Arhiv tekstova
Neću šutjeti!
Pozdravljam sve prijatelje i sudionike 53. Kolonije književnika u Kanjiži. I ove godine književnici su se okupili na otvorenju ove Kolonije ispred spomenika na kojem su uklesana imena osnivača Kolonije Sandora Bogdanfija, Laszla Gala, Istvana Lataka, Mihalya Majtenyi Markovicsa i Jozsefa Schulhoffa, kako bi se polaganjem vijenaca njima u spomen, odala počast tim književnicima i osnivačima ovoga inspirativnog, kreativnog i prijateljskog susreta književnika u Kanjiži.
Jedna od tema na ovogodišnjoj Koloniji književnika bit će rad i djelo velikog mađarskog pjesnika Attile Jozsefa koji je u sedamnaestoj godini života objavio svoju prvu knjigu pjesama »Prosjak ljepote«. Originalan i istinski pjesnik Attila Jozsef živio je u izuzetno teškim materijalnim uvjetima, a kratko vrijeme prije smrti napisao je jednu od najtužnijih autobiografija za koje se zna. Godine 1937., samoubojstvom se tragično okončala ljudska i književna sudbina velikog mađarskog pjesnika Attile Jozsefa, a treba to kazati, životne nedaće, tuge i tragedije siromašnih ljudi bile su njegove neiscrpne teme o čemu će se više govoriti tijekom ove Kolonije.
POSTIGNUĆA HRVATSKE ZAJEDNICE: I ove godine na Koloniji književnika u Kanjiži nazočni su i hrvatski književnici iz Vojvodine. Kao jedan od njih, tijekom Kolonije moći ću predstaviti postignuća hrvatske zajednice u sferi obrazovanja, jer školovanje djece na vlastitom jeziku kod vojvođanskih Hrvata u okviru državnog odgojno-obrazovnog sustava postoji od školske godine 2002. -2003., a moći ću predstaviti i postignuća u sferi informiranja glede redovitog izlaženja informativno-političkog tjednika »Hrvatska riječ« koji je obnovljen 2003. godine, a ovom prilikom želim istaknuti kako se u tjedniku »Hrvatska riječ« iz broja u broj o dešavanjima i postignućima u kulturi piše čak na dvanaest stranica što je odista rijetka praksa u novinarstvu. Kao hrvatski književnik moći ću predstaviti i postignuće glede pokretanja nakladničke djelatnosti Novinsko izdavačke ustanove »Hrvatska riječ«. U okviru te djelatnosti knjige će se objavljivati u pet edicija, a upravo je ovih dana tiskana prva knjiga Novinsko izdavačke ustanove »Hrvatska riječ«, zbrika pjesama Vojislava Sekelja »U izmučenim riječima«.
Jedno od postignuća hrvatske manjinske nacionalne zajednice u Vojvodini je i kontinuirano izlaženje časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni«, čija redakcija nastavlja s praksom predstavljanja hrvatskog književnog pisma u Podunavlju, a uz uspostavu dubljeg uvida u pisanu prošlost, književna produkcija »Klasja« omogućuje čitateljima i uvid u aktualnu književnu praksu. Naznačio sam neka od postignuća hrvatske zajednice u sferi kulture, postignuća koja je stvorilo društvo i koja postoje po umnom radu ljudi, a koja ću moći predstaviti tijekom Kolonije, a sve te nabrojane činjenice o postignućima, nesporno su važne za očuvanje i njegovanje materinjeg jezika koji je središnjica književne, umjetničke, kulturne i opće problematike svijeta hrvatstva u Podunavlju.
NAPADI PROTIV HRVATA U VOJVODINI: Osim postignuća, kao hrvatski književnik, tijekom ove Kolonije govorit ću i o problematici aktualne situacije glede napisa u pojedinim medijima uperenih protiv hrvatske nacionalne zajednice, kojima se potencira tzv. bunjevačko pitanje i niječe pripadnost Bunjevaca hrvatskom narodu. Također, govorit ću i o neostvarivanju prava hrvatske zajednice na informiranje na materinjem jeziku na državnoj televiziji RTV Novi Sad, kao i o podizanju tužbi RTV Novi Sad protiv dužnosnika Hrvatskog nacionalnog vijeća i djelatnika NIU »Hrvatska riječ« Dušice Dulić i Zvonimira Perušića radi sprečavanja navodnog govora mržnje, te o podizanju kaznene prijave Bunjevačke stranke protiv predsjednika DSHV-a Petra Kuntića zbog navodno izvršenog kaznenog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, dok ću u okviru teme ovogodišnjeg Savjetovanja koja je određena nazivom »Ubojice su među nama«, govoriti i o prijetnjama ubojstvom novinarima »Hrvatske riječi« koja su se dogodila mjeseca siječnja prošle godine, zatim o također prošlogodišnjim incidentima na katoličkim grobljima u Somboru i Subotici gdje su skrnavljeni grobovi, te o incidentima u Tavankutu, gdje je u dva navrata rušena bista Matije Gupca, kao i o grafitima u Subotici koji su se pojavili lipnja ove godine s prijetećom porukom o likvidaciji Hrvata i naznakom da su Hrvati niža rasa.
O svemu spomenutom, kao hrvatski književnik ne mogu šutjeti, jer je i moje književno pismo i javna riječ, naravno među ostalim književnim pismima i javnom riječju, pokazatelj kako o našem dobu svjedoči poezija i proza, ali i javna riječ; kako o našem dobu svjedoči jedan od književnika.
Kolonija književnika u Kanjiži mjesto je susreta, a predočeni radovi i predavanja i na ovogodišnjoj Koloniji izrazit će određeno stanje duha i bit će svjedočanstva o našem aktualnom vremenu, isto tako, kao i svjedočanstva našega promišljanja o daljnjoj i bližoj prošlosti, a tijekom bogatog programa Kolonije pokušat ćemo promisliti i o putovima koji stoje pred nama. Ovogodišnji susret je pred nama i započnimo ga kako to i dolikuje, polaganjem vijenaca i odavanjem počasti osnivačima Kolonije književnika u Kanjiži.
Zvonko Sarić
Tekst pročitan 31. kolovoza, na otvorenju 53. Kolonije književnika u Kanjiži
