Arhiv tekstova
Odgovornost za djecu
Čitajući u »Hrvatskoj riječi« članke o početku školske godine stječe se dojam kako je jedina regija u SiCG u kojoj žive Hrvati – Bačka. Subotica, Tavankut, Sombor, Monoštor, Sonta – da ne nabrajam dalje, radosno su dočekali prvaše, ali i one starije koji pohađaju redovitu ili dopunsku nastavu na hrvatskom jeziku.
A, što je sa Srijemom, koji je također regija s još uvijek respektabilnim brojem Hrvata? Za prosječno informiranog promatrača sa strane, Srijem i Banat su podjednako (ne)zastupljeni u obrazovnom procesu na materinskom (hrvatskom) jeziku. No, dok se u Banatu ništa na tom planu i ne čini zbog činjenice da je broj Hrvata ondje premalen, u Srijemu su poduzete mjere za početak sustavnog obrazovanja mladeži.
UDRUGE ŠUTE: Na temelju provedenog istraživanja o zainteresiranosti hrvatske zajednice u Srijemu za očuvanjem nacionalnog identiteta, HNV je u lipnju ove godine pokušao animirati kulturne udruge i župne zajednice u pojedinim mjestima da ispitaju kolika je doista ta zainteresiranost kod djece i roditelja. Poziv je upućen u dvadesetak mjesta u kojima i danas živi veći broj Hrvata, od Zemuna do Petrovaradina i od Šida do Slankamena. Mislilo se da će taj »srijemski model« biti prihvatljiviji, zbog velike disperzije pučanstva, zbog iskustava sa satovima vjeronauka i još uvijek prisutnih strahova od reakcije okruženja. Do današnjeg dana na adresu HNV-a nije stigao niti jedan odgovor u kojemu bi se, bilo udruge, bilo župni uredi, očitovali o ovoj temi.
Dva su moguća razloga za ovakav rezultat ankete: ili inicijativa HNV-a nije u Srijemu prihvaćena ozbiljno, ili za ovaj oblik očuvanja vlastitog identiteta u Srijemu uopće nema zainteresiranih Hrvata. Istina, to je bila prva anketa nakon šezdeset godina apstiniranja od obrazovanja na hrvatskom jeziku, ali niti najveći pesimisti u HNV-u nisu predmnijevali da se baš nitko o tome neće očitovati. Da se u Hrvatskom nacionalnom vijeću mislilo ozbiljno, u to ne treba sumnjati, jer postoji zakonska regulativa u oblasti manjinskog obrazovanja, kao i primjeri iz Bačke. Ostaje, dakle, sveopća nezainteresiranost, u što, nadam se, nijedan Hrvat ne želi povjerovati.
Unatoč prvotnome šoku, HNV je poslao preko ljeta dvije nastavnice iz Srijema na seminar u Hrvatsku, premda taj potez nije imao utemeljenje u rezultatima ankete. Vjerovalo se da će se, ipak, na jesen nešto pozitivno dogoditi po tom pitanju. No, nije se dogodilo ništa, što je zabrinjavajuće i razočaravajuće, poglavito kada se radi o kulturnim udrugama koje bi svakako trebale biti nositelji ovakvih prosvjetiteljskih projekata.
ANKETA U TIJEKU: Kad ne ide po modelu za koji se mislilo da će za djecu i roditelje biti prihvatljiviji, HNV je, sukladno svojim ingerencijama, poslalo obavijesti osnovnim školama. Ravnatelji osnovnih škola u Srijemskoj Mitrovici, Petrovaradinu, Beški, Golubincima i Slankamenu dobili su »zadaću« obavijestiti i anketirati svoje učenike i njihove roditelje o zakonskoj mogućnosti pohađanja dopunske nastave na hrvatskom jeziku. Još uvijek se čeka njihovo očitovanje koje će dati odgovor na nekoliko pitanja, od kojih se najvažnijim doima slijedeće: imamo li 15-ero djece u spomenutim srijemskim mjestima koja bi željela iskoristiti svoje pravo i učiti o svom narodu na svom jeziku? Ili, točnije: imamo li 15 roditelja koji bi voljeli da im djeca dva sata tjedno slušaju nastavu na hrvatskom jeziku? Petnaest đaka u jednoj školi je, naime, minimalni broj za pokretanje nastave, koji je odredio zakonodavac. Ovaj se odgovor očekuje s velikim nestrpljenjem, jer će on biti najtočniji pokazatelj trenutačnog stanja glede nacionalne osviještenosti hrvatske zajednice u Srijemu. Podsjetimo se da u Srijemu, u mjestima u kojima se očekuje pozitivan odgovor, živi po nekoliko stotina Hrvata, dočim ih u srijemskim općinama i danas ima između dvije i tri tisuće.
JOŠ MALO STRPLJENJA: Očito je da sada roditelji polažu ispit pred vlastitom djecom, čime će pokazati koliko im je stalo do njihove (i svoje) budućnosti. Od njihova odgovora ravnateljima škola ovisit će i kakvo će stajalište naspram hrvatske zajednice u Srijemu zauzeti relevantni čimbenici u ovoj, ali i u matičnoj državi. Pravo na obrazovanje temeljno je pravo svake nacionalne manjine i jedan od najvažnijih čimbenika u očuvanju nacionalnog identiteta. Ali, pravo koje se dulje vrijeme ne koristi – prestaje biti pravom, pogotovu ako ga se odreknemo dragovoljno. To neka bude na umu svim roditeljima kada ih pozovu u školu na roditeljski sastanak i postave im pitanje na koje se može odgovoriti samo s »da« ili »ne«: pristajete li da Vaše dijete pohađa dopunsku nastavu iz predmeta »Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture?«. Volio bih čuti da su s »da« odgovorili svi roditelji, osobito u onim mjestima u kojima postoji stoljetna tradicija njegovanja hrvatskog identiteta.
U pravu je ravnatelj škole u Sonti Zvonko Tadijan, kada protestira što su na seminar u Hrvatsku išle i nastavnice iz mjesta u kojima nema niti naznaka da će se hrvatski jezik izučavati, dok je, primjerice, iz Sonte trebala otići još jedna osoba na seminar, zbog povećanog broja djece. Molim poštovanog gospodina Tadijana i mnoge druge izvan Srijema za još malo strpljenja. Još se uvijek trebamo nadati i vjerovati da će Srijemci biti svjesni svoje odgovornosti i značaja ovoga trenutka za budućnost svoje djece i čitave hrvatske zajednice u toj regiji. U protivnom, neće nam ondje trebati niti jedna nastavnica, a i mnogo što drugo nam neće trebati. Dakle, budimo strpljivi dok čekamo odgovor iz srijemskih osnovnih škola. Roditelji, na vama je red! Isprike nema!
Autor je potpredsjednik
Hrvatskog nacionalnog vijeća
