Arhiv tekstova
Kako, molim?
PREKO STRUGA DO MILIJARDI
Tako ni sada nisam siguran da ćemo ikad saznati što se stvarno događalo s kompanijom ‘Mile Dragić’ i kako je čovjek od jednog struga stigao do stotina milijuna eura. To je poput one priče kako se od gajbice piva stiže do milijardera. Miroslav Hadžić, direktor beogradskog Centra za civilno-vojne odnose, Građanski list, 10. rujna
MO@E LJEP[I, MO@E LI I STARIJI?
Gdje je udario tsunami? Jedva se tko sjeća. Ali svi znaju gdje je udarila Katrina. Indonezijski arhipelag, to je nigdje. New Orleans je mitsko mjesto, svugdje i nigdje. Takva se mjesta teško daju izmjestiti. Gradonačelnik (zabilježimo njegovo ime: Ray Nagin; u prilici goleme vodurine nije se zasad izjasnio koliko duboko može roniti na dah), sada ohrabruje: »Sagradit ćemo iznova grad, još ljepši«. Teško da New Orleans može biti ljepši od sebe samoga. A sigurno je da se neće moći sagraditi grad još stariji, kao što to nije uspjelo ni u slučaju mostarske ćuprije. Slobodan Šnajder, književnik, Novi list, 10. rujna
TRI SLABOSTI MOGA HRVOJA
Moj sin Hrvoje ima slabosti: brz je na novčaniku, šaki i šlicu. Zlata Petrač, aktivistica LS-a, Nacional, 6. rujna
[TO JE BABI MILO…
O događaju od 11. rujna 2001. čuo sam mnoge teorije. I to je uvijek tako, kad se dogodi jedna tako velika nesreća plasiraju se »teorije zavjere« u kojima su Amerikanci, po pravilu, najpokvareniji. A ušima našeg svijeta kao da prija ta teorija. U takve stvari ne vjerujem, jer ne postoji nijedan ozbiljan dokaz za to, niti postoji bilo kakvo racionalno objašnjenje za priče da su Amerikanci sami sebe bombardirali. Zamislite najveću svjetsku silu koja namjerno slabi sebe?! To je toliko besmisleno da su i neke knjige na tu temu pisane, a i pisane su i tiskane samo da bi se dobro prodale. A ljudi se često povuku za onim što bi željeli da je istina, a ne za onim što se doista dogodilo. Zoran Dragišić, s Fakulteta civilne obrane u Beogradu, Dnevnik, 11. rujna
ISPA[TAMO ZBOG VO\A
Imam slavu, novac, obitelj i prijatelje, ali me tišti to što moja zemlja i moj narod nemaju mogućnost živjeti normalno. Da imam i to, bio bih najsretniji čovjek na planetu. Vidim ogroman neispunjeni potencijal u našoj zemlji, kod naših ljudi. Ne želim reći da smo pametniji od ostalih naroda u regiji, ali smo barem u rangu s njima. Ispaštamo zbog ljudi koji vode ovu zemlju. Vlade Divac, košarkaš, Politika, 9. rujna
VOJVODINA I KOSOVO BEZ VEZE
Nikako se ne trebaju dovoditi u vezu Vojvodina i Kosovo, jer tu nema nikakve podudarnosti. Svaka paralela je besmislena. Nitko, pa čak ni radikali, više ne optužuje pokrajinsku administraciju da se zalaže za ideje o republici Vojvodini, ili nečemu sličnom. Tvrdim da danas ne postoji nijedna relevantna, pa čak ni irelevantna politička grupacija u Vojvodini, koja se zalaže za njeno odcjepljenje. Bojan Pajtić, predsjednik Izvršnog vijeća APV, Dnevnik, 11. rujna
ODR@AVANJE KAOSA
U tehnologiji održavanja kaotičnog stanja važno mjesto imaju Kosovo, sukobi s okolicom (Crna Gora, Makedonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina), kao izgovor za »odlaganje« uspostavljanja jasnih okvira vlasti. Tobože, bez jasnih granica i pune suverenosti nema države, pa se zato i odlaže donošenje novog ustava. Nebojša Popov, profesor fakulteta, Republika, rujna 2005.
TRI SIRO^I]A
Doista, sve su te tri oružane formacije nastale od blagopočivše Jugoslavenske narodne armije 1992. Prva se – pod naletom Hrvatske vojske u operaciji Oluja u kolovozu 1995. – raspala Srpska vojska Krajine. Ni Vojska Jugoslavije više ne postoji: po potpisivanju Beogradskog sporazuma 2003., preimenovana je u Vojsku Srbije i Crne Gore, a hoće li to i koliko ostati, nitko ne može sa sigurnošću reći. Konačno, ovih je dana prestala postojati i Vojska Republike Srpske – ukinuta je na zahtjev međunarodnih protektora u Bosni i Hercegovini, odlukom Skupštine Republike Srpske; njeno ljudstvo i resursi pak bit će uključeni u jedinstvene bosanskohercegovačke oružane snage. Što reći, sva tri siročića JNA nisu preživjela ni do puberteta. Filip Švarm, novinar, Vreme, 8. rujna
