Arhiv tekstova
Bitka na Mohačkom polju
29. kolovoza 1423. godine rođen je Ivan Česmički, poznatiji kao Jannus Pannonius, hrvatski renesansni pjesnik. Rođen je, piše u jednoj pjesmi, u blizini ušća Drave u Dunav. Školovao se, pod pokroviteljstvom ujaka Ivana Viteza od Sredne, biskupa i učitelja Matije Korvina, kasnijeg hrvatsko-ugarskog kralja, u Italiji gdje je već sa 16 godina bio afirmirani pjesnik. Nakon doktorata, uslijedila je munjevita karijera okrunjena sjedanjem na stolicu pečuškoga biskupa. Uskoro ga je kralj Matija pozvao na dvor gdje je sreo kipara Ivana Dunkovića te minijaturistu Juraja Julija Klovića. Nezadovoljan kraljevom politikom stao je na čelo urotnika, no kada je Matija skršio pobunu, pobjegao je na Medvedgrad gdje je i umro 1472. godine.
29. kolovoza 1526. godine odigrala se jedna od najznačajnijih bitaka u povijesti Hrvata. Nekoliko dana ranije građani Iloka, Erduta i Osijeka bez borbe su predali svoje gradove. Nakon toga Osmanlije su krenuli u osvajanje Ugarske. Kralj Ludovik nije želio čekati ni hrvatsku vojsku pod zapovjedništvom Krste Fronkapana, ni erdeljsku pod Ivanom Zapoljom, već je želio sam sa svojom vojskom pobijediti Osmanlije i tako se proslaviti. Do odlučne je bitke došlo na Mohačkom polju. Ugarska je vojska doživjela težak poraz, a kralj je pri bijegu poginuo. Nakon bitke na Mohačkom polju raspala se Hrvatsko-Ugarska Država, a hrvatsko je Podunavlje pripalo Osmanlijskom Carstvu.
29. kolovoza 1189. godine sklopili su Dubrovčani ugovor sa bosanskim banom Kulinom kojim se Dubrovčanima daje sloboda trgovanja u Bosni bez ikakvih ograničenja i nameta. »U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja ban bosanski Kulin, prisežem … svim građanima dubrovačkim, da ću vam biti pravi prijatelj odsada i dovijeka … da ću sve Dubrovčane, koji hode po mojoj državi trgujući, gdje tko prebiva i kuda prolazi s pravom vjerom i pravim srcem držati bez svake štete…«.
30. kolovoza 1905. godine umro je u Kreševu Grgo Martić, franjevac i jedan od vođa narodnoga preporoda Hrvata u Bosni i Hercegovini. Rođen je 24. siječnja 1822. godine u Rastovači kraj Posušja u Hercegovini. Studirao je u Zagrebu, a Ilirskom se pokretu priključio još četrdesetih godina 19. stoljeća koristeći pseudonim Ljubomir Martić Hercegovac. Stvarao je pod utjecajem narodne poezije i Ivana Mažuranića. Najvažnija djela su mu »Osvetnici«, »Posvetnici«, pripovijest »Bijedni Novak« te putopisi »Put u Dubrovnik« i »Putovanje u Makarsku« te posthumno djelo »Zapamćenja«.
30. kolovoza 1943. godine izašao je prvi broj »Oslobođenja«. Otisnut je u Donjoj Trnovi kod Bijeljine.
30. kolovoza 1933. godine u Sarajevu rođen je Ivan Kušan, hrvatski književnik, dramatičar, pisac za djecu i prevoditelj. Diplomirao je i magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Redoviti je profesor Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Najvažnija djela su mu »Uzbuna na Zelenom Vrhu«, »Koko i duhovi«, »Koko u Parizu, Koko u Kninu«, »Ljubav ili smrt«, »Domaća zadaća«, »Lažeš Melita«, »Razapet između«, »Zidom zazidani«, »Moj potop«, »Toranj«, »Naivci«, »Čaruga pamti« i »Medvedgradski golubovi«. Član je Europske akademije za film i televiziju iz Bruxellesa i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
30. kolovoza 1928. godine umro je u Beogradu Ivo Vojnović, hrvatski književnik rođen u Dubrovniku. U drami Ekvinocij i u Dubrovačkoj trilogiji lirskom je nadahnutošću opisao propast Dubrovačke Republike i francusku okupaciju dubrovačkoga područja.
30. kolovoza 30. godine prije Krista umrla je egipatska kraljica Kleopatra.
30. kolovoza 1942. godine strijeljali su ustaški zločinci Savu Šumanovića, srpskoga slikara.
30. kolovoza 1974. godine izgubilo je život oko 150 putnika u željezničkoj nesreći na zagrebačkom kolodvoru.
30. kolovoza 1997. godine poginuli su u automobilskoj nesreći u Parizu Diana Spenser, britanska princeza od Walesa i njen pratilac i ljubavnik.
31. kolovoza 1834. godine rođen je u Splitu Natko Nodilo, hrvatski povjesničar, etnolog i političar. Zalagao se za ujedinjenje Dalmacije u Banskom Hrvatskom što je izazvalo austrijske vlasti te je izbačen s profesure u splitskoj gimnaziji. Uređivao je glasilo Narodne stranke te je bio jedan od vođa narodnoga preporoda Hrvata u Dalmaciji. Istraživao je povijest Hrvata, osobito mitologiju i drevna vjerovanja te njihove refleksije u folkloru te je zaključio da su Hrvati podrijetlom irano-indijski Arijci. Bio je redoviti profesor opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu, danas Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te rektor Sveučilišta. Umro je 1912. godine u Zagrebu.
4. rujna 1862. godine rođen je u Osijeku Franjo Krežma, hrvatski violinski virtuoz i skladatelj. Nastupati je počeo u osmoj godini, a u devetoj je skladao i zahtjevnije kompozicije. Sa sestrom Ankom završava bečki konzervatorij te koncertira u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Mađarskoj. Požar je uništio njegovu violinu, a od opusa su ostali tek fragmenti. Umro je 15. lipnja 1881. godine.
5. rujna 1988. godine umro je Danko Oblak, hrvatski književnik. Rodio se u Zagrebu 19. ožujka 1921. godine i gdje je završio Trgovačku akademiju. Sudionik je antifašističkoga pokreta od ljeta 1943. godine. Novinarskim i spisateljskim radom počeo se baviti još prije rata. Radio je u Nakladnom zavodu Hrvatske, u redakciji lista »Pionir«, a uređivao je tjednik »Novine mladih«. Bio je umjetnički direktor »Zora filma« te urednik kulturne rubrike »Večernjeg lista«. Pisao je kritike, reportaže, putopise i komentare kulturnih zbivanja. Autor je filmskih i TV scenarija. Uz Kamila Ferenčaka, novinara, i Slavka Macarola, sveučilišnoga profesora, osnivač je izviđačke organizacije, koja program crpi iz skautskoga pokreta. U romanima »Priče kraj logorske vatre«, »Zelena patrola«, »Treća crnovrška« te »Poletarci« opisao je pustolovni duh i mnoge avanture dječaka i djevojčica u izviđačkim družinama. Dobitnik je više desetaka najuglednijih književnih nagrada.
