Arhiv tekstova
Države, to su oni
Mnogi su se diktatori okušali na području obrazovanja i kulture, tj. osim socijalnih eksperimenata pokušali su po svojim zamislima usustaviti obrazovni sustav. Mohamed Suharto, vladar Indonezije, pokušao je poput mnogih socijalističkih diktatora, industrijalizirati svoju zemlju. Naravno da svako zadiranje u tradicionalne načine življenja, osobito u multikonfesionalnim i multinacionalnim sredinama, izaziva otpor u dijelu stanovništva. Nasilno i traljavo izvedena industrijalizacija, u biti provedena bez tržišnih razloga, uzrokovala je opće siromašenje stanovnika, no vladaru je donijela lagodan život. Duboku je starost dočekao bogatiji za tridesetak milijardi dolara na račun nekoliko milijuna mrtvih.
Pol Pot, vođa kambodžanskog naroda, u biti je masovni ubojica. Dok su socijalistički diktatori, načelno, htjeli industrijalizirati zemlju, on je nastojao stvoriti seljačko društvo. Njegovi su kmeri ispraznili gradove i umalo cjelokupno stanovništvo odveli na »polja smrti« na kojima je umrlo od gladi, mučenja i iscrpljenosti približno dva milijuna Kambodžanaca. Premda je režim srušen 1979. godine, posljedice četverogodišnje vladavina Crvenih kmera osjećaju se i danas. Pol Pot je prije nekoliko godina umro na granici Tajlanda i Kambodže u »mirnoj starosti«.
POSTKOMUNISTIČKI KOMUNISTI: Demokrat Mihail Gorbačov nije na vlast došao demokratskim putem, njegov nasljednik autokrat Boris Jeljcin izabran je na parlamentarnim izborima. Njih su dvojica zaključali lokot na grobnici umrlog SSSR-a. Međutim, duh staljinizma nastavio je živjeti u mnogim državama-slijednicama SSSR-a. Napomenimo, osim Alije Izetbegovića, kojeg je režim Josipa Broza progonio, svi su predsjednici bivših jugoslavenskih socijalističkih republika u razdoblju socijalizma bili visoko pozicionirani u državnim i partijskim strukturama. Slično se dogodilo i u zemljama bivšeg SSSR-a. Gotovo svi postkomunistički režimi koketiraju s dinastijskim modelom.
Bjelorusijom je zavladao Aleksandar Grigorjevič Lukašenko, koji je zemlju izolirao. Među »biserima« njegove politike je iseljavanje veleposlanika iz Minska. Zbunjenim su diplomatima državni službenici objasnili da se radi o opsežnim »vodoinstalaterskim radovima«. Zabranio je prodaju američkih hamburgera u McDonald’sovim restoranima i umjesto njih uveo prodaju tradicionalnih bjeloruskih juha.
Nursultan Nazarbajev vladao je naftom bogatom Kazahstanom i namjeravao je vlast predati najstarijoj kćerki Darigi.
Azerbejdžanski diktator Gaydar Alijev, nekadašnji zamjenik premijera SSSR-a i šef KGB-a u svojoj republici, nije omiljen ni u svojoj zemlji ni u zemljama parlamentarne demokracije. Premda je neko vrijeme nastojao približiti se SAD-u, vruć orah srednjoazijskih država ostao je trenutačno izvan fokusa američkih strateških interesa pa domaći diktatori još uvijek moraju raditi što ih je volja.
MEDIJI U SLUŽBI VLASTI: Islam Abduganijevič Karimov je predsjednik Komunističke partije Uzbekistana do 1989. godine, a nakon osamostaljenja od SSSR-a predsjednikom države. Na referendumu održanom 1995. mandat mu je produžen do 2000, a 2002. posebnim amandmanom osigurao si je vlast do 2007. Prema ustavu predsjednik može biti biran najviše dva puta na razdoblje od pet godina.
U zatvorima u Uzbekistanu je između 7 i 10 tisuća političkih i vjerskih zatvorenika. Politička opozicija ne postoji, a mediji su u službi vlasti. Unatoč ustavom zajamčenom slobodom tiska, zabranjena je svaka kritika predsjednika i njegove politike. Zbog »nepodobnih tekstova« nekolicina novinara služi zatvorske kazne, među njima i poznati borac za slobodu tiska Ruslan Sharipov. Privatne TV postaje smiju emitirati, ali samo pod kontrolom državne cenzorske agencije. Meka granica s Afganistanom omogućuje nesmetan prolaz švercera heroinom koji je namijenjen europskom tržištu. Karimov je posebno aktivan u protjerivanju ekstremnih islamista, odnosno svih onih koji su sumnjivi zapadu. Zabranjeno je nositi tradicionalne brade, a poznat je slučaj kada su zatvorski čuvari tukli do smrti dva muslimana jer nisu htjeli prestati s molitvom.
Turkmenistanski predsjednik Saparmurat Nijazov na čelu je države od 1985. godine. Sebe je nazvao Turkmenbašijom, vođom svih Turkmena, a uzor mu je sjevernokorejski vođa Kim Jong Il. Mnogo vremena provodi u boeingu 767-300 u kojoj se nalazi njegov »Leteći stožer«. Mediji su izvijestili da je »zrakoplov opremljen najnovijim komunikacijskim sustavima kako bi šef države mogao voditi državu i kad je u inozemstvu«. Zrakoplov je kupljen iz deviznih rezerva te uglavnom pustinjske srednjoazijske države, važnog proizvođača prirodnoga plina. Ukinuo je učenje stranih jezika, raspustio je filharmoniju, skratio je trajanje obaveznog školovanja s 12 na 10 godina i proglasio je nevažećim sve diplome dobivene izvan zemlje nakon 1993. Broj studenata je s 300 tisuća koliko ih je bilo krajem 80-ih pao na svega 3 tisuće. Na žalost, tu glupostima nije kraj. Turkmenbaši je poželio i dobio ogromne sportske komplekse, parkove i džamije, a sada se gradi divovska palača u koju će stati 1000 ljudi. U toj vrućoj pustinjskoj zemlji djeca će se, sva sretna, moći klizati i jamačno postizati uspjehe na natjecanjima.
IZVITOPERENA SVIJEST: Gotovo svakodnevno se snebivamo nad izjavama Vojislava Šešelja, koji svjedoči na suđenju Slobodanu Miloševiću. Lako ćemo dopuniti psihoprofil masovnih ubojica kada čujemo izjave Radovana Karadžića. Valja pomno pratiti i suđenje Saddamu Huseinu, bivšem iračkom diktatoru, koji će sigurno objasniti zašto je na podanike bacio kemijsko oružje. Nitko nije potvrdio no ni demantirao da je Idi Amin, »Veliki Tata«, »Afrički Krvnik«, ili »Gospodar Svih Životinja na Zemlji i Riba u Moru« bio kanibal. U hladnjaku je držao glave ubijenih političkih protivnika, a njihovim je tijelima hranio ljubimce krokodile. g
