Arhiv tekstova
Bachov apsolutizam
Franjo Josip ukinuo je 1851. godine oktroirani Ustav i uspostavio apsolutizam, koji je prema ministru Alexandru Bachu nazvan Bachov apsolutizam. Zadaća apsolutizma bila je zaostalu Austrijsku Carevinu preoblikovati u modernu državu kapitalističkoga društvenog ustroja. Zakonskom je regulativom proglašena nepovredivost privatnoga vlasništva (1852. godine donesen je Građanski zakonik) i osnovane su institucije potrebne bržem protoku novca, informacija i kapitala. Potican je razvoj banaka i novčarskih zavoda, uvedena je opća porezna obveza i jednakost pred zakonom. Ukinute su unutarnje međe i mitnice, uvedeni su novi porezi, a godine 1856. ukinute su povlastice cehova. Potican je razvoj školskog sustava, doneseni su zakoni o lovu, sječi šuma i odredbe kojima su osnovane zemljišne knjige. S radom su počeli javni bilježnici (do tada su ovjerovateljsku službu obavljali biskupijski kaptoli), a izdan je patent o ravnopravnosti protestanata i Židova s katolicima.
Međutim, stanovništvo nije bilo spremno na silne promjene, koje se mogu usporediti s brzinom reformi Josipa II. Pokraj toga, mreža policijskih doušnika preplavila je državu i bila je zabranjena svaka politička aktivnost. Da bi smirio rastuće nezadovoljstvo, car je morao otpustiti ministra Bacha.
BACHOVI HUSARI: Hrvatski se sabor u desetljeću apsolutizma nije sastajao i zakone koji su vrijedili u Banskoj Hrvatskoj proglašavao je bečki dvor. Bansko vijeće, kojeg je ustanovio Jelačić 1848. godine, zamijenjeno je 1850. godine Banskom vladom – njezine je pak ovlasti preuzelo 1852. godine Carsko kraljevsko namjesništvo.
Županije su ukinute i u Banskoj Hrvatskoj te u Slavoniji i Srijemu ustanovljeno je pet okružja. Činovnička su mjesta zauzeli Bachu odani službenici, koji su nazvani Bachovi husari. Oni su provodili germanizaciju, čemu su Hrvati pružili znatan otpor. Bachov je apsolutizam poništio dosege Hrvatskoga narodnog preporoda – zabranjena je upotreba hrvatskih nacionalnih simbola i uvedena je stroga cenzura. Hrvatski su se intelektualci povukli iz političkoga života i preporoditeljsku djelatnost nastavili u znanosti i kulturi.
OSNOVNI KRAJIŠKI ZAKON: Građanski je zakonik bio pravnom osnovom za raspad seljačkih kućnih zadruga. Seljaci su postali vlasnici zemlje koja je do tada bila vlasništvo plemića i koju su obrađivali uz plaćanja rente. Seljaci su morali platiti dobivenu zemlju, a država je platila odštetu plemićima zbog izgubljenih prihoda od sudskih taksi te prava na ubiranje radne rente.
Godine 1850. donesen je Osnovni krajiški zakon, kojim su zadruge u Vojnoj krajini postale vlasnikom zemlje koju obrađuje, ali samo dok njeni članovi obavljaju vojnu službu. Dok su u cijeloj Austrijskoj Carevini ukidani feudalni odnosi, taj je Zakon učvrstio feudalne obveze krajišnika, koji su morali ratovati i izvan domovine. g
