Dalmacija u vrijeme Bachovoga apsolutizma
Gospodarski oporavak Dalmacije vezan je uz 1856. godinu. Dokrajčene su cehovske povlastice i vlada je proglasila slobodu obrtničkoga djelovanja. Dio je seljaka vještih zanatu prešao u grad. Stanje se naglo popravilo 1858. godine. Talijanske je vinograde poharala bolest i porasla je cijena dalmatinskim vinima – prije vinske konjunkture za vedro se dobivalo između 2 i 4 forinte, a sada je cijena dosezala i 30 forinti.
Obogatili su se vinogradari i trgovci, ali i neki seljaci. Usporedo je porasla i potreba za većim brodovima i u Dalmaciji, osobito na otocima došlo je do jačanja brodogradnje – zbog povećane potrebe za prijevozom vina iz Dalmacije naglo je napredovalo brodarstvo na Lošinju.
GERMANIZACIJA: Bachov je apsolutizam svojom naglašenom germanizacijom (godine 1853. u škole je uvedeno obavezno učenje njemačkoga jezika) i centralizacijom poništio umalo sva dostignuća dalmatinskih preporoditelja. Kao i u drugim hrvatskim zemljama tako su i Dalmaciju preplavili doušnici, a hrvatski su se intelektualci sklonili iz politike u manje opasne djelatnosti – bavili su se znanošću i kulturom.
MLADI I OBRAZOVANI: U sjemeništu u Splitu i na zadarskoj bogosloviji čitale su se hrvatske knjige, a skupina je đaka, pod vodstvom Mihovila Pavlinovića, Natka Nodila i Luke Botića, osnovala društvo Neboj se iz kojeg je izašla većina hrvatskih preporoditelja.
MIHO KLAIĆ: Miho Klaić rođen je u Dubrovniku 1829. godine. Bio je profesor u zadarskoj gimnaziji. Bio je vođa narodnoga preporoda Hrvata u Dalmaciji, član i predsjednik Dalmatinskoga sabora i predstavnik u Carevinskom vijeću. Borio se za ujedinjenje Dalmacije i Banske Hrvatske. Osnovao je brojne zaklade i gospodarska društva, a jedan je od osnivača Matice dalamtinske. g