalnoj razini, imamo ozakonjenje bezakonja. Činjenica je: što je manje morala, to je više zakona. Koje su to temeljne vrednote Europske unije? Među temeljne vrednote Europske unije nije ubrojen ljudski život. Ako čovjek ne postoji, koje pravo može imati? Koja je onda razlika između europskoga ustava i Hitlerovog ustava, ili Staljinovog, ili Titovog, Gadafijevog? Ako samo neki imaju pravo na ljudska prava, a ne svi, ako jedni imaju pravo na rođenje a drugi nemaju, ako jedni imaju pravo na prirodnu smrt a drugi nemaju?«
Nazočni na predavanju imali su puno pitanja za dr. Pozaića, na koja je on odgovarao. Poruke tih odgovora su, među ostalim, da je darovanje organa čin ljubavi jednog čovjeka prema drugom, da čovjek nikad nema vlast nad životom drugoga čovjeka (eutanazija), da se umjetnom oplodnjom danas bave oni koji se bave i abortusom koji je »smrtna kazna za nedužno ljudsko biće i to bez procesa«, da je kontracepcija »zadiranje u ljudski hardwer«, da se zbog toga ne trebamo čuditi za veliki broj neplodnih parova, te da je, na koncu, na sceni industrija izopačenosti.
»Gdje je naša odgovornost«, zapitao se dr. Pozaić. »U jednoj radio emisiji poslije izbora u Hrvatskoj, u kojoj sam sudjelovao, javljali su se slušatelji nezadovoljni situacijom, ali koji su rekli da nisu izlazili na izbore. Politika određuje sve, političari su ti koji donose zakone, rekao sam. Ako mi ne izlazimo na izbore, izlaze drugi. Ako sve prepustimo drugima, onda nemamo prava prigovarati.«
Organizator tribine bilo je Hrvatsko akademsko društvo, a zaslužan za dovođenje uglednog predavača bio je, kako je rekla uvodničarka Katarina Čeliković, dr. Andrija Kopilović. Predavanje je održano u Katoličkom krugu u Subotici, u nedjelju 28. kolovoza.
Z. P.
