Arhiv tekstova
Povjesničari i istoričari
Hrvatski i srbijanski povjesničari održali su svoju desetu, jubilarnu sesiju, u serijalu zvanom »Dijalog povjesničara i istoričara«. Ovakav hrvatsko-srpski naziv četverodnevnog simpozija mogao bi sugerirati ravnopravnost i uzajamno poštovanje znanstvenika iz »iste branše« a različitog nacionalnog »tabora«, kao što bi mogao ukazati i na razlike i nerazumijevanje, kojih niti znanost nije oslobođena, a koje proistječu upravo iz pripadnosti »taborima«.
Ovi se Dijalozi, iako potpuno javni i s ne malo zvučnih imena među sudionicima, kao po pravilu odvijaju daleko od medijske pozornosti. Tek po koji tekstić u novinama, i to samo onim niskotiražnim, nacionalno umjerenim i režimima nenaklonjenim, pravilo je koje ovaj skup prati i u Hrvatskoj i u Srbiji. Gotovo je izvjesno da bi zainteresiranost za Dijaloge bila daleko veća, kada na njima glavnu riječ ne bi vodili liberalniji povjesničari iz oba naroda i obje zemlje, odnosno kada bi koplja ukrstili pravovjerni znanstvenici, s čuvenim teorijama o tome tko je stariji od ameba. Sve bi bilo medijski pokriveno, kada bi se dijalog vodio na razini na kojoj se, na primjer, vodio na Drugom saboru srpske pravoslavne omladine istočne Srbije, održanom prije neki dan u Prohoru Pčinjskom, gdje je, pišu opširno listovi, bilo toliko znanstvenih bisera da ih se ne može niti pobrojati. Evo samo jednog: »Kada bi bilo kao u Europi, svi koji govore srpski su zapravo Srbi. U Subotici je nekada živjelo 19 Hrvata, svi su to kasnije postali dekretom.« Rekao je to sveučilišni profesor iz Novog Sada, tek da ne bi bilo zabune.
Dijalozi povjesničara i istoričara svakako su nešto što, za razliku od prethodno navedenog, predstavlja znanost u dobrom svjetlu. Održavaju se u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori naizmjenično. Ove je godine domaćin bio Osijek, a prošle su se godine dijalozi vodili u Vršcu, pod pokroviteljstvom predsjednika Srbije Borisa Tadića.
Još je uvijek puno nejasnoća i neslaganja u samoj struci, ovisno od toga s koje se strane Dunava, Drine i Save svijet promatra, no zadaća svih zadaća za povjesničare ovih prostora trenutačno je razgovor o udžbenicima. Sve dok su autori spremni pisati, a prosvjetne vlasti odobravati, udžbenike u kojima parazitira ideologija, koji udaljavaju od istine a ne vode k njoj, put do punog pomirenja neće biti moguć. A ove je godine na Dijalozima izostala, iako je najavljena, upravo radionica o udžbenicima, gorućem problemu obje historiografije, osobito tretiranja Srba u hrvatskim udžbenicima i Hrvata u srbijanskim.
Z. P.
