Arhiv tekstova
Razvoj građanskoga društva
Austrijska je Carevina, od revolucije 1848. do raspada 1918. godine, imala nekoliko financijskih, poreznih i teritorijalnih reformi, kojima je vlast nastojala ubrzati raspad feudalnoga društva i uspostaviti kapitalističke društvene odnose. Građene su institucije potrebne kapitalističkome društvu, no zbog različitih upravnih sustava razvoj kapitalističkih odnosa u hrvatskim zemljama nije bio ujednačen.
Sve to vrijeme, izuzev nekoliko posljednjih ratnih godina, vladao je car i kralj Franjo Josip.
DUALIZAM: Pritisnuta snažnom unutarnjom krizom i uzastopnim vojnim porazima (1859. godine u Italiji, 1866. godine u ratu protiv Pruske) Austrijska se Carevina 1867. godine transformirala u dualističku Austro-Ugarsku Monarhiju. Banska Hrvatska te Slavonija i Srijem pripale su ugarskome dijelu Monarhije, Istra i Dalmacija su bile pod upravom Austrije, a Vojnom je krajinom, do njenoga ukidanja 1881. godine i konačnoga priključenja Banskoj Hrvatskoj, upravljalo zajedničko ministarstvo.
NOVI ODNOSI: U novim se gospodarskim odnosima, nakon ukidanja feudalnih obaveza, nisu snašli ni plemići ni oslobođeni kmetovi i koloni. Plemićka su gospodarstva pala u krizu. Njihova je gospodarska snaga stoljećima počivala na iskorištavanju rada kmetova – suvremenih strojeva za obradu zemlje nije bilo, a ni kvalitetnih grla kojima bi se oplemenio stočni fond. Usitnjen seljački posjed, nedostatak vučnih životinja te primitivna tehnologija obrade zemlje otežavali su poljoprivrednu proizvodnju.
Građanski se stalež bavio, prvenstveno, posredničkom trgovinom, a domaća je proizvodnja bila oskudna. Proizvodi su bili skupi i slabe kvalitete i nisu se mogli nositi s uvoznom industrijskom robom niti konkurirati na inozemnome tržištu.
GOSPODARSKE KOMORE: Ipak, malim se koracima pokušalo popraviti teško stanje. U hrvatskim su zemljama osnivane trgovačko-gospodarske komore (Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Split, Zadar, Zagreb itd.) One su poticale razvoj trgovine i industrije. Ambroz Vranyczány, uz biskupa Haulika najaktivniji član zagrebačke komore, potaknuo je stvaranje hrvatskoga nacionalnog tržišta, koje bi bilo povezano dobrim cestama, plovnim putovima te željez-ničkim prugama. Poduzetnici su na sjednicama trgovačkih komora predlagali prokopavanje korita rijeka i kopanje kanala, isušivanja močvara, osnivanje obrtničkih škola, kupnju kvalitetnih sadnica, kalema i obnovu hrvatskih vinograda. Zalagali su se za poticaje seljacima za uzgoj kvalitetne stoke te brigu o iskorištavanju šuma. Predlagali su i osnivanje banaka i kreditnih zavoda. g
