Arhiv tekstova
Tamburaši zaduženi za dobro raspoloženje
U nedjelju, 11. rujna po prvi puta održao se koncert tamburaškog ansambla »Ravnica« u Velikoj vijećnici Gradske kuće.
Ovaj tamburaški ansambl nastupa u mnogim lokalima, a tijekom jednog svog nastupa, došli su na ideju da naprave jedan cjelovečernji koncert. U to vrijeme to je bila samo ideja, a osnovna misao vodilja bila je – predstaviti se publici u najboljem svjetlu i napraviti takav repertoar koji će sažeti sve ono što oni vole svirati i što svojim glazbovanjem njeguju. Sada su to i ostvarili.
KARIKA U LANCU RAZVOJA TAMBURAŠKE GLAZBE: Članovi ansambla »Ravnica« kažu kako je tambura, kao instrument, poznata na ovim prostorima već stoljećima. U početku uz žuljave i tvrde ruke seljaka, koji su stvarali prve melodije i tonove, a vremenom stigla i do prestola kojeg krasi prefinjeni i vrituozni način modernog glazbovanja. Jedana karika u lancu razvoja tamburaške glazbe je i ansambl »Ravnica«.
Na samom početku progama, jedan od članova ansambla Nikola Jaramazović pozdravio je goste te ispričao kako su članovi, koji su odlazili i dolazili, za sobom ostavljali neizbrisiv trag ljubavi, pjesme, ali da je ovaj ansambl uvijek krasio dobar »image«. Na svakom mjestu gdje sviraju, dobro su poznati kao ansambl za dobro raspoloženje. Tom mišlju nastavljen je i program koncerta.
KLASIČNE MELODIJE: U prvom dijelu programa ansambl je nastupio sa setom klasičnih melodija. Svi su oni članovi Subotičkog tamburaškog orkestra, neki su aktivni, a neki ne, ali ono što su naučili svirajući u tako velikom tamburaškom orkestru, htjeli su prenijeti i primjeniti u malom tamburaškom sastavu. Sve su to transkripcije koje su se prilagođene malom komornom sastavu. Čuli su se zvuci »Persijskog vašara« od Alerta W. Ketelbaya, »Igra sabljama« od Arama Hačaturijana, a gost Dušan Mulić izveo je na violini kompoziciju »U ciganskom stilu« Pabla Sarasatei naravno maestralnu uvertiru iz opere »Seviljski berberin« od Joakina Rosinija.
AUTORSKI DIO PROGRAMA: Uz dobro poznate pjesme »Ostavit ću konje vrane« i »Što je ostalo«, nastavio se njihov, autorski dio, programa. Marija Jaramazović je otpjevala pjesmu »I kad ostarim«, a uz solo pjevanje čule su se još dvije pjesme »Svako živi svoju tajnu« i »Zapjevaj ravnico« u izvedbi Josipa Franciškovića.
Lijepo je bilo vidjeti uloženi trud i plodove rada ovoga ansamla. Publika je to znala prepoznati i nakon svake numere pozdravljala ih je toplim pljeskom.
Čula se i solo harmonika u pjesmi »Docia« u izvedbi Branka Ivankovića Radakovića, solo basprim u »Lulo moja i Nikolinom kolu« u izvedbi Nikole Jaramazovića, a potom i duet Nikole i Josipa u »Dalmatinskom šajkašu«, te »Galeb i ja« u odličnoj interpretaciji Josipa Franciškovića.
Svaki solista bio je izvrstan. Uz dobru tehniku sviranja, potrebna je i nutarnja muzikalnost, koja nije manjkala ni kod solista. Vrijedno je spomenuti i ostale članove ansambla: Miroslava Kujundžića na basu, Miroslava Letovića na kontri, te Maria Tikvickog na basprimu.
SPLET VOJVOĐANSKIH PJESAMA: Nevena Mlinko je odrecitirala pjesmu »Saranio bi je ko caricu« iz knjige »Avaške godine« Milovana Mikovića i time uvela publiku u splet vojvođanskih pjesama.
Treba naglasiti da je ovaj ansambl imao turneje po Njemačkoj, Hrvatskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Vrijedno je spomenuti i nagradu »Zlatni slavuj« PČESA 2004. Snimili su jedan nosač zvuka i spot u režiji Stipana Milodanovića, koji je publika premijerno vidjela na samom početku koncerta.
Cijela večer bila je puna iznenađenja. Tako je na samom kraju plesni par Svirčev i Brajkov iz plesne škole »Fiesta«, zaplesao uz poznate evergreen melodije »My way« i »New York, New York«.
Članovi »Ravnice« bili su vođeni mišlju da svojim koncertom zadovolje publiku tako da od »zadovoljstva pucaju nebesa i pjesma se ori«. Željeli su ostvariti samo djelić te atmosfere. Uspjeli su u tome i time ostvarili svoj zadatak.
Antonija Piuković
