Arhiv tekstova
Moj prvi triatlon – radost u duši, bolovi u tijelu
4Kako je uopće došlo do odluke da se okušate u vjerojatno najtežoj sportskoj kombinacijskoj disciplini, »Ironmanu«, koji objedinjuje tri utrke u jednoj (plivanje, vožnja biciklom i trkački maraton)?
Kako je sve to počelo, iskreno, ne mogu se baš točno sjetiti, ali znam da sam poslije odvožene relacije Zagreb-Subotica i istrčanog Plitvičkog maratona rekao sebi – Marko, to je to, dosta brate za ovu godinu, pa nije sport sapun da se troši, biće još prilika za dokazivanje. I tako sam ja poslušno svaki dan išao na posao i vraćao se s posla, spavao, gledao TV i radio sve »što rade mladi«. Onaj moj Clark Kentovski (Supermanov alter ego op. a) preuzeo je inicijativu. I tako je to išlo jedno vrijeme (otprilike 2-3 tjedna) sve dok jedan dan, surfajući Internetom tijekom radnog vremena, nisam naletio na austrijske stranice o Ironmanu. To je bilo to – ljubav na prvi pogled, rađanje supernove, prvo pivo… Za jedan dan sam pronašao sve informacije koje su mi potrebne za Ironman; treninge, iskustva, prehrana… a sutra ujutro sam već odradio prvi trening. Eh, kako se ljudi brzo napale.
4Kako je tekla priprema?
Najkraća moguća priprema za Ironman (koju sam ja uspio naći na Internetu) je bila 36 tjedana. Ispred mene je bilo 6 tjedana, 6 paklenih tjedana. Svaki dan ustajanje u 6 ujutro, trčanje, plivanje ili vožnja biciklom. Nema alkohola, nema zezanja. Kao jedan od težih treninga izdvojio bih da sam se uspio uspentrat na Sljeme trčeći, po prvi put u životu. Paralelno s treninzima počeo sam tražiti i sponzore, jer sam skužio da će me bicikl, kaciga, sprinterice, cvike, nove patike, pulsmetar, neopren (oprema) stajati čitavo bogatstvo; međutim bez uspjeha. Taj neuspjeh me nije omeo u nastavku misije.
4Kada i gdje ste pristupili startnoj crti?
I došao je i taj dan. Moram priznati već sam pomalo i čekao da se sve to završi, jer mi je bilo dosta tog asketskog života. Dvadeset sedmi kolovoza 2005. Podersdorf, Austrija. Ironman i ja. Oči u oči. Prvo je na red došlo 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i na kraju maraton – 42 kilometra trčanja. S posuđenim biciklom, starim patikama, šminkerskim (a ne sportskim) cvikama, bez neoprena, ali nabrijan do maksimuma.
4Mnogi čitatelji »Hrvatske riječi« sada, po prvi puta čuju za Ironman natjecanje. Kroz osobni doživljaj pokušajte opisati cijelu torturu kroz koju ste prošli tog 27. kolovoza?
U 7:30 oglasio se zvižduk i mi smo krenuli. Trebam li reći da sam bio jedini natjecatelj bez plivačkog odijela? Vjerojatno sam bio smiješan ostalima; u fazonu, s kojeg je Marsa ovaj pao; a bili su u pravu, jer voda je bila led ledeni. Poslije isplivanih 100 metara htio sam izaći, smrzo sam se ko… Ipak, nisam htio popustiti. Rekao sam sebi, nek me iznesu mrtvog, ali ja neću popustiti, makar mi to zadnje bilo. Dionicu od 3,8 kilometra isplivao sam za 1 sat 15 minuta i 56 sekundi. Samo je par ljudi bilo iza mene. Kad sam izašao iz vode prvo sam se dobro obukao i zamotao u ručnik da dođem sebi od hladnoće. Vrijeme izmjene mi je bilo 9 minuta, što je bilo uvjerljivo najgore vrijeme prve izmjene, ali ja sam morao doći sebi. Kad sam se malo okrijepio, krenuo sam na biciklu (sad već, naravno, apsolutno zadnji). Ali, kako sam krenuo, nasrnuo sam ko rudonja. Ispred mene je bilo 4 kruga od po 45 kilometara, a ja sam prvi krug odvozio prosjekom 35 kilometra na sat i to još suzdržavajući se da ne idem prebrzo, jer sam znao da je kraj još daleko. Jednog po jednog ostavljao sam ostale Ironmanove iza sebe. Tijekom vožnje biciklom ostavio sam iza sebe 60-tak natjecatelja. Zadanih 180 kilometara sam odvozio za 5 sati 16 minuta i 46 sekundi prosječnom brzinom od 34 kilometra na sat. Posljednjih 80 kilometara na biciklu počeli su bolovi koji nisu prestali do kraja utrke (u biti nisu prestali do sljedećeg dana). Još jedna zanimljivost, ako ste mislili da se ne može vršiti mala nužda s bicikla u pokretu – pogriješili ste.
Na kraju šlag – maraton, 42 kilometra i 195 metara trčanja. I tu sam odmah na početku krenuo gromovito (prvih 10,5 km istrčao sam za 48 minuta). Maraton sam istrčao za 3 sata, 45 minuta i 7 sekundi.
4Koliko je iznosio Vaš ukupni rezultat na debitantskom Ironmanu?
Ukupno vrijeme triatlona: 10 sati, 32 minute, 56 sekundi; i 70. mjesto u ukupnom poretku od oko 170 prijavljenih.
4Kako biste opisali osjećaj nakon ulaska u cilj?
Kakav je bio osjećaj nakon ulaska u cilj? Pa, prilično čudan. Duša, visoko iznad tijela (misleći valjda da je tijelo izdahnulo) gušta u neponovljivom osjećaju sreće, dok se tijelo grči u bolovima, psujući dušu što ga tjera na ovakve napore.
4Što ste koristili za okrepu tijekom utrke?
Usput sam pio izotonike i colu, jeo banane, čokolade i razno-razne energetske gelove, a kako me je za vrijeme trčanja uhvatila i velika nužda, stigao sam i to obaviti (wc papira nisam imao uza se). Zanimljivo je i to da sam na svom prvom triatlonu ostavio slovensku četveročlanu repku da guta prašinu.
4Što planirate sljedeće?
Što je sljedeće? Kao prvo, jedna krigla (e sad jedna…) dobrog piva, pa ćemo vidit što dalje. Nešto ćemo već smislit. g
