Arhiv tekstova
Reforma ili urušavanje
Taman se jedan skandal u ovoj zemlji potisne u zaborav, eto stvori se novi. I to, sasvim neuobičajeno, njegovo se razotkrivanje ne vodi iz oporbe, što je u opisu poslova političke grupacije koja nije na vlasti, nego upravo iz redova same vlasti. Štoviše, iz iste stranke iz koje je i glavni akter neugodnog događaja.
Iako je i prethodnih godina bilo toliko afera da su se prelijevale i prekrivale jedna drugu, čini se da je ova s vojnim kacigama i opremom baš onako ozbiljna. Neki već nagađaju da u njenoj osnovi i nije ugovor s famoznih 300 milijuna eura, nego nešto još dublje. Navodno se politički vrhovi i u Srbiji i u Crnoj Gori preko vojske pozicioniraju u odnosu na referendum o samostalnosti u Crnoj Gori, koji je izgleda neizbježan. Analitičari čak idu i dalje, pa »aferu Davinić«, ili »aferu Mile Dragić«, kome koji naziv više paše, stavljaju u kontekst daljnje degradacije Vojske kao institucije, ionako već dobro načete ulogom u ratu, nerasvijetljenim ubojstvima i samoubojstvima vojnika, smjenama, špekulacijama, generalskim stanovima, nevojnim akcijama uz pomoć vojnih sredstava, i drugim vijestima kojih su novine prepune.
U svakom slučaju, dojam koji ovi događaji ostavljaju na građanstvo svakako nije dobar, a ne treba zaboraviti da su budući vojnici i novaci samo djeca svojih roditelja, koji bi voljeli da njihovi sinovi »dug domovini« oduže u uzoritoj i sigurnoj instituciji. Globalna geopolitička situacija navještava da opasnosti od ratnog sukoba u skoroj budućnosti ne bi trebalo biti, pa je i tim prije od vitalne važnosti upravo sad Vojsku SiCG dovesti u red i pripremiti je za Partnerstvo za mir. Reforma vojske svakako je jedan od prioriteta svake poslijediktatorske vlade, ali reforma ne znači nužno urušavanje i uništavanje institucije. A, ovo što se ovdje radi, nekako sliči upravo tome.
U sjeni ovih događaja u vojsci, ostala je najava da bi ubuduće i žene u ovoj zemlji mogle biti vojni obveznici. Ne bi to bila baš klasična vojna služba, s ročnicima u suknjama, kakvih je pokušaja, i to neuspješnih, već bilo prije dvadesetak godina, ali bi, po tim zamislima, i žene bile podučavane za ponašanje u ratnim uvjetima.
Najpoznatija zemlja u kojoj su žene aktivni sudionici u obrani zemlje jest Izrael. No, povijest i iskustvo te zemlje, a poglavito njena ratna svakodnevica, nisu nešto čemu bismo ovdje, u srcu Europe, danas trebali težiti.
Z. P.
