Maestro svog zanata
Već dugo najavljivan i odlagan koncert Zvonka Bogdana u povodu obilježavanja 160. godina turizma na Paliću održao se 3. rujna na Ljetnoj pozornici na Paliću.
Iako su Subotičani, a i publika koja je došla i iz drugih krajeva Vojvodine, cijelo ljeto čekali na ovaj gala koncert, zadovoljstva i užitka nije manjkalo. Zvonko Bogdan, veliki gospodin pjesme, u pravom smislu maestro svoga zanata, svojstveno se potrudio da koncert bude na visokoj glazbenoj razini.
PREPUNA LJETNA POZORNICA: Prije samog početka koncerta, tamburaški orkestar Radio Televizije Novi Sad svirao je animir glazbu. Poznatim vojvođanskim pjesmama i igrama uveli su publiku na velika vrata u koncert koji će dugo pamtiti. Subotička publika odavno nije slušala Zvonka Bogdana na ovakav način. Kako je on umjetnik koji i nastupajući u restoranu uspijeva binu pretvoriti u koncertni podij, možete zamisliti kako je tek izgledao ovaj gala nastup.
Ljetna pozornica bila je prepuna posjetitelja.
U prvom dijelu koncerta Zvonko Bogdan je pjevao pjesme koje je sam sakupljao po Mađarskoj, Slavoniji i Vojvodini. Sakupljao ih je kako bi pronašao stare tekstopisce i skladatelje, te bi njihovim djelima, kao što je to bio slučaj na koncertu, utisnuo duh vremena iz kojih potiču i donio ih u pravi život i ambijent. Uz kratku priču o svakoj pjesmi, o njenoj povijesti, podrijetlu, i duhom riječi i glazbenom interpretacijom, slušatelj se mogao vratiti u to vrijeme i dočarati sebi kako je ta pjesma tada zvučala, te se uvjeriti kako ona i danas u Zvonkovoj izvedbi ne gubi na svojoj autentičnosti.
IZVORNE VERZIJE STARIH PJESAMA: Prije stotinjak godina, nije bilo nosača zvuka, televizije i ljudi su pjesme pamtili po sluhu. Dok bi jedna pjesma stigla od Budimpešte do Beograda, Subotice ili Novog Sada promjenila bi nekoliko svojih faza. Mnoge pjesme su se zato pogrešno intepretirale, a Zvonko ih je ovjekovječio u izvornom obliku jer je osjećao dužnost prema tim autorima, te imao želju da ih kao takve prikaže i današnjim glazbenicima.
Duh koji se sve vrijeme osjećao, govorio je vremenu koje je neponovljivo. Kako kaže Zvonko Bogdan, »to je samo uspomena na jedno vrijeme koje se nikada više ponoviti neće, koje može biti samo drugačije«. To dokazuju pjesme: »Ako si ti pupoljak od ruže«, »Jesen stiže dunjo moja«, »Cele noći ladovina«, »Tijo noći«…
U nastavku koncerta slijedile su pjesme »Ej salaši na severu Bačke«, »Govori se da me varaš«, »Ne vredi plakati«, »Već odavno spremam svog mrkova«…, pjesme koje su pobudile velike emocije kod publike, praćene pljeskom, ali i po kojom suzom. A zašto? Zato što su istinite, i što su nastale vezujući se za istinite ljude i istinite događaje.
GOSTOVANJE JULIJE BISAK:Najveće iznenađenje i senzacija koncerta, bilo je gostovanje Zvonkove kolegice Julije Bisak. Oni su nas još jednom vratili u vrijeme više od 15 godina unatrag, u vrijeme kada su skupa nastupali i radili.
Kao što Zvonko Bogdan tvrdi kako točak povijesti ide naprijed, mijenjaju se i vremena i ljudi i običaji, tako su nastale i pjesme sa posljednjeg albuma, koje su se čule u posljednjem dijelu koncerta: »Ko te ima, taj te nema«, »Život teče u laganom ritmu«, »Prošle su mnoge ljubavi«, »Šta li radi moja ljubav«,…
Na kraju se može zaključiti jedino to kako publika poslije ovakvog repertoara, vokalne i sviračke interpretacije Zvonka Bogdana i osam tamburaša te koncepcije, nije htjela ići kući. Ipak, nakon skoro puna tri sata glazbenog spektakla, ne malog, nego velikog teatra, koncert se završio uz taktove »Malog bunjevačkog kola«.
Neka ovo bude koncert za pamćenje. Nadam se ne samo uspomena na jedno vrijeme i jedan koncert, nego da ćemo Zvonka Bogdana slušati i u skoroj budućnosti, na istom ili nekom drugom mjestu. On je naša dika i ponos.
Antonija Piuković