Arhiv tekstova
Istina će vas osloboditi
Vrlo je smjelo postaviti pitanje bilo kome: što je najvažnije u životu? U tom slučaju ostvari se ona narodna poslovica: »Koliko ljudi, toliko ćudi«. Naime, čovjek je biće koji uvijek na tako važna pitanja ne razmišlja nego redovito polazi od sebe i od toga časa svoga života. Tako će na to pitanje bolesnik odgovoriti da je najvažnije u životu zdravlje, razočaran čovjek će odgovoriti da je najvažnija ljubav; onaj koji je u neimaštini odgovorit će da je najvažnije imati, itd. Razumljivo da je svakom čovjeku njegov križ najteži, njegova patnja najveća i njegov problem najhitniji. I tako dolazimo do činjenice da se u velikoj većini slučajeva u krajnjoj liniji čovjek zapravo cijeloga života bavi sam sa sobom. To se može činiti tužno, ali to je tako.
Međutim, ne može se slagati mozaik bez ikakvoga plana, pa ni mozaik ljudskoga života, kako god je složen »od malih kamenčića«. Mora postojati jedna zamisao, jedna »predslika« da bi mozaik bio skladan i logičan. Tvrdim da je u životu najvažnija istina. Kada čovjek gradi oko sebe lažni svijet, to je krivo. Ne može donijeti nikakvo rješenje i vrlo je opasno jer je zavodničko. Kada čovjek drugom gradi lažni svijet, kad-tad doći će do razočaranja. U mjehuru sapunice vidimo u prekrasnim bojama prekrasne predmete, ali čim taj mjehurić sapunice dodirne tvrdi predmet, sve se pretvori u ništa.
LAŽ JE NIŠTA, ISTINA JE SVE: Netko je rekao da se na tonama laži ne može graditi ništa dok se na mrvici istine može graditi svemir. Kada dublje uranjamo u sebe, tada i na relacijama odnosa s bližnjima jednako tako osjećamo da je najvažnija istina, jer svaka relacija izgrađena na interesu, pretvaranju, himbi, glumi vodi u prijevaru. A iskrenost, pa makar i ona najskromnija, može uroditi velikim djelima ljubavi i prijateljstva. Stoga je razočaranje i najgorče iskustvo što ga čovjek može doživjeti. Kada promatramo napuštene ljude, ili starce i starice po staračkim domovima, ili osiromašene samce, pa i notorne alkoholičare, naći ćemo u svakom odgovoru najveću dozu gorčine, a to je razočarenje.
Jedna od najtežih bolesti našega vremena je upravo ta razočaranost. Čovjek je bolestan jer je prevaren ili zaveden. On je više brojka »roba«, nego li osoba. S njim se manipulira i njega se ucjenjuje. Ali, to nije istina o čovjeku. Za nas vjernike najveća je istina o čovjeku: Bog nikada ne stvara »škart«, nego uvijek »vrijednu robu«, jer čovjeka ne stvara za ovu zemlju, makar mu prvu fazu života određuje na ovoj zemlji, nego ga stvara za vječnost, za beskonačnu sreću, za dijalog i zajedništvo s Njim. Tako je istina o čovjeku i kršćanska antropologija daleko iznad onoga što ovoga časa svatko od nas na prvi mah doživljava ili misli.
Jednako tako je istina ako se dublje zamislimo i uspijemo uroniti najdublje u sebe osjetit ćemo da je ovo što tvrdim jedino pravo. Čovjeka ispunja istina. Bog je Istina. I zato čovjeka može ispuniti samo ta »vertikalna« istina. Ona nije samo objavljena u Bibliji, nego je upisana u savjest svakoga čovjeka. Prorok bi rekao »Na stjenke našega srca«. Uistinu, može li biti drugačije? Jedna od tih »upisa u stjenku našega srca« je i Dekalog. Mogu se mijenjati sistemi, mogu se mijenjati svjetovi, a napose običaji, ali se Bog ne može promijeniti, niti se može promijeniti ljudska narav.
MOĆ ISTINE I SVJETLO U SVIJETU: Radi toga je upravo dar Neba našemu vremenu Papa Benedikt XVI. koji je od prvoga dana svoga pontifikata ne prestaje upozoravati na najtežu zabludu našega vremena, a to je relativizam. Makar medalja ima dva lica, lice i naličje, istina nema dva lica. Istina je neumoljiva i ima samo jedno lice, a to je ono što je ucrtano u našu narav. Stoga se s istinom ne može trgovati, ne može manipulirati, ni politizirati. Istina je nedodirljiva svetost, kako god bila gorka, ali uvijek spašava. Stoga je Isus i mogao obećati svojim učenicima da će ih Istina osloboditi. Da, istina oslobađa. Do kraja je među nama slobodan onaj tko poznaje, posjeduje i živi po istini. Najveći varalica je onaj tko sam povjeruje u svoju laž. Stara je spoznaja da je čovjek najveći varalica samoga sebe. Mučenici su heroji za istinu, jer su svjedoci istine.
Nerijetko se kroz cijelu povijest događa da se istinu plaća životom, ali se i to isplati, jer jedino tako ostaje na snazi moć istine i svjetlo u svijetu. U našim ponašanjima suvremenost uranja u ciničko Pilatovo pitanje »Što je istina?«. Na temelju takvog cinizma Isus je u ime »istine« otišao na križ. Međutim, baš je taj njegov odlazak na križ postao za nas izvor spasenja. Tako nam je njegova žrtva života otvorila oči da znamo cijeniti istinu i živjeti za istinu. Pred herojima istine treba uvijek stajati sa poštovanjem, makar se mi možda toga časa i ne slagali sa tom spoznajom, ali je heroj svjedok. A svaki je svjedok veliki čovjek. Kada bi u našem vremenu znali otkriti heroje istine i svjedoke za istinu, zasigurno bi bilo više povjerenja i više sreće među nama. Ovako, u svijetu zavođenja i relativizma, svatko od nas je izložen opasnosti da bude prevaren, a onda i razočaran i tako se nižu dani za danom, opterećeni besmislom.
»Istina će vas osloboditi«. Kako? Tako da je želimo, da je volimo i da imamo snage ne prodavati se, nego živjeti »za«. Vjernik se stoga obraća dnevno molitvom za taj dar istine. Blažena Majka Terezija je na jednom mjestu ovako zapisala: »Vjerujem da na svijetu ne postoji osoba koja od mene ima veću potrebu za Božjom pomoći i milosti. Ima trenutaka kada se osjećam osamljenom, napuštenom i bez orijentacije… Vjerujem da u tim trenutcima leži pravi motiv zbog kojega me je Bog izabrao da Mu služim. Nikakvu zaslugu ne mogu sebi pripisati. Upravo suprotno, imam potrebu za Njegovom pomoći dvadeset četiri sata dnevno. A kada bi dani imali više sati i moja bi se potreba za Njegovom pomoći produžila.« Eto to je istina, i to je stav prema istini. g
